Višestruko nagrađivana znanstvenica i voditeljica laboratorija u Zavodu za molekularnu medicinu na Institutu Ruđer Bošković Silva Katušić Hećimović ovotjedna je gošća naše rubrike ‘Dubrovčani izvan Grada’. Odmah na početku našeg razgovora navodi kako je imala predivno djetinjstvo u prekrasnoj obitelji, s bratom blizancem, mamom i tatom. Svoje školovanje započela je na Konalu, u osnovnoj školi koja se tada zvala Osnovna škola Nikice Franić. Osnovnoškolsko obrazovanje pružilo joj je, s ponosom naglašava, odlične temelje iz prirodnih znanosti i to prvenstveno matematike.
—Nakon toga je uslijedila srednja škola, prve dvije godine smo imali opće predmete, a druge dvije sam se opredijelila za matematičko-informatičko usmjerenje, što bi danas bila matematička gimnazija. Stekla sam odlične temelje iz kemije, imala sam odličnu profesoricu, koja je zaslužna za moju ljubav prema kemiji. Međutim, paralelno sa školom, bila sam vrlo jaka u izvannastavnim aktivnostima i to me na neki način naučilo radu, redu i disciplini, što je pridonijelo kasnije rezultatima u daljnjem školovanju, a tako i poslu – ističe nam Katušić Hećimović, objašnjavajući dalje kako veliki broj obaveza nauči osobu kako organizirati svoje vrijeme i kako biti što efikasniji.
—Učila sam tako engleski i talijanski jezik, završila sam osnovnu muzičku školu, u kojoj sam svirala gitaru, a išla sam još na linđo i balet. Isto tako, dugo sam plivala u Plivačkom klubu Bellevue, u kojem sam dobila i niz medalja. Do kraja srednje škole bavila sam se plivanjem i mislim da je upravo sport najviše doprinio u mojoj organizaciji i poslovnim uspjesima. Plivanje mi je dalo baš odlične temelje, koji su mi bili neophodni da bih bila ovako uspješna u poslu i edukaciji – ističe nam Katušić Hećimović. Plivanje joj je dalo, dodaje, i fantastične elemente reda, rada i discipline. Plivanje je, objašnjava Katušić Hećimović, jako težak sport jer je potrebno pratiti crnu crtu na dnu bazena, a česte su ‘borbe’ sa samim sobom, dužinom i vremenom, zbog čega je izrazito bitna psihička i fizička spremnost.
Akademsko obrazovanje
Po završetku srednje škole, uslijedilo je pitanje koji fakultet upisati. Matematiku je izrazito voljela, međutim, razmišljala je upisati smjer koji je više primjenjiv u smislu istraživanja bioloških procesa u čovjeku.
—Matematiku sam stvarno voljela, ali činila mi se tada suhoparnom. Upisala sam Prehrambeno-biotehnološki fakultet na Sveučilištu u Zagrebu 1986. godine, na kojem sam diplomirala Biokemijsko inženjerstvo 1991. godine. Nakon toga sam se odmah zaposlila, zadržali su me u Zavodu za biokemiju, gdje sam ostala raditi na magisteriju i upisala sam poslijediplomski studij iz Kemije, smjer Biokemija na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu – govori nam Katušić Hećimović, koja je uvijek imala volje i želje za dodatnim usavršavanjem. Svoj magisterij obranila je 1995. godine, nakon čega je, u potrazi za novim opcijama, prešla na Institut Ruđer Bošković u Zavod za molekularnu medicinu, gdje radi i danas. Doktorska disertacija bavila se humanom genetikom, a rad je bio posvećen uspostavi metode za otkrivanje najučestalijeg nasljednog oblika mentalne retardacije, zahvaljujući kojem je ostvarila niz uspjeha i dobrih suradnji, a naročito s Klinikom za dječje bolesti u Zagrebu. Doktorirala je 2000. godine, nakon čega se htjela usavršavati dalje izvan Lijepe naše.
— Bio mi je veliki izazov otići u Ameriku gdje je znanost najbolja, a medicina najbolja na svjetskoj razini. Odlučila sam se prijaviti za stipendiju američke vlade i tako sam dobila Fulbright stipendiju 2001. godine. Odlazim s obitelji u Sjedinjene Američke Države na postdoktorat usavršavanje na fakultetu Washington University School of Medicine u St. Louisu – govori Katušić Hećimović, objašnjavajući kako je stipendiju imala godinu dana, međutim, iako su uvjeti bili sjajni, jednako tako je vidjela kako je godina dana prekratko razdoblje da bi se nešto ozbiljno naučilo. Zatim se prijavljuje za stipendiju u području Alzheimerove bolesti. A zašto baš Alzheimer?
—Alzheimer me vrlo zaintrigirala s obzirom da sam se bavila mentalnom retardacijom u području neuroznanosti. To je bolest koja zahvaća veliki broj ljudi, a još uvijek nemamo točnu dijagnozu niti točnu terapiju. Nakon Fulbrighta, moja mentorica predlaže da prijavim jednu drugu stipendiju, nakon čega dobivam još dvije godine u području istraživanja Alzheimerove bolesti. Imam jako dobre publikacije, ljudi su me lijepo prihvatili i čak smo razmišljali hoću li ostati u Americi ili ne – govori Katušić Hećimović. U međuvremenu se rodio sin, koji je ujedno i Amerikanac. Mjesto na Institutu Ruđer Bošković ju je čekalo, stoga se odlučila vratiti u Hrvatsku.
—Tada sam dobila i projekt Nacionalnog instituta za zdravlje SAD-a. To mi je omogućilo da u Hrvatskoj s američkim novcima uspostavim laboratorij koji će se baviti istraživanjem neurodegenerativnih bolesti. Od 2004. sam voditelj laboratorija u Zavodu za molekularnu medicinu na Institutu Ruđer Bošković. Imam vlastitu grupu od osam ljudi, uz još dvije suradnice koje su stalno zaposlene te doktorande, postdoktorande i tehničko osoblje koje je prisutno u laboratoriju – ističe nam Katušić Hećimović, koja je dobitnica brojnih nagrada i priznanja. Posebno izdvaja Fulbrightovu nagradu, a to je stipendija Vlade Sjedinjenih Američkih Država, koju zaista dobivaju samo posebni akademski građani i osobe. Naša bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović također je bila Fulbrightova stipendistica. To joj je, kako navodi, najveća nagrada koju je dobila.
—Međutim, moram naglasiti da sam dobitnica niza međunarodnih projekata i po čemu se ističem na samom Institutu. Rijetka sam među onima koji dobivaju brojne međunarodne projekte, gdje sam voditelj. Do sada sam vodila 17 projekata, kako domaćih, tako međunarodnih. Osam isključivo međunarodnih, od kojih bih izdvojila projekt Vlade SAD-a Nacionalnog instituta za zdravlje, koji sam dobila odmah po povratku od 2005. do 2008. godine. Zatim projekt švicarske Zaklade za znanost, projekt Europske komisije za usavršavanje poslijedoktoranada i projekt ‘Jedinstvo uz pomoć znanja’ – rekla je Katušić Hećimović, koja je ostvarila i brojne bilateralne projekte, pogotovo s Njemačkom. Njezine suradnje su vrlo snažne s njemačkim centrom za istraživanje neurodegenerativnih bolesti u Münchenu, jednako kao i u Bonu, Parizu i Zürichu, ‘najjačim kućama’ s kojima ima dugogodišnje suradnje.
Povezanost s Gradom
Naša sjajna znanstvenica ističe kako sama povijest Dubrovačke Republike i Libertas koji se vijori na našim zastavama daje dozu kreativnosti koju znanstvenik mora imati.
—Znamo da je Dubrovačka Republika iznjedrila cijeli niz uglednih književnika i znanstvenika. Sam Institut je dobio ime po Dubrovčaninu, fizičaru, filozofu i eruditu toga doba. Kultura, povijest Grada i naše nasljeđe je nešto što je meni dalo temelj da svoju kreativnost nastavim kroz svoj znanstveni rad – naglašava Katušić Hećimović. Ni u Gradu ‘ne miruje’ jer predaje na Sveučilištu u Dubrovniku, što joj je posebno zadovoljstvo.
— Predajem na preddiplomskom i diplomskom studiju Sestrinstva i Kliničkog sestrinstva. Predavanja mi omogućuju da znanje koje sam stekla, prvenstveno u Zagrebu i SAD-u, mogu prenijeti studentima u Gradu. To mi je veliko zadovoljstvo. Tijekom zimskog semestra dolazim dva do tri puta u Grad, a svaki uskršnji i božićni praznik spajam i idem doma u Grad – ističe. Jako je povezana s Gradom kojem se uvijek iznova divi. Dubrovnik je, kako navodi naša sugovornica, kozmopolitski grad.
—Tako je mali, ali za razliku od drugih gradova pa i u Hrvatskoj, Dubrovnik je jedna metropola jer u njemu susrećete sve rase, nacije i jezike na Stradunu. Grad je u kojem se poštuju različitosti, ali i njeguje ‘svoje’, odnosno tradicija – naglašava Katušić Hećimović.
Hrvatska idealna zemlja za život
Pitali smo ju i što bi voljela posebno istaknuti pa je iznijela savjete i preporuke za sve mlade.
—Mladi danas trebaju raditi na svom obrazovanju. Jako je bitno kvalitetno se obrazovati, raditi na svome usavršavanju i dobro je poći vani kao što sam ja napravila, ali je lijepo vratiti se doma jer ‘doma je ipak doma’ – ističe mudro naša znanstvenica, navodeći dalje kako Hrvatska ima fantastične uvjete za život.
—Uz obitelj i ako si možete stvoriti dobar posao, Hrvatska bi bila idealna zemlja za život. Pa i u vrijeme Dubrovačke Republike, svi naši mladi su odlazi na studij u Italiju. Nakon usvojenog znanja, vratili bi se doma i tako treba biti. Temelji koje smo naslijedili od naših starih su izrazito bitni. Temelje koje imamo u zidinama smo naslijedili i zbog toga smo mi Dubrovčani posebni i drukčiji od ostalih – zaključuje naša fantastična ‘Dubrovkinja izvan Grada’, višestruko nagrađivana znanstvenica i voditeljica laboratorija u Zavodu za molekularnu medicinu na Institutu Ruđer Bošković Silva Katušić Hećimović.
Foto LinkedIn / Institut Ruđer Bošković