Naš grad ima jedani jedinstven bioritam. Od svetog Vlaha počinje se buditi. Dakako da sve ovisi i o datumu kada ‘pada’ Uskrs, ali s Festom baš okrenemo novi sezonski kalendar, grad je u ‘niskom startu’.
Turističke tvrtke na veliko su krenule u potragu za novim sezonskim radnicima, u restoranima se traže novi majstori od kuhače. Pripreme su u punom jeku. Ali gdje je glavni čovjek od turizma u državi, zašto on zaobilazi Dubrovnik!? Nova hrvatska Vlada nedavno je obilježila svojih prvih stotinu dana mandata, a najvažniji ministar, barem što se Dubrovnika tiče, Dubrovnika, turističkog ‘šampiona’, Dubrovnika, svjetski prepoznatljive turističke meke, još uvijek nije našao za shodno posjetiti nas. Ne mislim pri tom na turistički posjet, šetnju po zidinama, obilazak muzeja, besplatno gostovanje u nekom od visokokategornika, već pravi radni sastanak s turističkom strukom grada. Predstavnicima županijske i gradske turističke zajednice, vlasnicima hotela, predsjednicima strukovnih turističkih i ugostiteljskih grupacija. Još nije stigao na red od svih pustih turističkih hrvatskih meka u Dubrovniku organizirati tematski sastanak o pripremi za sezonu. Na kojem bi se upoznao s problemima, jer njih unatoč iznimnim rezultatima uvijek ima, na kojem bi pohvalio, potapšao ljude po ramenu, rekao neku mudru i pametnu, ali još važnije pokušao razumjeti Grad i predložiti poneku državnu potporu.
No Gari, bez obzira što nosi takvo ime, nigdje ‘ne gari’. Nije mu preša spustiti se do grada. Valjda mu je s neruke, daleko. A baš on, prekaljeni turistički znalac, mora znati kad se turistička sezona priprema. Sada. Jučer.
Na naš nedavni upit Ministarstvu turizma kada bi mogli očekivati ministra Cappellija odgovorili su nam kako će nas ministar ‘svakako posjetiti’. Ne sumnjamo da bi mogao jednim udarcem ubiti dvije muhe pa se prošetati do Grada za vrijeme Vlahove Feste. Kao da tad svima nije i preko glave protokola i visokih uzvanika koji su se došli prošetavati po Stradunu, a ništa konkretno raditi. Uostalom, kad je ovoliko čekao dovoljno bi mu bilo pustiti svog državnog tajnika od turizma doma. Jer Frano M. od uhodavanja u posao i silnih obveza odavno nije điravo po Gradu.
Ma šalu na stranu. Trebamo bit svjesni kako od Franove uhljebničke reinkarnacije u Ministarstvu turizma nećemo vele profitirati, tako da neće imati prilike istrijanskom ministru posložiti prioritete, od kojih bi mu jedan imperativno trebao biti Grad. U cijeloj ovoj priči ostaje žalosna spoznaja kako Dubrovnik, a tako i Hrvatska, ne mogu napraviti veliki i značajan iskorak prema naprijed dok se ministri ne prestanu revijalno pojavljivati na lokacijama gdje je samo bitno doći, i biti viđen. Nas se uredno i veoma konkretno sjete za Festu, za otvaranje Igara i u političkim izbornim kampanjama. U ostalom dijelu godine prema Dubrovniku se ponašaju – daleko od očiju, daleko od srca. Ili prevedeno, ‘snađi se druže’.
Adio vam