Konavljani i Župljani koji rade u gradu ili nekim drugim poslom moraju u Dubrovnik u ranim jutarnjim satima (a ne daj Bože da morate hitno stići do bolnice), već mjesecima gube živce i novce vozeći se po magistrali, ali i u samom gradu.
Naime, zbog radova koji su praktički na svakom koraku vožnja do grada je otežana pa se nekad u koloni do Vukovarske ulice u Dubrovniku vozi i više od uru vremena. Ovog četvrtka kolona je zbog privremenih semafora na Vidikovcu, a koji su postavljeni zbog radova u Zagrebačkoj ulici, počela već na skretanju za Čibaću!
Kulminacija s kilometarskim kolonama postignuta je pak postavljanjem privremene regulacije na samom raskrižju u Srebrenom, gdje radove izvodi Elektrojug. Semafori se u vremenu najvećeg intenziteta prometa moraju ugasiti pa promet regulira policija (kao da se ne mogu drukčije ‘naštimati), a sve do ovog četvrtka bio je gotovo onemogućen izlaz iz Srebrenog te uključivanje u promet prema gradu zbog signalizacije koje je mnoge zbunila. Srećom netko se dosjetio pa su jutros semafori postavljeni i na izlazu iz Srebrenog.
Da stvar bude gora, Zagrebačka ulica, koju je gradonačelnik još u studenom zatvorio zbog radova koji su obustavljeni zbog neusklađenosti sa zakonom, nikako da ponovno ‘profunkcionira’. Upravo se zbog njenog zatvaranja ujutro stvaraju velike kolone na samoj Ilijinoj glavici, koje nerijetko počinju na magistrali (ponekad i od tunela za TS Srđ, pa i od skretanja za Bosanku). Sve dodatno usporavaju i radovi na Ininoj pumpi ‘pod Dubom’, koja se gradi već godinu dana, a zbog kojih je ponovno zatvorena sjeverna strana Vladimira Nazora.
Istina, raditi se mora, složit ćemo se svi. Bolje je da se radi tijekom zime, a ne pred početak sezone (mada se i to nerijetko događa), ali mora li se sve raditi odjednom, neusklađeno i moglo bi se reći neorganizirano – jer, zar je toliki problem promijeniti režim rada semafora tamo gdje se uoči velik i dugotrajan zastoj!?
No, građani sve to šutke trpe, kao da nikoga nije briga što gube i vrijeme, a i novac zbog veće potrošnje goriva. Možda se vodimo onom ‘bunili se ne bunili, isto nam je’. Ili su nam gužve dobrodošle da se tih uru vremena u koloni možemo posvetiti sebi samima ili svojim bližnjima, omiljenoj radio emisiji, meditiranju uz kavu u termosici…