Nika Burđelez mlada je glumica iz Cavtata, koja će svoje glumačko umijeće pokazati dubrovačkoj publici u predstavi „Oluja“ Williama Shakespearea, u adaptaciji Olje Lozice i režiji Dražena Ferenčine.
Novi premijerni naslov Kazališta Marina Držića odigrat će se u srijedu, 20. ožujka, a ususret predstavi s Nikom Burđelez porazgovarali smo o njenoj glumačkoj karijeri.
Je li Vam ovo prva suradnja s Kazalištem Marina Držića?
– Još kroz srednju školu šetala sam ovim daskama kroz natjecanja u Lidranu, predstavama u kojoj smo sudjelovali kao djeca i maštala o ovom trenutku: igrati uz prave glumce u pravoj predstavi. Stoga ovo smatram prvom suradnjom s Kazalištem, a nadam se ne i posljednjom.
Kad u publici ugledam prijatelje…
Kako je glumiti u svojoj sredini?
– U ovom trenutku, dok postavljamo predstavu i dok svu svoju energiju usmjeravam na oživljavanje svog lika, još nemam vremena misliti na to. Međutim, kako se premijera bliži sigurno ću se naježiti kad u publici ugledam svoje prijatelje, svoju obitelj i sve drage ljude koje svakodnevno srećem ulicama moga Grada.
Koji lik tumačite u 'Oluji'?
– Igram razigranu, naivnu djevojčicu Mirandu, kći bivšeg vojvoda Prospera, koja tek ulazi u tinejdžersku dob, a iz koje ja upravo izlazim. Ponosna sam biti dijelom ove malobrojne, ali snažne postave, gdje uz Zdeslava Čotića, Borisa Matića, Alena Čelića, mog oca glumi hrvatski bard, moj sumještanin Frane Perišin. Od njega učim ne samo na sceni, već i dok se vozimo na probe, dok se s njih vraćamo i šetajući po Cavtatskoj rivi. Svim tim dirigira naš Fec.
Koliko se dugo spremate za najnoviju premijeru KMD-a 'Oluja'?
– Predstava nastaje prije nego što zakoračimo u prostor kazališta. Materijale smo puno prije svi dobili, iščitavali, a sa zajedničkim probama počeli smo 20. veljače. Radi se intenzivno i ujutro i popodne i tako će biti sve do premijere.
Bitno je slijediti san
Što publika može očekivati?
– Teško je kao sudioniku predstave u nastajanju procijeniti i vidjeti njenu budućnost. Cjelina još nije gotova, međutim kad dođe glazba, kada se upale svjetla, mislim da će svi ljubitelji Shakespearea doći na svoje. Olja je od originalnog teksta stvorila jednu suvremeniju priču.
Osim Akademije, upisali ste i studij Medija na Sveučilištu u Dubrovniku?
– Prijemni ispiti na zagrebačkoj Akademiji odvijaju se u rujnu i zbog velikog interesa studenata nikad ne možeš biti siguran da ćeš biti među odabranima. Stoga sam u ljetnom prijemnom roku položila i upisala Medije i kulturu društva. Za prijemni na Akademiju pripremala me Jasna Jukić, te sam nakon desetodnevnog prijemnog zaplakala, ali od sreće. Uspjela sam upisati studij iz prvog pokušaja s monologom naše Petrunjele, koju bih iskreno voljela i zaigrati negdje na ovoj našoj kamenoj pozornici.
Dakle, ipak je prevladala gluma?
– Gluma mi je zaista bila prva ljubav od djetinjstva. I zaista se isplatilo slijediti taj svoj san. Njega su morali „sanjati“ i svi moji ukućani koje sam maltretirala nekim svojim glumačkim izvedbama.
Mladi ste, ali iza sebe imate već nekoliko uloga?
– Na Akademiji postoje neka nepisana pravila. Prve tri godine studija nije ti dozvoljeno raditi, a vjerujte niti nemate vremena jer smo na fakultetu svakodnevno po cijeli dan i to sedam dana u tjednu. Nerijetko se dogodi da s Akademije izađemo iza ponoći jer se pripremamo za ispite, a i profesori koji nas uče glumačkim koracima su svi redom glumci, redatelji s aktivnim obvezama. Ipak, uspjela sam, uz sudjelovanje u otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara, raditi u predstavi „Kate Kapuralice“ u režiji Darija Harjačeka u sklopu Igara, u ITD-u još uvijek igramo Marinkovićevu „Gloriju“ Saše Božića. S Vinkom Brešanom imala sam malu ulogu u seriji „Provodi i sprovodi“ i ulogu kćeri albanskog slastičara Gaši Bedrije u filmu „Svećenikova djeca“ koji upravo puni kino dvorane. No zbog fakulteta ne mogu raditi koliko bih htjela jer ipak on mi je na prvom mjestu i moram ga završiti.
Zagreb ili Dubrovnik?
Još Vas svega tri mjeseca dijeli do diplome. Što ćete kad diplomirate, ostati u Zagrebu ili se vratiti u Dubrovnik?
– Nakon diplome u lipnju bit ću puno starija i kao što to biva u životu, teško je izabrati između dvije ljubavi. Zagreb i ja volimo se tajno, ali svjesna sam i da ću kao mladi glumac možda moći puno više raditi na dubrovačkim daskama. Znate, u današnje doba, ponuda za posao se ne odbija.
Zanimljivo je spomenuti da Vam je cimerica i prijateljica, glumica Ornela Vištica?
– Ornellica, sa dva L kako joj ja tepam, je zajedno sa mnom upisala prvu godinu studija. Međutim, znamo se još od prije gdje smo se susretale na Govorničkim školama. Od tada nam se putevi isprepliću, tako da se uz prijateljstvo, zajednički studentski život, nadam i nekom zajedničkom glumačkom projektu. Njoj najteže pada što sad radim predstavu u Dubrovniku, ali evo mene cimerice ubrzo.