Aktualno

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] Anja Grabovac o glazbi, suradnji s Eugenom na pjesmi ‘Tišine’…

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] Anja Grabovac o glazbi, suradnji s Eugenom na pjesmi 'Tišine'...

Glazbenici i umjetnici Anji Gra­bovac obitelj je sve. Iako ima brojne obveze u Zagrebu, ništa je ne može spriječiti da dođe na krajnji jug Hrvat­ske kako bi sa svojom obitelji proživjela važne trenutke. Tako je nedavno stigla u Župu dubrovačku i proslavila babin 90. rođendan! Riječ je o velikoj stvari, pogotovo za nju koja cijeni tradiciju, familiju i svoju babu koja je za nju inspiracija te ima značajan utjecaj na njen život. Sa svojim će ocem redovito zapjevati, a takvi videozapisi na druš­tvenoj mreži Tik-Tok znaju ‘pokupiti’ i preko sto tisuća pregleda. Upravo je to što je ispunja i vodi kroz život, ljubav i divni trenuci s bliskim osobama. To je, kako kaže, za nju – prioritet. A kad se vrati na jug Hrvatske, ponekad se izne­nadi koliko se toga događa u Dubrov­niku. Pa će nam reći kako se ponekad osjeća kao turist u svome Gradu.

— Toliko sam ispala iz štosa. Kad dođem doma, uglavnom budem sa svojima i rijetko gdje idem. No, Grad obožavam. On je poseban i gdje god da odem, uvijek je dio mene. Gdje god da odem, nosim ga sobom. Izgradio me kao osobu i kao umjetnicu na kraju dana. Tu sam upoznala veliki broj ljudi s kojima sam započela i gradila umjet­nički izražaj, kroz razne gaže i svirke. Sve je krenulo tu u Dubrovniku. Osje­ćam veliku toplinu u svom srcu na pomisao svog Grada… – rekla je.

Suradnje s mladim umjetnicima
Biti umjetnicom i izražavati se na taj način bio je njen izbor od davnih dana. Znala je da je to put kojim želi ići.

— Umjetnost ima toliko raznih grana. Nema granice. Jednostavno volim istraživati koliko daleko moja krea­tivnost, kao glazbenice – ide. Želim vidjeti koliko ta ekspanzija kreativ­nosti daleko može ići i koliko mogu doprinijeti tom svom glazbenom svi­jetu. Počela sam s gažiranjima na tara­cama, a kasnije sam shvatila da, kao što pišem pjesme za sebe, mogu ih pisati i za druge ljude. Kroz rad s dru­gim glazbenicima i umjetnicima, shva­tila sam kako sam zaista dobra u pre­nošenju emocije u glazbu te stvaranju umjetničkog produkta za nekog dru­gog. I da se taj netko drugi može poi­stovjetiti s onim što ja stvaram. I da se u konačnici napravi predivan projekt kroz kreativnost i stvaralaštvo – rekla je Grabovac. Jedan od takvih nedavnih projekata bila je nedavna suradnja s još jednim umjetnikom – Eugenom, i to za pjesmu ‘Tišine’ za natjecanje Dora. Naša sugovornica potpisuje glazbu za pjesmu, dok je Eugen zaslužan za tekst.

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] Anja Grabovac o glazbi, suradnji s Eugenom na pjesmi 'Tišine'...

— Eugen je moj dugogodišnji prijatelj. Riječ je o prvenstveno talentiranom glumcu i pjevaču. Kroz sve te godine druženja, dok smo često zajedno pje­vali u stanu i snimali razne videoza­pise, zaključili smo kako ne bi bilo loše iz te zabave napraviti nešto ozbilj­nije. Htjeli smo vidjeti koliko to daleko može ići. Eugen je jako dobar u pisanju tekstova i prenošenju određenih situ­acija koje proživljava na papir. Poka­zao mi je neke svoje tekstove, a meni se posebno svidio tekst za ‘Tišine’. Osjetila sam da za tu pjesmu mogu i želim napisati melodiju. Imala sam osjećaj da je to to. Na kraju je ispalo onako kako sam očekivala, čak i više od toga – navela je. Inače, na produk­ciji je radio i Župljanin sa zagrebačkom adresom Mihovil Šoštarić, poznatiji kao ‘Lockroom’ koji je nedavno dobio Cesaricu za autora godine.

— Mihovil i ja radimo dugo godina zajedno. Dugogodišnji smo prijatelji, družimo se privatno i poslovno. Izni­mno ga cijenim kao umjetnika i kao osobu. Obožavam s njime raditi zato što je s njime jako jednostavno raditi. Vrlo je kreativan, a u isto vrijeme jed­nostavan tip. Idealan je. On je tako dobar u produkciji raznih žanrova. Nije ograničen samo na jednu stvar. Može raditi balade, rap, trap – obuhvaća sve živo. Nema mu granica. Sma­tram da je najkvalitetniji producent u Hrvatskoj – rekla je. Navela je kako je na hrvatskoj sceni potrebno stvarati pro­stora za mlade umjetnike. ­

— Nema mladog umjetnika koji će reći da je zadovoljan s hrvatskom sce­nom. Svi se trude promijeniti je, a nadam se da će to uspjeti kroz odre­đeno vrijeme. Oni imaju puno toga za dati i doprinijeti sa svojom glazbom – navela je.

O neizvjesnosti
Zimi je u hrvatskoj metropoli, a većinu ljeta provodi na jugu Hrvatske. Bilo gdje da jest, uvijek je fokusirana na glazbu. Nakon što se preselila u Zagreb, priznaje kako dosta vremena provodi pišući pjesme, radeći s drugim ljudima i stvarajući razne projekte.

— Volim Zagreb jer u njemu izla­zim iz zone komfora – rekla je. Dok je u Dubrovniku, riječ je uglavnom o ljetnom razdoblju te je fokusirana naj­više na nastupe – od privatnih evenata, vjenčanja do nastupa na ljetnim tara­cama s Linom Glavočićem, dugogodiš­njem suradnikom.

— To mi fali preko zime. Nastupi. Koliko god sam fokusirana na tu kre­ativu, shvaćam da sam osoba kojoj je potrebno i jedno i drugo. Meni su sve te stvari zabavne i izazovne, otvaraju mi put u nešto novo. Sve to ima svoje prednosti i dio je mene kao glazbenice. Nema nečega što je loše ili manje vri­jedno. To ne postoji. Kako sam i rekla, volim širiti svoje obzore i vidjeti koliko to daleko može ići, u svemu što radim, kroz glazbu – kazala je. Nije sigurna kako u Hrvatskoj trenutno može živjeti samo od pisanja pjesama i autorskih prava.

[DUBROVČANI IZVAN GRADA] Anja Grabovac o glazbi, suradnji s Eugenom na pjesmi 'Tišine'...

— Smatram da za početak trebam i nastupati i pisati pjesme, ali vidjet ćemo što vrijeme donosi. Meni osobno nije cilj raditi samo na hrvatskom trži­štu, već svoj talent koji znam da imam, želim širiti i dalje. Trenutno surađujem s ljudima koji mi otvaraju put prema vanka i u nešto novo. Riječ je o poten­cijalno većim prilikama, nečemu što sam uvijek željela. Uvijek vjerujem kako postoji put do toga, koliko god da se spor čini. Stvarno bih htjela da me prepoznaju izvan granica Hrvatske. Jer, volim pisati pjesme na engleskom, odrasla sam na MTV glazbi. Sve to mi daje osjećaj da je moguće ostvariti svoj san. Ujutro se budim i vjerujem da budućnost donosi lijepe stvari te da ne postoji neka točka do koje ću doći i reći: ‘To je to’. Imam cilj, ali znam da je, kako bih do njega došla, potreban fokus, vrijeme, rad, disciplina, krea­tivnost i – malo sreće. To je nešto što gradim i prema čemu idem. Vidjet ćemo! Ta neizvjesnost je najbolji dio tog mog poziva i najinteresantniji osje­ćaj koji dolazi uz ljubav prema glazbi. Nikad ne znam što mi sutrašnji dan može donijeti i koga mogu upoznati – navela je kroz smijeh.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista 14. veljače 2024. godine.

Pročitajte još

KAZNE I DO 13 TISUĆA EURA Fina upozorava na obavezu slanja važnih dokumenata

Dulist

OBRAĐENA GOTOVO SVA BIRAČKA MJESTA HDZ-u 61 mandat, SDP-u 42

Dulist

NOVI PROGRAM Što pogledati u Kinematografima Dubrovnik?

Dulist