Frano Đurović redoviti je profesor na Muzičkoj akademiji Zagreb, a osim orkestralnih i komornih skladbi, autor je velikog broja elektroničkih i elektroakustičkih djela, instalacija, multimedijalnih projekata, glazbe za teatar i televiziju. S osobitom ljubavlju sklada u glazbenom ‘mostu’ prema Dubrovniku, a ovo ljeto u rodnom gradu obilježila mu je mjuzikl predstava Čudesna šuma, raskošno djelo za najmlađe ljubitelje kulture. O Igrama, svom gradu i ‘rasponu Dubrovnik-Zagreb pričat će nam za ovaj broj našeg tjednika, kao naš Dubrovčanin izvan Grada.
— Rodio sam se na Konalu gdje sam proveo dvije godine života. Onda su se moji roditelji odlučili preseliti u Čokolino! Jedno gusto i veselo naselje. A Zagreb? Preselio sam se 1994. godine kad sam krenuo na Akademiju. Bilo je to za Grad vrlo turbulentno tužno razdoblje… Zagreb je bio nešto sasvim drugo od poratnog Dubrovnika – ističe nam naš profesor Đurović koji, iako u našoj metropoli živi više od pola života, nikad do kraja nije ‘ispustio’ Grad iz sebe.
— Čeznem za Dubrovnikom, naravno, samo mi je u Zagrebu zapravo sve odlično. Od uvjeta za rad, posla, aparature i svega što mi treba. Kupio sam i stan i mislim da je onda to-to. A i navikne se čovjek. No, kad me netko pita: ‘Odakle ste?’, uvijek ću reći iz Dubrovnika – ističe nam Frano, a i potvrđuje onu ‘teoriju’ kako je Dubrovnik specifičan po tome da ostaje velikim dijelom u čovjeku.
Mostovi na refule
Koliko često imate mostove Dubrovnik-Zagreb, profesionalne, glazbene? – pitamo našeg sugovornika.
— Na refule. Recimo, prošle godine imao sam zanimljiv koncert u sklopu programa ‘Dubrovnik na glazbenoj hridi’, prije nekoliko godina bio sam u žiriju nagrade Orlando. Radio sam neke lijepe predstave, poput Skupa, Kralja Edipa… Katu Kapuralicu! – ističe, a osvrće se i na ovogodišnji angažman, već spomenutu Čudesnu šumu.
— Volio bih imati više ovakvih angažamana jer je u biti to moja profesija kao kompozitora. Zgodno je, nema varanja u smislu snimanja, sve je uživo. Ovakvi angažmani nažalost su rijetki, uglavnom zbog budžeta se sve uvijek snima. Ovdje su potrebni glazbenici na licu mjesta. Mada, puno mi je draža ova ‘verzija’ rada – napominje. Među najdražim projektima istaknut će dva baleta za riječki HNK, ‘Hero is Tire’ i ‘My name is Nobody’, a jako su mu draga i djela za orkstar, opet nešto uživo.
Frano Đurović dobitnik je brojnih nagrada za svoje kompozicije. Navedimo samo neke od njih: Nagrada rektora Sveučilišta u Zagrebu (2000.); Nagrada na Internationale Sommerakademie Reichenau – Meisterkurs für Kom-position u Austriji, za skladbu Eine kleine Pivotmusik (2002.); Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski za skladbu Delta (2005.); Nagrada Fonda Stjepan Šulek za skladbu Delta (2006.)… Uz to, pobjednik je Natječaja za MBZ–ovu web skladbu (2010.), a njegov rad krasi i Nagrada Marul za scensku glazbu (2013.).
Koliko često stignete u grad? – pitamo dalje.
— Posljednjih godina nisam baš puno, spletom raznih okolnosti. Inače stižem svako ljeto. Volio bih i češće. Prije, tijekom studiranja na Akademiji, dolazio bih i za božićne praznike i za Festu kad bih ulovio vremena. Sada ostaje ljeto. Ali ono tipično – đir, kupanje… – zaključuje naš dragi sugovornik, red. prof. art. Frano Đurović.
BIOGRAFIJA
Mnoštvo djela, mnoštvo ideja
Skladatelj Frano Đurović rođen je u Gradu 1971. godine. Diplomirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Frane Paraća. Osim orkestralnih i komornih skladbi, autor je velikog broja elektroničkih i elektroakustičkih djela, instalacija, multimedijalnih projekata, glazbe za teatar i televiziju.
Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je asistent od 2004., docent od 2007., izvanredni profesor od 2012. godine. Od 2010. do 2013. godine bio je umjetnički voditelj Glazbene tribine u Opatiji, od 2012. umjetnički je savjetnik Muzičkog biennala Zagreb. Redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja.
Foto: Anastazija Vrzina