Ivana je vladarica riječi, čak i čarobnjak pri pronalaženju prave riječi u pravom trenutku. Puna asocijacija, sjećanja, spomena, uspomena što nam je u potpunosti pokazala u svom prvom romanu, rekao bih konačno. Njeni odlasci u sjećanja i prepuštanje asocijacijama, tijeku misli i spomenu ljudi te događaja, vode nas kroz ovaj njen roman pun iskrenosti, istine, života, čak ogoljenosti do kraja. Kako sama zapisuje: ‘Vrlo sam čovječna čovjekica’. Jezik joj kako sama spominje služi kao igla narkomanu. To nam kao čitateljima, kako sama zaključuje na početku romana: ‘Nisam varala ni i ovaj put’, nudi dug ples s raznolikom dinamikom i različitim trikovima za čitanje – rekao je uvodno Boris Njavro ispred Društva dubrovačkih pisaca na predstavljanju romana prvijenca ‘Vidi kako Lokrum pere zube’ znanstvenice i spisateljice Ivane Lovrić Jović u izdanju kuće Vuković & Runjić koje se u sklopu obilježavanja Godine čitanja u Republici Hrvatskoj održalo ovu subotu u atriju palače Sponza.
Njavro, među prvima je koji je pročitao ovaj rukopis još 2017./18. godine kada je on još nosio radni naslov ‘Cvijeto i Antigona’, a među ostalim pripovijeda o bolesti i smrti autoričina oca.
– 2013. prilikom jedne posjete Teatra Lero Zagrebu, razgovarala sam s Davorom Mojašem, mojim dugogodišnjim prijateljem jer sam i ja bila članica Lera, o recentnim događajima u mom životu. Nakon što me odslušao kojih sat vremena, rekao mi je da sad sve to zapišem. Začudila sam se jer sam do tada pisala samo pjesme i nedugo nakon izdala zbirku pjesama. Trebalo mu je šest minuta da me nagovori. Tada je počeo nastajati roman, međutim on nije išao tempom kojim sam ja željela jer sam imala previše obaveza. Svoju točku je dobio 2017./18. Od tada je bio kod Vuković & Runjić jer sam ja nakon 20 stranica taj rukopis dala na čitanje Borisu Runjiću. On mi je dao veliko ‘zeleno svjetlo’. Radi se o autobiografskoj fikciji, o životu jedne obične žene koju predstavljam ja. Netko će reći da možda nije najobičnija, ali ja bih rekla da ovakvih ima još puno. Riječ je običnim stvarima, tužne stvari se događaju svima samo što ih netko može doživjeti na malo interpretativniji način. Opisan je moj život do današnjeg dana, ali ne kronološki jer to nije dnevnik ni saga o obitelji, nego transkripti misli s humorom i dramatičnim djelovima za kojeg imam neke povratne informacije da je vrlo dojmljiv. Čak mogu jamčiti da tko uzme roman u ruku, a inače voli čitati, neće ga lako ispustiti. Također mi je rečeno da nije baš za pred noć – objasnila je Lovrić Jović i iznijela zbog čega joj je pisanje ovog romana bilo osobito izazovno jer uobičajeno potpisuje znanstvene radove.
– Bio je težak prijelaz, pogotovo jer se događao u jednom danu. U znanosti pišem potpuno drukčije, ograničena sam u stiliziranju, a ovdje sam obezgraničena. Sve ono što sam propatila pišući znanstvene radove na način da ne smijem biti prepoznatljiva kao autor, nego kao netko tko je donositelj činjenica, ovdje sam se raspojasala pa je roman nabijen stilom – kazala je autorica.
Akademik Luko Paljetak poručio je kako je svaki pisac ‘lupež’ vlastitoga života kojega on oblikuje na način da se s njim mogu poistovjetiti čitatelji.
– Roman Ivane Lovrić Jović ‘Vidi kako Lokrum pere zube’ po mom mišljenju je pregled autoričina odrastanja, odnosno života s ocem i njihove veze. Otac je stožerni lik ovog dobro komponiranog postmodernističkog teksta u kojemu epistualarni dio djeluje kao fikcija, a onaj faktografski povremeno dobiva fikcionalni karakter. Otac je stožerni lik Ivanina svijeta, zrcalo u kojem ona sebi otkriva zapravo višestruke slojeve svoga bića. Ovaj roman je bunar u kojem ona baca kamenčiće svoga sjećanja čekajući da se voda smiri pa da ugleda u njoj svoje lice iznenađena susretom sa samom sobom. Svaki susret sa samim sobom vrlo je opasan. Roman je pisan pitko s vještim pomacima i razmještajima vremena zbivanja, a otac u njemu ima mjesto otoka Lokruma koji pere zube morskom pjenom za koju je bio sudbinski, profesionalno vezan, s morem na prvom mjestu, sa ženama na drugom i s književnošću na trećem prepuštajući kćeri da se slegne vrijeme borbi za jedno od tih mjesta. Ona želi osvojiti sva tri mjesta i biti na prvom mjestu – biti more, biti jedna od svih njegovih žena i biti u ovom romanu ono što je on htio biti – književnik – iznio je Paljetak.
Predstavljanje je moderirala književnica Staša Aras koji je roman nazvala ‘osobnim računovodstvom’, a kantautorica Elis Lovrić večer je uljepšala izvedbom nekoliko glazbenih brojeva.
Podsjetimo, Ivana Lovrić Jović, Dubrovkinja s adresom u Zagrebu, od 1996. zaposlena je kao znanstvenica u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje gdje se kroz rad na povijesti hrvatskoga jezika posvetila i istraživanjima dubrovačkoga govora, a čije je dubrovačke podružnice danas voditeljica. Dosad je izdala pet znanstvenih knjiga, a za jednu od njih nagrađena je Državnom nagradom za znanost. Objavila je i zbirku pjesama ‘U skutima tango’, kraće prozne tekstove u književnim časopisima, a ovo joj je prvi roman.