„Domaćini su bili raspoloženi za igru, pogotovo mladi Kurtela“ – zapisao je sportski novinar krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća
nakon utakmice Kluba hokeja na ledu Medveščak na kojoj je tada devetnaestogodišnji Dubrovčanin Pero Kurtela postigao tri pogotka. Jedini Dubrovčanin koji je petnaest sezona igrao za prvu momčad kluba koji ovih dana zaokuplja pozornost šire sportske javnosti.
Pero Kurtela rano djetinjstvo proveo je u Komolcu, prvi razred završio je u Dubrovniku, pa 1956. godine preselio u Zagreb, gdje je otac, rudarski inženjer, dobio posao.
PET MINUTA OD ŠALATE
– Zagreb je 1961. godine dobio umjetni led na Šalati, jer se dotad igralo po jezerima, i tada je započeo ozbiljan razvoj zagrebačkog hokeja. Godinu kasnije, kao dvanaestogodišnjak sam počeo i ja igrati, jer mi smo živjeli pet minuta od Šalate, a tamo se uvijek skupljalo veliko društvo sportaša. U Zagrebu se 1966. godine održavalo Svjetsko prvenstvo C skupine i taj događaj je hokeju donio posebnu popularnost, tražila se karta više. Na otvorenju manifestacije sam kao junior nosio austrijsku zastavu.
Već iduće godine sedamnaestogodišnji Kurtela ulazi u „medvjeđi brlog“, prvu momčad Medveščaka kao centar i lijevo krilo i nastupa za prvu momčad sve do 1981. godine, kada prestaje nastupati za prvi sastav zbog godina i posla. Kakva je tada bila Jugoslavenska liga?
– Od naših klubova tu su bili Medveščak i povremeno Mladost, tri kluba iz Beograda i slovenski klubovi. Mi smo uvijek bili drugi ili treći, iza Slovenaca. Tada je reprezentacija igrala B skupinu s Nijemcima, Talijanima i Austrijancima, ali smo u međuvremenu stagnirali, jer nemamo klizališta. Ja bi na moru postavio klizališta preko cijele godine, od Zadra do Dubrovnika, jer Dalmatinci imaju talent za sport i siguran sam da bi to bile dobre momčadi. U Češkoj se najbolje vidi što je masovnost, gdje svako selo ima klizalište, a djeca od vrtića idu na klizanje.
ZDRAVA OSNOVA SPORTA
U Zagrebu se ovih dana odvija događaj poznat kao „Arena Ice Fever“, KHL Medveščak igra niz od sedam domaćih utakmica kod kuće, u Areni Zagreb, pred više od 15 tisuća gledatelja. Dakle, taj događaj ukupno će posjetiti preko sto tisuća zaljubljenika u hokej na ledu. Koliko je stvarna hokejaška fantazija Medveščaka?
– Projekt je odličan jer se zasniva na zdravoj osnovi. Ljudi koji su to pokrenuli su entuzijasti bez pritiska za rezultatski uspjeh. Ljubav prema hokeju povezana je sa smislom za posao i to djeluje fantastično.
Na tribinama su i majke s malom djecom i umirovljenici? Tvrde posjetitelji, na utakmicama nema nasilja i osjećaju se sigurno, a igra je zanimljiva i srčana.
– Ljude privlače sportovi bez nasilja na tribinama i na terenu. Na zdravim osnovama, gdje nema utjecaja, lažiranja i muljanja, a igra se pošteno. Njihove plaće su zanemarive u usporedbi s nogometom. A svi pričaju o hokeju, čvrstom muškom sportu, izuzetno atraktivnom. Na njima se vidi da se ne boje kad izađu na led.
U Dubrovniku već neko vrijeme postoji hokejaški klub „Dubrovački čaglji“, doduše tek deklarativno. Mislite li da postoji stvarna osnova za neki početak tog sporta ovdje?
– Trebalo bi vidjeti kakva je perspektiva, postoji li interes i koliko dugo u sezoni to traje. Nama je najveće razočaranje bilo kad bi došle više temperature jer bi ostali bez igre. Hokeja nema bez dvorane, koje su danas multifunkcionalne i mogu se koristiti i za druge sportove i događaje. Ako djecu privučete na hokej, a nemate uvjeta, onda to nije dobro.
NAIZGLED GRUB SPORT
Hokej s tribine ili televizijskog ekrana izgleda kao dinamičan, ali i grub sport. Boli li pak kad pogodi u tijelo?
– Hokejaši su dobro zaštićeni tako da se to ne osjeti, ali postoje neki dijelovi tijela koji nisu pokriveni, pa ponekad zna zaboljeti. Inače, danas nema toliko grubosti kao prije. Hokej je naizgled grub sport, ali u stvarnosti i nije tako, jer je po meni rukomet nasilniji sport od hokeja. Najčešće povrede su bile dva ili tri šava, što i nije neka povreda. Danas ne smijete napraviti više od tri koraka za body-check, a prije su se momci zalijetali u protivničke igrače i sastavili bi ih s ledom, posebno na sredini terena. Puno su rigoroznija pravila, što doprinosi ljepoti igre.
A tučnjave usred utakmice? To uvijek izgleda atraktivno.
– To se prije nije dozvoljavalo. Suci su to redovno zaustavljali. To je zapadnjački stil kako bi se publika zabavila.
Osim hokeja, jeste li se bavili još kojim sportom?
– Krajem sedamdesetih sam se ozbiljno bavio wind-surfingom, išao na regate na Jadranu, u osamdesetima u Dubrovniku držao školu jedrenja. Danas ne mogu bez golfa. Imam sreću da je teren svega pet minuta od mog ureda, pa svaki dan uspijem naći vremena za odigrati.