„Poremećaji na tržištu uzrokovani pandemijom koronavirusa još su više istaknuli prednosti koje donosi članstvo u Europskoj monetarnoj uniji. Da je Hrvatska sada u eurozoni, imali bismo pristup financiranju u kriznim situacijama putem ESM-a (European Stability Mechanism) i pristup likvidnosti putem Europske centralne banke. Središnja banka ne bi morala financirati održanje tečaja, odnosno ne bi postojali tečajni rizici, a imali bismo i viši kreditni rejting zbog pripadnosti eurozoni. Također bismo imali i veću mogućnost i opseg financiranja na tržištu kapitala“, istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović komentirajući Akcijski plan RH za pridruživanje Europskom tečajnom mehanizmu II (ERM II).
Vlada RH uputila je 4. srpnja prošle godine zahtjev Europskoj komisiji u kojemu je iskazala „čvrstu namjeru o ulasku u europski tečajni mehanizam ERM II, i konačno uvođenja eura kada se ocijeni da su kriteriji konvergencije ispunjeni“. Tada su ujedno preuzete obveze o izvršenju određenih promjena prije samog ulaska u ERM II u područjima politika koje su vrlo važne za neometan prijelaz na ERM II i sudjelovanje u tome mehanizmu. Te su obveze artikulirane u Akcijskom planu u 19 mjera.
Kada je donesen Akcijski plan, preuzeta je i obveza ispunjenja svih mjera do svibnja ove godine, što je danas na sjednici Vlade RH objavljeno da je i učinjeno, odnosno da su u roku ispunjene sve planirane mjere. Time su zadovoljeni uvjeti za poduzimanje sljedećega koraka prema eurozoni, a to je podnošenje zahtjeva za pristupanje europskom tečajnom mehanizmu te pristupanje ERM II mehanizmu koje se očekuje u srpnju, u kojemu potencijalna nova članica eurozone mora provesti najmanje dvije godine. Sudjelovanje u ERM II znači da devizni tečaj nacionalne valute ne smije znatnije fluktuirati u odnosu na euro. Ciljane granice fluktuacija deviznog tečaja Vlada i HNB trebaju odrediti prije početka pregovora o pristupanju tečajnom mehanizmu. Pritom standardni raspon fluktuacija oko središnjeg pariteta iznosi ±15%, no država koja pristupa mehanizmu može se jednostrano obvezati da će devizni tečaj održavati unutar nekih užih granica, što su dosad učinile samo Estonija, Litva, Latvija i Malta (koje su imale ili režim valutnog odbora prema euru ili su njihove valute fluktuirale u vrlo uskom rasponu prema euru). Ostale su načelno prihvatile standardne granice fluktuacija, no unatoč tome, njihovi su tečajevi fluktuirali vrlo blizu središnjeg pariteta. Slovenija je tako održavala tečaj u rasponu od -0,1% do +0,3%, a Cipar u rasponu od središnjeg pariteta do +2,1%. Iznimka je Slovačka, koja je tijekom sudjelovanja slovačke krune u tečajnom mehanizmu ERM II dva puta revalvirala središnji paritet.
Treba naglasiti da boravak u tečajnome mehanizmu mora trajati (najmanje) dvije godine, a da je većina zemalja boravak znatno produljila zbog raznih razloga. U europskom tečajnom mehanizmu najkraće je provela Slovenija (2,5 godina), koja je u ERM II ušla zajedno s Estonijom i Litvom 2004. godine, a najduže Litva koja je u tečajnom mehanizmu bila od 2004. do 2015. godine.
Slovenija, Estonija i Litva ujedno su jedine članice (od novih članica) koje su iste godine kada su pristupile EU ušle u ERM II. Posljednja je članica EU koja je ušla u ERM II bila Slovačka, 28. studenoga 2005. godine, što znači da će Hrvatska biti prva članica EU koja je u posljednjih 15 godina pristupila tečajnom mehanizmu ERM II.
Kako je nakon ulaska u ERM II potrebno ispunjavati kriterije nominalne konvergencije (stabilnost cijena, javni dug, proračunski manjak, stabilnost tečaja, dugoročne kamatne stope) da bi se zadovoljili kriteriji za pristupanje eurozoni, koje je Hrvatska (prije početka ove krize) sve zadovoljavala (osim stabilnosti tečaja u okviru ERM II), Hrvatska bi mogla nakon minimalnog roka u tečajnom mehanizmu pristupiti eurozoni. Naime, sudeći prema dosadašnjem pristupu u ispunjenju planiranoga te uvjetima i karakteristikama hrvatskoga gospodarstva, realno je očekivati da će Hrvatska, kao i Slovenija, nakon samo dvije i pol godine u ERM II mehanizmu pristupiti eurozoni, dakle, 2023. godine.