Ovo nije pravedno. Grad Dubrovnik i gradonačelnik su nas trebali zaštititi! – naglasio je danas ispred ‘Karingtonke’ na konferenciji za medije Eduard Čengija, jedan od predstavnika stanara ove zgrade u Šipčinama kraj koje se planira izgraditi megalomanska zgrada.
Kako je DuList već pisao, investitori koji planiraju izgraditi zgradu, poznati su ‘igrači’ na hrvatskoj građevinskoj sceni. Riječ je o tvrtki Dubrovački dvori, registriranoj u Zagrebu, a njen direktor je zagrebački građevinski poduzetnik i ugostitelj Luka Kaić, poznat i po suradnji te privatnim vezama s obitelji Ivice Todorića.
Izgradnja zgrade za stanare ‘Karingtonke’ te okolnih zgrada i privatnih kuća označava mogući gubitak više od 200 parkirnih mjesta. Kako je rekao Čengija, već dvadeset godina više od 200 obitelji koristi parking na ovom mjestu. Ono što oni traže jest neizdavanje građevinske dozvole i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Žele da se novim GUP-om zona proglasi zelenom i da se omogući parking građanima Šipčina kao i dosada. Također, žele da se trajno riješi parking za stradalnike Domovinskog rata.
Kilometar auta…
Čengija je govorio i o prometu u mirovanju na području Gradskog kotara Gruž.
-Znamo da je parking u Gradu svugdje problematičan, a da je Gruž centar poslovnog svijeta u Dubrovniku te da ima nekoliko garaža i parkirališta. Sva su ona na komercijalnoj bazi, tu se ‘debelo’ plaća po satu. Ovo je jedini parking koji, ne da nije komercijaliziran, jest, tu mi plaćamo, ali za ono što platimo – možemo parkirati kad hoćemo i imamo parking za cijeli mjesec. Problem Gruža je i povezanost s ostalim dijelovima grada. U Šipčinama imamo jedino Libertasovu osmicu koja ide svako pola sata. Orijentirani smo na osobna vozila i taksi službu. Što ćemo s tih 200 auta ako slučajno dođe do izgradnje. Bio je prijedlog da poredamo ta vozila od Solske baze do Ilijine glavice. To je kilometar i 100 metara dužine. Ili ako nas potjeraju, da parkiramo ispred nečijih kafića, frizerskih salona, garaže… Gdje mi možemo parkirati ta vozila? – rekao je Čengija. Inače, kako su istaknuli, u Ulici Andrije Hebranga, na potezu od Solske baze do Ilijine glavice, ima oko 160 parkirnih mjesta, a na njih četrdesetak postavljeni su čuvari parkinga ili parking barijere.
Apartmanizacija i betonizacija
Tomislav Demarin, također predstavnik stanara zgrade, rekao je kako bi planirana zgrada trebala imati 47 jedinica, od čega 22 stambene jedinice i 25 poslovnih jedinica, odnosno – apartmani.
-U ovom slučaju se ne radi o rješavanju stambenog pitanja građana Dubrovnika, nego se radi o apartmanizaciji i novoj betonizaciji – kazao je. Među ostalim je istaknuo kako su iz lokacijske dozvole i tlocrta iščitali kako garaža neće biti ‘ukopana’.
-Bit će ograđena zidovima i iskoristit će se ovaj parking koji sada postoji. To je protivno lokacijskoj dozvoli koja je očito izdana na brzinu pa se potkralo jako puno grešaka. Mi ćemo to rješavati na jedan drugi način. Unutar GUP-a predviđena su dva spoja Hebranogve ulice i Vukovarske ulice. Jedan je trebao biti preko našeg parkinga, a drugi preko Radeljevića. Dosadašnji investitori koji su se pojavljivali ovdje, bili su uvjetovani činjenicom da moraju najprije graditi te spojeve, a tek onda razmišljati o izgradnji zgrada. Jedan od stanara na našem sastanku, postavio je dobro pitanje – a što se to promijenilo u posljednje 24 godine. Zašto nitko dosad nije uspio raditi, a ovi hoće. Promijenili su se ‘igrači’, a onda više nitko nije uvjetovao taj spoj – naglasio je. Spomenuo je Demarin kako je tijekom jedne kampanje za stranačke izbore, ulica dobila nogostup.
-Nikad u nju nije stavljena oborinska odvodnja. Dakle, cjelokupna oborinska odvodnja s Hebrangove ulice slijeva se poprečnim ulicama. Jedna od njih je i naš parking na koji se slijeva velika količina vode. Izgradnjom ovog objekta, preusmjerit će se oborinska odvodnja na našu zgradu i onda smo još u većim problemima – dodao je.
Kako kažu stanari, tek početkom lipnja ove godine su saznali da se nešto radi, odnosno da se priprema dokumentacija za lokacijsku dozvolu. Nakon toga, 10. lipnja su obavili razgovor s predsjednikom vijeća Gradskog kotara Gruž; 13. lipnja je upućen dopis gradonačelniku, s opisom saznanja i mogućim problemima; 12. srpnja su imali sastanak s gradonačelnikom i na njegov prijedlog dogovoraju sastanak za sedam dana, 19. srpnja do sastanka nije došlo, a 20. srpnja je izdana lokacijska dozvola; 24. srpnja su bili u Upravnom odjelu za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, a lokacijske dozvole na oglasnoj tabli nije bilo.
-Rekli su mi da ne mogu dobiti lokacijsku dozvolu s obzirom da stanari Karingtonke nisu stranka u postupku. Dijeli nas put dva metra širine kojim prođe dnevno 19 ljudi. To je prepreka zbog koje se mi nismo mogli žaliti. Između nas je Grad Dubrovnik koji nas je trebao zaštititi. Kažu: Sve je po zakonu. Gospodine gradonačelniče, pravo i pravda nije isto! To može biti po zakonu, ali nije pravedno – kazao je.
Demarin je istaknuo da je investitor ispoštovao GUP i protiv njega nemaju ništa.
-No, radi se o pogrešnom GUP-u. Rađeno je po starom, a novi je rigorozniji. To ćemo na drugi način rješavati – naglasio je.
‘Prevareni smo’
Dvadeset godina su neformalno razgovarali s gradonačelnicima, i uvijek se govorilo, kako kaže: ‘Ma pusti, to je Dubrovkinja, to je naše’. Eduard Čengija se zapitao – ‘gdje je granica između javnog i privatnog?’.
-Koliko to treba uložiti milijuna eura da bi se reklo – vas 200 na polje! Gdje se tu poštuje građane, ljude, da bi se poštivao grad – istaknuo je. Inače, navodi dalje, u ‘Karingtonki’ su stanove 1993. godine stanove dobili stradalnici Domovinskog rata, odnosno 19 obitelji poginulih branitelja, 10 invalida Domovinskog rata, vojni i policijski zapovjednici, a dva su bila stana gradska.
-Obećano je u nekoliko navrata i kroz nekoliko godina uzastopno da ćemo dobiti parking. Na razgovoru kod gradonačelnika je rečeno: ‘Imam obvezu prema vama’. Prevareni smo. Mi koji smo branili i obranili ovaj grad. Ali ne samo mi ovdje, nego i u susjednoj zgradi i u Šipčinama. Između ostalog razgovarano je s direktorom Dubrovkinje, Gravose, Lena Pavom Miloglavom. Da se jedan dio parcele podijeli i da se da nama da je kupimo, a kako bi se napravio parking uz pomoća Grada Dubrovnika. Mi smo bili ignorirani s pričom: ‘A to oni u Zagrebu odlučuju’ – rekao je među ostalim Čengija.
Jadranka Šimunović, predsjednica Eko Centra Zeleno sunce i Eko Omblića, koja je već 45 godina volonterka i eko aktivistica, također je sudjelovala na konferenciji za medije. Kako kaže, naš Grad u zadnje vrijeme sve više postaje betonski Grad, unatoč eko apelima.
-Dok drugi gradovi brinu što će biti sa zelenilom, naš Grad se sustavno uništava, devastira i betonira. Posebno smo osjetiljivi na ovu zelenu oazu koja je jedina ostala na ovom predjelu iznad ex-vojarne. Kome je to palo na pamet da tu gradi zgradurinu? Već se zna i cijena od 5 tisuća eura – dodala je.
-Nadam se da će investitori čut ovu konferenciju i da će odustati od gradnje – rekao je Čengija.