Kroničar i baštinik Ivan Pamić, rodio se u Dubrovniku 1975. godine, reći će – od oca Nedjeljka Pamića i Novozelanđanke engleskog porijekla Sharon Taylor.
Do svoje pete godine živio je u Novom Zelandu, a 1980. s obitelji doseljava u Donju Nakovanu gdje je tada živjelo svega desetak stanovnika. Okružen ostacima iz prošlosti u njemu se javila ljubav prema povijesti i baštini. Nakon osnovne i srednje škole upisao je Pomorski fakultet (Viša pomorska: smjer nautika) te diplomirao 1997. godine. Tijekom studiranja na Pomorskom fakultetu 1997. pokrenuo je jedan od prvih studentskih tiskovina u Hrvatskoj, časopis Gregal, čiji je glavni urednik bio prvih deset brojeva, a 1998. objavljuje knjigu ‘Svi otkrivači Amerike’. Godine 2012. objavljuje monografiju ‘Hrvatski dom Viganj-100 godina postojanja’, a u pripremi ima više radova poput ‘Stare slave nakovanske’, ‘Dva mjesta-jedno srce’, ‘Jugoslavenski ratovi 90-ih’, ‘Pomorstvo predkolumbijske Amerike’…
– Nažalost zbog situacija u životu (izbijanje rata) nisam mogao ići studirati povijest i arheologiju iako mi je to bila velika želja, već sam studirao i završio za pomorskog kapetana – ističe ovaj kreativac, koji priprema i novu knjigu, razlog našeg razgovora za DuList, djela ‘Ilirska kraljevina’ koja će se uskoro tiskati.
– Ilirska Kraljevina pisana je po svim pravilima znanstvenog rada, a specifična je po tomu što se po prvi put ova tema obrađuje ne samo tekstualno, već i ilustrativno i grafički. Knjiga je obogaćena sa preko 30 ilustracija najvažnijih događaja u povijesti nastanka Ilirske Kraljevine. Istodobno taj razvoj prati i deset povijesnih karata na kojem čitatelj jasnije može pratiti priču. Nažalost ova tema veoma je slabo poznata izvan stručnih krugova, a njenom popularizacijom ilirska baština može se upotrijebiti i u turističke svrhe. Radi se o razdoblju kada jadranski Iliri pod vodstvom Agrona i Teute šire svoju vlast sve do sjeverne Grčke, te stupaju na scenu kao svjetski sudionici. Upravo zbog njihove aktivnosti Rim okreće svoj pogled prema istoku. Vojna akcija Rima protiv Teute dovela je do niza lančanih reakcija koja su završila rimskim osvajanjem Istoka sve do Egipta i Mezopotamije. Da nije bilo Teute svjetska povijest bila bi znatno drugačija. Ne smijemo zaboraviti ni Demetrija Pharanina, kralja grčkog polisa na Hvaru i kasnijeg ilirskog suverena koji je htio okupiti u proturimski savez Hanibala i makedonskog kralja Filipa V. Upravo zbog njega Rim je zaratio protiv Makedonije. Nažalost, ilirska baština danas se ne percipira kao dio hrvatske povijesti i naslijeđa Hrvata, iako mi stanovnici Dalmacije i Hercegovine nosimo preko 70 posto ilirskodinardiskog gena – ističe autor, koji smatra kako je vrijeme za promijeniti tu sliku i odati poštovanje našim ilirskim precima.
– Upravo je nevjerojatno da kod nas, dakle negdje na području Pelješca, Korčule i Makarskog primorja ne postoji spomenik Agronu ili Teuti, jer upravo je tu bilo njihovo središte. San mi je jednog dana vidjeti spomenik Demetriju Pharaninu, kralju Pharosa i ilirskom suverenu na Purkinom Kuku iznad Starog Grada na Hvaru, na mjestu gdje je 219. pr. Kr. doživio poraz od Rimljana, uslijed čega je pobjegao u Makedoniji. Podizanjem spomenika Demetriju možda bi se djelomično ostvario njegov san o povratku u Pharos. On je naime nakon što je pobjegao u Makedoniju i postao glavnim vojnim savjetnikom makedonskom kralju Filipu V. snivao san o povratku u rodni Pharos. Nažalost, poginuo je u bitci kod Mesene na Peloponezu. U knjizi se u drugom dijelu navodi i opisuje preko 1000 gradinskih zdanja koja su bila aktivna tijekomIlirske Kraljevine. Inače, gradine su prvi građevinski objekti podignuti u prirodi na ovom području, a večina ih je opstala do danas. Neke od tih gradina bile su aktivne i u bakreno doba, nekih 4000 godina prije Krista, poput Grada na Nakovani. U Nakovani je u skrivenoj dvorani Spile na Kopinju pronađeno netaknuto ilirsko svetište sa posvećenim posuđem, te dijelovima zodijačkog kruga od slonovače. Slično je otkriveno i u Vilinoj spili iznad Omble, a u špilji kod Ponikava postoje naznake da su Iliri unutar nje podigli i jednu grobnu gomilu. Arheološka istraživanja na Kopili kod Blata pokazuju da su Iliri bili u tijeku sa svjetskim zbivanjima onog doba, a u knjizi se opisuju i neke lokacije koje nisu ni evidentirane, poput skup od oko 30 ilirskih prstenastih gomila na pelješkoj Župi – dodaje Pamić.
Treći dio knjige donosi i kratki putopis u kojem je opisao vlastita putovanja arheološkim lokacijama od srednje Dalmacije do Grčke kako bi što vjerodostojnije opisao navedene lokacije. Inače samo razdoblje u kojem se pojavljuje Ilirska Kraljevina, doba je koje se naziva helenističkim razdobljem. Helenističko razdoblje javlja se nakon osvajanja Aleksandra Makedonskog, u čijim pohodima do Indije su sudjelovali i Iliri, a u kojem se naglo širi grčka kultura i običaji, pa tako i jadranski Iliri prihvaćaju mnoge grčke običaje i navike.
– Nažalost, stotinjak godina od oko 350. do 250. pr.Kr. povjesničari rijetko bilježe događanja u Jadranu, tako da u stvari i neznamo točno kako je došlo do osnivanja Ilirske Kraljevine. Arheološki nalazi iz tog razdoblja svjedoću da je to bilo turbulentno razdoblje sa mnogo dinamičnih procesa – na korčuli se osniva isejska kolonija, na obalu se spuštaju Ardijejci koji kasnije osnivaju Ilirsku Kraljevinu, u unutrašnjosti Kelti ruše jaki Autarijatski savez i pustoše sve do Grčke, podiže se moćni Daorson, dolazi do spaljivanja i obnove Risna u Boki Kotorskoj, a tamo se javlja i misterozni ilirski kralj Balaj koji vlada obalom i kuje vlastiti novac. Knjiga prikazuje i shematski razvoj prvog novca na istočnom dijelu Jadrana, sa Jonijem kao prvim lokalnim vladarom na Visu koji kuje svoj novac. Zadnji ilirski kralj koji je kovao svoj novac Gencije, bio je ujedno i zadnji ilirski kralj koji je sa cijelom familijom završio u rimskom zatočeništvu u Italiji gdje je i umro – priča nam dalje autor. Na pitanje o izvorima, inspiracijama i obuhvatu povijesti, odgovara:
– Rad na istraživanju same tematike traje cijeli život i nastavlja se, a samo stvaranje knjige traje od 2012. U stvaranju knjige osim ogromnog broja izvora konzultirali su se i sami povjesničari i arheolozi. Čini se da je ova tema nepresušna i da bi se mogla istraživati cijeli život, no u jednom trenu morate stati i zaokružiti ono što ste dotad sakupili i naravno ostaviti nešto i budućim istraživačima – napominje. Budući da se knjiga financira donacijama, autor je od srca zahvalan.
– Moram zahvaliti prije svega svim donatorima koji su mi pomogli financijski, inače ova knjiga nikad ne bi izašla na svjetlost dana. Općina Orebić i TZO Orebić, kao i Grad Dubrovnik prepoznali su trud i vrijednost ovog djela, kao i ostale pravne i privatne osobe, te su neke donacije pristigle čak i iz inozemstva – sa Kosova i Švicarske. Nažalost, knjiga je ostala bez pomoći Ministarstva kulture budući da sam zakasnio prijaviti se na natječaj. Moram zahvaliti i svim osobama koji su pomogli savjetima – zaključuje autor čije djelo sa zanimanjem iščekujemo.