Olgi Čučković Rim je dom već 31 godinu. Iz Grada je otišla krajem 1992. kad je, kako nam je rekla, bila sigurna da su joj roditelji zbrinuti i na sigurnom. Do rata je radila u Gradu kao turistički vodič i imala je s kolegom malu agenciju za prevođenje.
— Morali smo sve zatvoriti i bilo je jasno da još dugo za mene neće biti posla u Gradu. Nisam imala jasne planove ni mogućnosti i kad se dogodilo da je prijateljica od prijateljice tražila nekoga da sa njom dijeli stan u Rimu, rekla sam si – nemaš sto izgubiti, ostalo ti je 1000 njemačkih maraka i dva para pristojnih cipela. Nakon prve tromjesečne dozvole za boravak dobila sam, potpuno neočekivano, humanitarnu dozvolu za rad od godinu dana i tako sam ostala u Rimu. Radila sam što sam mogla, od baby-sittera do sekretarice, prvih desetak godina sam bila poput lista na vjetru – prisjeća se Olga koja i danas radi posao vodiča i to u povijesno-kulturnoj prijestolnici Europe, zapravo i svijeta. Međutim, do povratka tom poslu prošlo je vremena…
Nema odmora!
— Tek sam se oko 2000. godine vratila u turizam, prvo kao vodič na turama po Europi, a tek onda za Rim. Talijanski zakoni su jako strogi i za vodičke dozvole se polažu vrlo teški državni ispiti koji se organiziraju jako rijetko. Ponekad prođe i desetak godina između dva ispita. Položila sam taj strašni ispit 2004. godine i ponovo se pronašla u najboljem gradu za moj posao na svijetu – priča nam Olga priznajući da je trebalo vremena za stvaranje određene reputacije, upoznavanje ljudi iz sektora…
— Često sam odlazila na kongrese gdje bih skoro uvijek upoznala nekoga tko mi je kasnije bio koristan za posao. Trenutno radim najviše kao koordinator i vodič za jednu veliku američku agenciju i organiziram privatne ture ‘off the beaten path’ ili ‘van utabanih staza’, jer sam se iskreno malo umorila od Vatikana i Koloseuma, najviše zbog nesnosnih guzvi. U lockdownu sam počela raditi i prezentacije preko Zooma pa je to poslala moja nova aktivnost koju se nadam više razviti u budućnosti – otkriva nam Olga koja svoj dinamični, zanimljivi i izazovni posao naprosto obožava.
— Jako me veseli otkrivati nove stvari, neprekidno nešto novo saznavati. Ne znam više gdje staviti knjige. Svaka palača, svaki spomenik, svaka važnija crkva u Rimu imaju i zaslužuju po barem jednu publikaciju. Zimi, kad posla ima malo ili nikako, s kolegama se organiziramo i vodimo jedni druge. Mnogi od nas su ili povjesničari umjetnosti ili arheolozi te jedni druge slijedimo i učimo. Postoji i nekoliko institucija koje organiziraju predavanja specifično za vodiče, tako da ni u niskoj sezoni nema odmora – kaže nam Olga koja je djetinjstvo provela u Puli, a u Dubrovnik je došla s 14 godina i vrlo brzo se adaptirala i zavoljela ga.
Sretna i bezbrižna mladost
— Imala sam sreće da sam srela srodne ljude vrlo brzo. Bila sam u Leru neko vrijeme, živjela za Ljetne igre. Dubrovnik je bio magičan, internacionalan, čudesan. Mogu reći da sam imala sretnu i bezbrižnu mladost, prepunu sjajne glazbe, teatra i druženja sa pametnim ljudima – kaže nam Olga kojoj u Rimu ipak nedostaju prijatelji iz Grada.
— Ali sa svima sam u vezi, to se nikad nije prekinulo. Nisam nostalgična po prirodi, uvijek gledam prema budućnosti. Pohranila sam prekrasna sjećanja, održavam svoja prijateljstva, ali ne dam korijenima da me vuku natrag već samo da mi budu inspiracija – govori Olga koja dolazi u Dubrovnik barem dva puta godišnje, jednom na ljeto, jednom zimi.
— Bude to nekad i prekratko da svakoga vidim i obiđem, ali često me ipak posao zove ili druge obveze. Ljeti u Gradu vuče more, organiziraju se izleti, zimi su sarme i druženje uz toplu peć. Pripremila sam i jednu prezentaciju o Dubrovniku, može se pogledati na mojoj web stranici www.olgarome. com. Pomogla mi je i moja prijateljica sa Svete Marije koja me odvela po skrivenim kantunima… – priča Olga koja konkretnih planova za budućnost nema.
— Prepuštam životu da odluči gdje je bolje za mene. Mogu se vidjeti u Gradu kad prestanem biti jako aktivna u svom poslu, a pošto nemam baš neki dobar plan za mirovinu to bi, uz dobro zdravlje, moglo biti još jako daleko. Nisam imala ideje da ću jednog dana završiti u Rimu, a dogodilo se. Voljela bih biti negdje uz more, ali to je za sada samo san. Bilo bi najljepše biti okružen bliskim ljudima. Nadam se da će se taj dio ostvariti, gdje god to bilo – zaključuje Olga.