Po zagovoru svetoga Vlaha biskupa i mučenika, oslobodio te Bog bolesti grla i drugoga zla. Amen.
Molitva je koju u vrijeme Feste sv. Vlaha – stoljetne vjerske, državne i narodne svečanosti – neumorno izgovaraju svećenici pri obredu grličanja u vazda prepunoj Crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku. Prinosi se tada svakom vjerniku pod grlo dvije spojene, spletene svijeće, koje mu obujmljuju lice, te svaki svečevom oltaru okrenuti vjernik prima blagoslov. U Dubrovniku se taj obred naziva grličanje. Ono je nerazdvojni dio bogatog tradicijskog ceremonijala Feste sv. Vlaha, najdražega i najsvečanijega blagdana Grada i njegovih stanovnika, svjedočeći ukorijenjenost, prožetost i identitet Grada kroz štovanje kulta svog milenijskog zaštitnika.
Procesija sa svijećama
U ozračju Feste, svake veljače, odvija se ustaljeni ceremonijal, osobito intenzivno za trodnevlja koje prethodi samom blagdanu 3. veljače. Na blagdan Svijećnice, 2. veljače ili dubrovačke Kandelore, u povijesti za vrijeme Dubrovačke Republike u suton bi se odvijala procesija sa svijećama u kojoj su hodili svi državni časnici, lučki poglavar i admiral Republike. Vlada se male katoličke državice skrbila od najstarijih vremena da joj pristupe sve bratovštine s određenim brojem svijeća koje su se imale kao poklon prinjeti Blaženoj Gospi i Parcu zaštitniku. Malo je vijeće Republike tako 1448. odredilo da svaki zanatlija ima tog dana donijeti voštanicu na poklon, čak je bila određena i globa od pet perpera svakome majstoru koji bi došao bez voštanice i prinosa prvostolnici Gospe Velike. U poslijepodnevnim se satima na Kandeloru, u crkvi sv. Vlaha slavila večernja i pjevala njegova himna, zatim bi se blagoslovile svijeće, kojima bi svećenik nakon večernje i na svečev dan grličao Dubrovkinje, Dubrovčane i njihove uzvanike da im isprosi od sv. Vlaha oslobođenje od grlice ili gronice, kako se negda nazivala grlobolja – na spomen čudesnog izliječenja bolesti grla koje je svetac za života učinio.
Vlahovo čudo
Sveti Vlaho, poznati i iznimno kreposni liječnik iz Male Armenije, rođen u antičkoj Sebasti, biskup i mučenik pogubljen 316. g. učinio je za života mnoga čuda, od kojih je najpopularnije ono s ribljom kosti. Kada se progonjen kao kršćanin, u Licinijevo vrijeme, sklonio u planine Kapadocije, otkriven od namjesnikove vojske i sproveden u Sebastu – na putu je ozdravio dijete kojemu je u grlu zapela riblja kost i prijetilo mu je gušenje na majčinim rukama. Vlaho je uzeo dvije svijeće, koje je majka dan prije, na Svijećnicu, donijela kao zavjetni dar, upalio ih i postavio u obliku križa sv. Andrije, taknuo grlo bolesnoga i odmah ga ozdravio. To će ga čudo svrstati među 14 svetih nebeskih pomoćnika, te će mu u hagiografskoj hijerajhiji pripasti zaštita od bolesti grla.
Vjerni i sv. Vlahu odani Dubrovčani stoljećima pristupaju njegovu oltaru, da bi pod plamenom voštanica harno molili svog milog zaštitnika, svoga Parca, utjecali mu se i tražili njegov zagovor.
Maja Nodari