Moderan je čovjek razradio niz metoda za uništenje vlastite civilizacije, a one su produkt čovjekovog nerazumnog diranja u prirodu i remećenje sklada, odnosno prirodne ravnoteže. To su: atomska bomba, univerzalna erozija tla, zagađenje čovjekova okoliša, prevelika izgradnja u blizini velikih naselja, pored toga smo svjedoci toplinskog zagrijavanja atmosfere i čitav niz drugih poremećaja. Čovjek nije stvoren da živi sam već u suradnji i zajedno s prirodom, istražujući i upoznajući prirodne zakonitosti – uvod je priopćenja građanske inicijative ‘Pravo na zavičaj’ kojeg potpisuje predsjednica Nevenka Đirlić rođ.Grošeta dipl.oec. Prenijet ćemo ga u cijelosti.
Riječ razdolje odgovara terminu rasjed, što pokazuje, ime, reljef i konfiguracija terena u Lučinu razdolju. Dakle nastalo je tektonski kao rasjed, a rasjedi nisu tektonski stabilni. Učestalim potresima manjeg ili većeg intenziteta, koji se na ovom području češće javljaju, zbog nestabilnosti terena, postupno se mijenja konfiguracija mikroreljefa šireg područja.
Na području Trnovice prema prostornom planu bila je predviđena izgradnja vjetroelektrane Rujnica s 22 MW. Resorna Ministrica tražila je od župana Dobroslavića da se sruše kuće u Ratcu – Grbjavi, jer je puno njih ušlo u pomorsko dobro, međutim župan nije pristao na tu ideju, te je ministrica Dropulić uvjetovala s lokacijom za izgradnju Centra za otpad.
Ad hoc su promijenili prostorni plan ne napravivši hidrogeološku studiju i nesretnim primorcima uvalili smeće. Primorci su se usprotivili tome, a naš župan je rekao da smo mu podmetali balvane, a oni su nas doslovce prevarili prihvativši promjenu prostornog plana bez hidrogeološke studije. Mi iz građanske inicijative nismo ni znali za navedene radnje, budući da se sve činilo bez prisutnosti javnosti. Tako da smo za to dobili informacije naknadno , da je osoba odgovorna za izmjenu i izradu prostornog plana, te je dopustila navedeno bez izrade hidrogeološke studije.
Ovim centrom uništi širi akvatorij Malostonskog zaljeva, Hutovskog blata, Izvor Bijeli Vir i Doljani kojim se napaja grad Metković.
Za rješenje otpada na prostoru Prof.dr.Jure Margeta i dr.sc.Gordan Prskalo ponudili su 8 lokacija od Radeža do Čepikuća, a Lučino razdolje uopće nije bilo u Igri.Čepikuće je zbog velike udaljenost od Dubrovnika, gdje se stvara oko 60% smeća odmah eliminacijom isključeno.
To je kraški teren s izrazitom geološkom građom karbonatnih i dolomitnih stijena, kraških polja s izvorima,i ljekovitim biljem kaduljom, vrijeskom, endemičnom biljkom zanoveti…
Uskoro bi tamo mogao biti smrad, dioksin u zraku i na okolnim poljima ljudi se više neće moći baviti poljoprivredom, pčelarstvom, neće moći skupljati ljekovito bilje. Jedna od posljedica je i uništenje Malostonskog zaljeva koje je po svojoj kamenici Ostrea edulis poznat i priznat na gastronomskoj karti Europe. Nije samo kamenica u opasnosti već sve ostale vrste školjkaša koji se uzgajaju i obitavaju na području Malostonskog zaljeva, uz njih u opasnosti je i 50-tak vrsta ribe. Podzemni izvori voda od Trstenoga kojih ima preko 80 su također će biti u opasnosti i prijeti im zagađenje.
Cijela legislativa je lijepo uređena samo je pitanje je li se ona u stvarnosti i primjenjuje, a sve ovo što slijedi jasno je da je lako prihvatiti i donijeti Zakone, a njegova primjena je upitna.
Županija dubrovačko neretvanska kao pravna sljednica bivše Općine Dubrovnik kad su donijeli jednu nepromišljenu odluku,smjestivši otpad na lokaciji Grabovica, koja nam danas pokaziva posljedice. Upozorenje s Hidrogeološkog instituta iz Sarajeva je došlo na svoje “znat će Dubrovnik nakon 20 – tak godina gdje stavio smeće“.
Umjesto da tom problemu pristupamo sustavno i da na nivou države donesemo jasnu strategiju na koji način gospodariti otpadom upuštamo se u gradnju centara koji nisu suvremeni već prevaziđene tehnologije, koje je Europa i suvremeni svijet već odavno napustio.
Ne želimo prihvatiti suvremene tehnologije koje se u tom vrlo važnom segmentu mogu vidjeti i prepoznati kod Skandinavskih zemalja, Norveške, Finske, Danske i nama tako blizu Austrije.
Grad Beč nekadašnja prijestolnica Austro-Ugarske monarhije prema najnovijim istraživanjima i po načinu gospodarenja otpadom je najčistiji grad u Europi i zaista bi se na njih mogli ugledati.
Nemamo volje, a ni ne želimo stanovništvo upoznati kako to rade Austrijanci ili Slovenci. Prvi naši susjedi i njihov centar za gospodarenje otpadom u Ljubljani je najsuvremeniji u Europi, te je stopa recikliranja u Sloveniji 70 – 75%.
Mehaničko biološka obrada (MBO) koju je Ministrica Marina Dropulić u svom mandatu preuzela od Jakoba Beckera iz Bavarske ne može se instalirati na kraškim terenima, nego samo na glinenim i flišnim zonama. U Sloveniji je donesena odluka o zabrani instaliranja navedene tehnologije MBO na kraškim terenima. Prema tome, logično se postavlja pitanje, zbog čega Hrvatska, zemlja s 2/3 kraškog terena nije donijela takvu odluku.
Nemamo konsenzusa oko vrlo važnih projekata za zaštitu okoliša i zato nam se sve ovo događa.
Republika Hrvatska s 21 županijom na taj je način htjela u svakoj županiji izgraditi županijski centar za otpad. Umjesto da su se zauzeli za razvrstavanje otpada, odnosno razvrstavanje na kućnom pragu kao kružnu ekonomiju, odlučili su i napravili dva centra, Marišćinu i Kaštiun. Centri su nažalost skoro svi smješteni ili se planiraju iznad izvora voda, i to je najveća prijetnja vodnom blagu koje Hrvatska ima.
Suluda ideja o izgradnji centra za gospodarenje otpadom u Lučinu Razdolju blizu Trnovice u Dubrovačkom primorju kao i Lećevice u Splitsko dalmatinskoj županiji, ugrozit će najveće vodno bogatstvo izvor Bijeli Vir blizu Metkovića, a u Splitu izgradnja Lećevice prijeti rijeci Jadro s kojom se snabdijeva više od 150.000 građana grada Splita i šire okolice.
Nude rješenja stručnjaci ali točku na“ i „uvijek odradi politika.
Prvo trasiranje obavio je u prosincu 2008 dr.sc.Antun Šimunić i Darko Klanjec.
Nalaz i mišljenje nakon trasiranja:
Lokacija Bisak i Lučino Razdolje nisu pogodne za izgradnju odlagališta otpada. Prva ne dolazi u obzir zbog velikog ponora koji se na njoj nalazi, a druga nije pogodna jer u njoj nije moguće napraviti nepropusnu podlogu koja bi oborinske i otpadne vode usmjeravala prema postrojenju za njihovo pročišćavanje.
Stoga bi se onečišćene vode iz odlagališta otpada nekontrolirano širile po velikom prostoru i predstavljale latentnu opasnost temeljnim privrednim granama Dubrovačko-neretvanske županije.
U roku od 63 sata nakon ulijevanja traser boje u aktivni ponor pojavila se zelena tekućina u vali Bistrina u Malostonskom zaljevu .
U naselju Doli gdje se nalazi aktivni izvor traser boja pojavila se nakon 83 sata.
Godine 2011 izmijenjena je zakonska regulativa i da se u III vodozaštitnoj zoni mogu graditi centri. Ponovljeno je trasiranje 2013 u ožujku na koti 371 i nije ulivena traser boja u aktivni ponor, nego ispod jedne litice i većina zelene tekućine izašla je vanka ispod međe na kojoj je sjedio prof.dr.sc.Ivan Dragičević, koji je zastupao interese Županije.Upozorili smo ga na to da tekućina nije ispravno ulivena, on se sarkastično nasmijao i rekao „mora voda nekamo izlazit”. Još je nešto rekao da je područje Poljica u Konavlima najbolja lokacija, ali su se oni obranili. Neće smeće u svom dvorištu.
Nakon 50 dana traser boja se nije pojavila i lokacija je prihvaćena.
U našem dubrovačkom primjeru odabrani su izvođači Elektrocentar Petek d.o.o i Magnum Supra d.o.o. Tomislav Bolotin je nedavno izrekao strašne neistine glede ljudi iz Trnovice.
Kao prvo – zemljište na kojem će se graditi CGO je sporno. Zaklada Blaga djela ili Opera Piaprodala je zemlje u k.o.Trnovica. Trnovičani su se otkupili od kmetstva, i Zakladi 31.svibnja 1901 godine kao najbolji ponuđači za iznos od 6.000 kruna naplatnim putem postali vlasnici svog zemljišta u k.o.Trnovica, a samo su općinski putevi, i to 20 parcela Općinskog odlomka Trnovica čest.zem.885-901. Takvo je stanje bilo sve do 1943 godine , kad su zemljišne knjige za k.o.Trnovica i još 16 katastarskih općina uništene.Trnovica i Visočani u cijelosti a ostale djelomično.
1958 godine započelo je saslušanje stranaka radi obnove uništenih knjiga od strane Kotarskog suda u Dubrovniku, i sudac koji je vodio postupak uputio je na ispravni postupak glede 96 spornih čestica zemalja u koje spadaju čest. Zem. 66/1, 66/2, 189/3 i koje su bile uknjižene u određenim suvlasničkim udjelima u z.ul.1 K.o:Trnovica, i to 28.lipnja 1958. godine. Nakon 80 godina vodi u nadležnom sudu ispravni postupak.Od 20 parcela Općinskog odlomka Trnovica, sada ih se pojavilo preko 100 što nas Trnovičane čudi.
Na uneseno zk.stanje Trnovičani su 2019, uložili prigovor njih 35 i to smo svoje neslaganje izrazili priloživši dokumente kojim dokazujemo svoje pravo vlasništva pod Z-10224/2019, koji još nije završen, a pod Z-7461/2019 na prijavu za ispravak također smo se očitovali prikazavši dokumente kao dokaz.Pored toga mi smo stvarni posjednici što je zapisnički navedeno od osobe koja je vodila postupak izvlaštenja.
Još nešto neprimjereno iznio je predstavnik Magnum supra d.o.o da se nismo bunili.
Naša neprestana borba traje od prosinca 2008, prosvjedi , javne tribine, Trnovica -2010, Lazareti 2010, Ston Godine 2012, 12 veljače i pored velike studeni okupilo se na tribini u bivšem Kinu Gruž preko 300 osoba iz svih dijelova Dubrovačkog primorja Pelješca i Dubrovnika.
Na tribinama koje su održavane na temu Lučina razdolja sudjelovali su i podržali nas poznati profesori i doktori znanosti, Ursić Stanko, Dobrović Slaven, Lučić Ivo, Miljković Ivo, Šimunić Antun, Margeta Jure, Prskalo Gordan, pok.Adam Benović .
Izreći da ljudi iz Trnovice samo misle na prodaju je strašno. Samo tri obitelji su prodale svoj dio, jer im je „zinula ona stvar na novce”, nije samo Trnovičanima, zar osobe s Bosanke nisu jako dobro prodale svoju djedovinu, kao i oni u Dolima na „Tri sestrice”.
Po čemu bi oni bili iznimka u svakom žitu ima kukolja.
Zašto se nismo usprotivili ulasku u prijevremeni posjed, jer su nam rješenjem od 2.1istopada 2022 zaprijetili kaznom od 5.000 kuna.
Odabrati lokaciju na tako trusnom području je velik rizik što dokazuju nedavni potresi u Hercegovini i duž cijele naše obale, na otoku Krku i sada u Macerati u Italiji, nisu li to velika upozorenja i opasnost za takav centar.Pored toga u pogledu Lučina razdolja nije poštovana ni konvencija ESPOO, jer se RBIH nije očitovala na taj projekat, jedino je akademik Božidar Matić predsjednik akademije nauka RBIH uputio otvoreno pismo predsjedniku HAZU, da ne poduzimlju ništa blizu granice Popova polja i Hutovskog blata.
Ovo sam sve napisala da dubrovačka javnost spozna pravu istinu oko Lučina razdolja, jer mnoge se činjenice zaborave, a „ repetitio est mater studiorum”, najbolji način da se istine doznaju, a ionako će se sve neistine i podmetaljke oko Lučina razdolja doznati. Kad Ston izgubi svoju kamenicu i 50 – tak vrsta ribe, što će onda Stonjani ponuditi na gastronomskoj karti.Nisu se pridružili prosvjedu s dr.Adamom Benović u Župnom dvoru, Zašto baš stonski školjkari”šute” jer se boje izgubiti koncesije i dobre zarade, a najnovije bune se i na plan upravljanja Malostonskim zaljevom.To je bitno pitanje što će ostaviti budućim generacijama, i kako će se kamenica „ostrea edulis” sačuvati, baš kad je dobila europsko priznanje, a 1936 godine osvojila je prvo mjesto na izložbi u Londonu. Zato trebamo neke stvari po sto puta ponoviti, nije zaludu ova latinska sentenca „repetitio est mater studiorum”.Solana Ston je za vrijeme Dubrovačke Republike ostvarivala 15.000 dukata, a cijelo Primorje 2800. Radi toga su izgrađene stonske zidine kako bi se sačuvalo to blago i školjkarenje koje traje od rimskih vremena, a oni koji se zalažu za izgradnju CGO će ovim projektom sve uništiti.