U pandemijskoj, 2020. godini, Ana Haklička otisnula se u Sjedinjene Američke Države. Rodni Sustjepan zamijenila je Chicagom. Mlada košarkašica i studentica psihologije deset mjeseci živi u ovom ‘Vjetrovitom gradu’, a ostatak godine ‘rezerviran’ je za Grad. U Dubrovnik dođe na dva mjeseca na, kako kaže, ljetni godišnji odmor. Glavni razlozi selidbe u drugi grad bili su razne mogućnosti i iskustvo koje može dobiti. Haklička se dosad uvijek pokazala kao odličnom sugovornicom, zbog čega ni ne čudi da je postala dijelom naše rubrike ‘Dubrovčani izvan Grada’.
Velika potpora
Haklička studira na Chicago State Universityju, a u sklopu kojeg igra i košarku. Priča nam kako oko izbora fakulteta, nije dugo razmišljala.
—Znala sam da je Chicago grad u kojem želim živjeti. Chicago je bio moja sigurna odluka, izabrala sam ga po nekoj, ako mogu reći, ‘košarkaškoj strani’. No, svidjela mi se i ta akademska strana, s obzirom na to da studiram psihologiju – rekla je. Nakon dvije godine može reći da obožava Chicago koji za nju predstavlja drugi dom. Ipak, na samom je početku za nju bilo šokantno kad je saznala da je stigla u grad koji s okolicom ima oko 12 milijuna ljudi.
—Riječ je o stvarno velikom gradu u kojem živi puno ljudi. Bio mi je šok na početku, ali onda sam nakon dva mjeseca ušla u neki ritam. Naviknula sam se i sve mi je postalo normalno. Mislim da mi se nije bilo teško prilagoditi. Iako, vrijeme mi baš i ne paše jer je dosta hladno (smijeh). I sada, u proljeće, pada snijeg. U svakom slučaju, vrijedi ga posjetiti jer je nevjerojatan – kazala je. Sretna je, ima sve što treba i zahvalna je na svemu. Posebno veliku potporu u Chicagu pruža joj obitelj Sentić koju u ovom razgovoru nije htjela izostaviti.
—Mojoj obitelji nije bilo lako prihvatiti moj odlazak u tako daleku zemlju. No, čim sam upoznala obitelj Sentić koja živi i radi u Chicagu, i s kojom sam postala jako bliska, mojoj obitelji je pao kamen sa srca. Stvarno sam sretna i blagoslovljena što ih imam sve tu. Oni za mene predstavljaju drugu obitelj. Kod njih sam uvijek kad imam slobodne vikende.
Američki pristup sportu
Osim što ju je Chicago iznenadio veličinom i brojem stanovnika, iznenadilo ju je i koliko ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama – rade.
—Od 24 sata, potroše 15 sati dnevno na posao. Tako su naviknuli živjeti. Također, jako su duge rute putovanja. Putuju do posla i po sat i pol vremena, što je za njih normalno. U Hrvatskoj, ako putuješ do neke lokacije više od 10 minuta, to se smatra da je jako daleko. To je bila jedna od većih razlika koje sam uočila. Sve je daleko. Bez auta se ne može ništa. Naravno, ima autobusa i vlakova, ali opet je lakše autom. Naš Grad možeš proći pješke u dva sata – rekla je Haklička. Veliku promjenu za nju predstavljao je i američki pristup sportu.
—Sustav edukacije u Hrvatskoj, kao i u Europi je skroz drukčiji nego u SADu. Jako mi se svidjelo kako pristupaju sportašima koji studiraju. Sve nam je pruženo. Mogu reći da stvarno kao sportašica imam privilegije po pitanju, primjerice, testova i ispitivanja – naglasila je. Ono što i nakon toliko vremena ne može ‘prožvakati’ je američka hrana.
—Naviknula sam se – jesam, ali da sam veliki fan – nisam. Nisam fan pržene hrane, kao ni burgera, odnosno brze hrane. Nevjerojatno je puno brze hrane!
Fali mi…
Doma ne dolazi često jer, kako priznaje, nema vremena. Postoje pojedine pauze, ali je riječ o razdobljima koja su duga otprilike dva tjedna.
—Dok se organiziram, mislim da mi se na tjedan i pol dana ne isplati poći doma. Tako da dolazim samo na ljeto. To znači da sam u Americi nekih deset mjeseci u godini. Zbog toga mi nije žao jer mogu reći da živim svoj san. Jedino što mi u Chicagu nedostaje su moja obitelj, more i hrana. Ništa drugo, Bogu hvala. I kava. Da, kava mi isto fali! – naglasila je kroz smijeh. U SAD-u bi, kako navodi, trebala ostati dok ne završi fakultet.
—Trenutno u Chicagu vidim svoju budućnost. Moj plan je da dobijem ‘master’s degree’, a nakon toga, ako Bog da, i doktorat. Tako da očekujem da ću tu ostati još pet godina. I naravno dokad mi moji papiri i VISA dopuste – istaknula je Haklička kojoj želimo puno sreće u ostvarenju budućih planova.
Objavljeno u tiskanom izdanju 4. svibnja 2022.