Kultura

DUBROVAČKI KVARTET U Sponzi otvorena izložba slikara Baričevića, Grabovca, Ligorija i Škerlja

Izložba četiri dubrovačka priznata autora, Miša Baričevića, Lorena Ligorija, Vedrana Grabovca i Josipa Škerlja, otvorena je u petak navčer u atriju Palače Sponza.

‘Dubrovački kvartet’ otvorio je prof. Teo Trostmann, kazavši među ostalim kako umjetnici i znanstvenici ‘provode puno vremena u samotnom radu i preispitivanju, ali i najbistriji među njima teško postižu kritičnu objektivnost prema vlastitom djelu; tek drugi postaju naše ogledalo – i tako se razvijaju srodni pokreti i društva’.

– Neka mi bude oproštena prispodoba naših umjetnika sa 4 evanđelista (slično 4 osnovna elementa!) – kazao je Trostmann, ‘raščlanjivajući’ autore, jednog po jednog:

Baričević bi bio bik sa vanrednim crtežom, jakim kiparskim kompozicijama i istančanim osjećajem za ton, reljefnošću najbolje izraženoj u geometrijskom zlatorezu. Ovog puta je predstavio snovitu ljepotu zimskoga Grada lišenog suncobrana, stolova,stampeda gostiju i očišćenog burom i kišom.

Grabovac je najbolji kada se posveti instinktu i poput lava elementarnim sudarima toplih i hladnih boja hvata vizure dalmatinskih grebena, hridi i uvala (takav ekspresionistički kolorizam je u nas rijedak, donekle su ga njegovali Herman i Testen). Ne znam treba li voljeti više polikromatsko crvenilo pejzaža ‘ruže’,modrilo zimskoga neba i mora u kojem tinjaju dragulji drveća ili otvorene srazove komplementarnih boja dana.

Škerlj je orao, njegova misao je oštra i nepredvidiva i u duhovitim varijacijama leti od intime i poetike tijela žene suprotstavljajući tom mekoputnom i svijetlom elementu picassovsku destrukcije živice u kojoj boje i oblici vode dinamični dijalog na razini britke ‘rukavice’ bačene poput izazova umu i šamara oku. Nadam se da to nije ‘labuđi pjev’ već ciklus koji će potrajati.

Ligorio dobija simbol najsuptilnijega i najgrđega od živih bića, čovjeka. Njegov intelekt u novije doba traga za jednim pomalo izgubljenim svijetom, skladnim proustovskim Dubrovnikom, svijetom krojenim po ljudskoj mjeri daleko od današnje kakofonije i bezličnosti. Buržuji i vlastela,stolice i barke,stare kuće i vegetacija nisu samo simboli Mediterana kakav je nekada bio već i prilika za duhovitu konverzaciju,igranje bojama koje je ispralo vrijeme rafiniranim i„proćutjenim“ tonovima sjećanja. Neobične kompozicije balansirane ljepote,ugoda i melankolija prostora,pa i apstrakcija u kojoj sjećanje reducira živi fenomen na bitne odrednice su stil u kojem se Ligorio pronašao i koji pruža nakon njegove dosadašnje zanatski solidne i koloristički dobro ugođene produkcije znatno dublji, originalniji i izdašniji odgovor na pitanje likovnog razvoja i traženje osobnog smisla.

Autori su, predstavljajući svoja djela, kazali ovo:

– Publika može vidjeti moje jeseni, a jesen je već nastupila s ovom kišom, iako ima dosta ljudi koji su došli večeras na izložbu. Zadovoljan sam, sretan zbog toga. Jesen je večerašnji odabir, a ideja za izložbu došla je od svih nas, svi smo se trudili u jednom trenutku i izašli večeras. Mislim da smo simpatični – našalio se Škerlj, te je i Ligorio istaknuo kako je došlo do inicijative:

– S obzirom da se družimo svaki dan, i izvan ateljea i izvan radnog prostora, tu i tamo se dogodi neka ideja, a ovaj put bila je da poslije ljeta napravimo jednu izložbu zajednički, prijateljski – kazao je Ligorio, dodavši kako je izložio šest slika u kojima je inspiracija došla s Konala, predgrađa grada, Straduna.

– Ovo nisu opisne slike, one su nastale iz fragmenata sjećanja, na jednom mjestu – zaključio je autor.

– Tematika mojih radova je Palagruža, svih šest slika. Pobjegao sam iz Svetog Jakova malo daleko, da vide ljudi kako izgleda Palagruža, da vide kako cvjeta u krasnim bojama, jer u roku mjesec dana jedno pet puta promijeni boje – istaknuo je Grabovac, a za kraj nam je Baričević otkrio i ovo:

– Mi smo jedinstveni u različitosti, zato je izložba ovako uspješna. Napravio sam Grad ‘kad svi odu’, ali ne samo ljudi, nego i suncobrani i stolovi. Mislim da Grad zaslužuje da pripada nama, koji smo čimbenici i turizma i ostalog. Pa bar u ovim zimskim danima, da nam ne ukradu Grad. Kad Grad ostaje sam, on je konačno naš i ‘onaj pravi’. A znamo da je neminovnost turizam, zato, uživajmo ga sad kad svi odu – istaknuo je Baričević.

Pročitajte još

Mlada pjesnikinja Lara Čustović predstavila svoju prvu zbirku ‘Posebno drugačija’

Dulist

Otočki Vilenjak i družina: osam čarobnih i zabavno-poučnih priča za djecu

Dulist

Predstavljanje knjige ‘Libreta iz ostavštine Luke Dropca u Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik’

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija