Kad je bio mali, Dubrovčanin Matej Stipeljković uvijek je s ocem provodio vrijeme u garaži i gledao što radi i popravlja. Nikad nisu doma trebali zvati meštra te je od oca, koji je završio višu brodostrojarsku, ‘pokupio’ temeljno znanje i zainteresiranost za tehnologiju. Kad je bio pri kraju srednje škole, mislio je upisati Fakultet elektrotehnike i računarstva, ali od toga ga je odgovorila njegova rođakinja, i savjetovala mu je da upiše Fakultet strojarstva i brodogradnje na Sveučilištu u Zagrebu. I dobro da ju je poslušao. Da nije, možda ne bismo sada pisali ovu priču. Naime, Stipeljković je uvijek sebe vidio u poduzetničkim vodama te je znao da će kad-tad osnovati vlastitu tvrtku. To se i ostvarilo u srpnju prošle godine. U koronavirusnom razdoblju, s kolegom s fakulteta Matijom Sučićem osnovao je tvrtku MS2 energo d.o.o., u sklopu međunarodnog projekta ‘Yenesis’ kojeg financiraju Norveški fondovi. Njihov glavni cilj je implementacija obnovljivih izvora energije i pametnih rješenja u Hrvatskoj, a glavni fokus stavili su na instalaciju i projektiranje fotonaponskih sustava, odnosno solarnih sustava. Tako su dvojica mladih inženjera odlučili krenuti u poduzetničku priču potaknuti potrebom za pronalaskom održivih rješenja. Ta priča svoje temelje ima još na fakultetu.
-Tijekom studentskih dana radili smo na zajedničkim projektima na fakultetu i shvatili na koji način razmišljamo te koji su nam životni planovi – rekao je Stipeljković, inače nekadašnji predsjednik Udruge studenata Dubrovnika ‘Libertas’ u Zagrebu. Nakon fakulteta se zaposlio u jednoj tvrtki kao voditelj gradilišta gdje i dalje radi te završava već započete projekte. Kako ističe, u građevini uvijek ima posla pa i za vrijeme koronavirusa. No, prije polovice ove godine planira u potpunosti djelovati samo u vlastitoj tvrtki. Priča nam kako je njegov poslovni suradnik prije zalaska u poslovne vode, bio zaposlen na fakultetu gdje je sudjelovao na raznim europskim projektima.
-Krajem 2019. godine kolega je odlučio pokrenuti nešto svoje. Rekao sam da bi bilo super da pokrenemo nešto zajedno. Ja sam tip koji je na terenu, a on je više zadužen za papire, dokumente i proučavanje dokumenata – rekao je. Ideju o otvaranju tvrtke su morali odgoditi do srpnja 2020. godine zbog koronavirusa te privremenog moratorija na mjere za samozapošljavanje koje daje HZZ.
-Čekali smo trenutak kad će se maknuti moratorij. Kad se to dogodilo, mi smo otvorili tvrtku. To je bilo krajem sedmog mjeseca prošle godine i dobili smo od države poticaje. U međuvremenu smo se prijavili na slične mjere u Splitsko-dalmatinskoj županiji jer nam je sjedište na otoku Čiovu te smo dobili dodatna sredstva. Praktično smo bez ulaganja svoga novca otvorili tvrtku, dobili poticaje i kupili potreban alat te opremu – naglasio je.
Obnovljivi izvori energije u Hrvatskoj
Prema njegovim riječima, priča o obnovljivim izvorima energije, pogotovo o solarnim elektranama u RH, i dalje je u povojima, odnosno kako navodi, ‘u adolescentskoj fazi’.
-Nešto se razvija, ali nitko se nije na tržištu previše istaknuo. Nama je cilj da se na tržištu u Hrvatskoj postavimo na vrh po pitanju solarnih elektrana i obnovljivih izvora energije – rekao je. U samom procesu stvaranja tvrtke, pomogao im je profesor Ljubomir Majdandžić koji je svojevremeno bio direktor Fonda za zaštitu okoliša te je među prvima doveo solarne elektrane u Hrvatsku, još prije 20 godina. Dao im je glavna i potrebna znanja o fotonaponskim sustavima, pružio podršku te ostao i dalje na raspolaganju.
— Možemo reći kako je on naš mentor te nam uvijek pomogne sa savjetom ili kontaktom. Kad imamo ozbiljnije projekte, rado se posavjetujemo i s drugim inženjerima što nam je također bitno. Nema puno ljudi u Hrvatskoj potpuno znanje o tome i moramo jedni drugima pomagati – istaknuo je ovaj 27-godišnjak. No, zašto uopće obnovljivi izvori energije i kako su se za to područje zainteresirali? Stipeljković navodi kako su obojica išli na smjer energetike na kojem se profesori uglavnom bave tom temom.
— Europska unija trenutno ‘gura’ u prvi plan obnovljive izvore energije. Prvenstveni razlog za to su klimatske promjene te se obnovljivim izvorima energije želi smanjiti štetni utjecaj na klimu. Obnovljivi izvori energije su moralno ispravni, isplativi i moderni. Zaključili smo da bi to moglo biti zanimljivo – ističe Stipeljković. Hrvatska je, navodi dalje, veliki proizvođač energije iz obnovljivih izvora, a razlog tome nije, kako ističe, ‘naša naprednost, nego to što imamo puno hidroelektrana’.
-Hrvatska zaostaje u tehnologiji te bi zbog svog geografskog položaja mogla biti u potpunosti na obnovljivim izvorima energije – teoretski. Ali zbog našeg mindseta, to još nismo napravili. Zbog puno rijeka, mi imamo puno hidroelektrana, ali one su građene za vrijeme prošlog sustava i to nije nešto u što se išlo zbog načina razmišljanja, nego zbog isplativosti. Također, puno ljudi se i dalje grije na biomasu, na drva, a ona se smatraju obnovljivim izvorima energije, što nije znanstveno baš ispravno. Zbog svega navedenog, Hrvatska jest u postotku na visokom mjestu što se tiče obnovljivih izvora energija. No, kad bismo gledali realno, ne bi trebala biti. Njemačka nema toliko sunčanih dana, ali svaki drugi krov ima elektranu. Hrvatska ima puno sunčanih dana, a ima jako malo elektrana. Opet, razlog tomu nije samo naš mindset jer ljudi ne žele ulagati, već i to što su zakoni bili neprilagođeni, ali su u međuvremenu, zbog pritiska EU, liberalizirani – navodi Stipeljković.
‘Ključ u ruke’
Posredno se bave projektiranjem solarnih elektrana, no njihov je core business montaža i prodaja.
-Znamo da se na tom području želimo isprofilirati kao glavni akteri u Hrvatskoj – rekao je Stipeljković te dodaje da su dosad napravili pet solarnih elektrana na pet kuća.
-Većina tih kuća u Hrvatskoj ide na poticaje, što opet označava dugotrajan proces od natječaja do montaža. Naša tvrtka sudjeluje i u svim procesima koji prethode montaži. Djelujemo po principu ‘ključ u ruke’. Pomažemo ljudima u sakupljanju dokumentacije, prijavljivanju na natječaj… To je naša najveća prednost. Ljudi kad rade s nama, nemaju briga – naglasio je te ističe kako bi Dubrovčani mogli koristiti električnu energiju od Sunca 365 dana u godini. Jer, kako kaže, struja se iz elektrane može koristiti i dobivati cijelu godinu, tj. 365 dana, ali ne uvijek u punoj snazi.
-Ako postoji dovoljna površina krova kako bi na nju stala cijela elektrana, računi bi se smanjili za 85 posto. Ali investicija nije mala i ona za prosječnu kuću iznosi oko 10 tisuća eura. U pravilu se na Jadranu vrati za nekih devet godina. Može se dobiti poticaj od države, i do 80 posto, a tad je razdoblje povrata znatno kraće – rekao je. Dakle, riječ je o projektu u koji je potrebno uložiti, no dugoročno je isplativ.
-Imamo i zainteresirane osobe koje žele samostalno, bez poticaja uložiti u solarne elektrane. Ljudi su svjesni da je to isplativo – naglasio je. Kad budu već neko vrijeme u biznisu i stave tvrtku na noge, rado bi se upustili i u proizvodnju nečega vezanog za obnovljive izvore energije, vodik ili pametne sustave.
-Mislimo da je u Hrvatskoj potrebno dovesti industriju koja će stvarati novu vrijednost, a ne koja će uvoziti gotove proizvode iz drugih zemalja te tako ‘izvoziti’ novac – rekao je.
DOK GOD IMA SUNCA, IMA I STRUJE
Solarni kolektor i solarna elektrana?
— Ljudi često ne razumiju razliku između solarnih kolektora i solarne elektrane. Solarni kolektori označavaju najčešće dvije do tri ploče koje prikupljaju sunčevu energiju te služe za zagrijavanje vode, no ne proizvode struju. Mi se bavimo solarnim elektranama koje koristeći sunčevu energiju proizvode struju, a koja pogoni električne uređaje u kući. Dok god ima Sunca, ima i struje. Tijekom kišnih dana, proizvodnja je do 10 puta manja. Najbolja je proizvodnja kad Sunce direktno pod kutem od 90 stupnjeva upada na panele. Postoji mogućnost da se energija skladišti, no za to služe baterije koje su skupe i nisu ‘zelena energija’. Ako postoji višak struje, šalje se u mrežu HEP-u. U trenucima kad se struja ne može proizvesti preko panela, normalno se ‘povlači’ iz HEP-a. Ta HEP-ova mreža služi kao vrsta spremnika energije – rekao je Stipeljković
Iz tiskanog izdanja od 3. ožujka 2021.