Gosti s cruisera, posebno dobro ‘upućeni’ Amerikanci u zadnje vri¬jeme kad kroče preko gangwaya i uđu u povijesnu jezgru, oduševljeni viđe¬nim najčešće pitaju svog vodiča jesu li kamene kulise zidina i tvrđava tu zbog snimanje serije Igre prijestolja.
I da. Postali smo svojevrsni Kraljev Grudobran filmske industrije, taj neki izmišljeni grad iz planetarno popular¬nog Game of thronesa, a da se sveopća histerija zaokruži, sami smo pokrenuli izgradnju marketinške priče uteme¬ljene upravo na toj seriji. I ne sporim da nam Igre prijestolja nisu napravile sja¬jan i besplatan PRi da nam nisu doni¬jele financijsku dobit jer već su otvo¬rene suvenirnice Game of Thronesa, a mnoge vodičke ture obilaze mjesta snimanja serije. Ali? Gubimo li nepovratno svoj identitet?
Sjajan primjer se može pronaći na Korčuli. Taj otok je u potpunosti isko¬mercijalizirao Marka Pola. Čovjek koji možda nikad nije, u 13. stoljeću, kročio na tlo Korkire postao je njihov zaštitni znak. Korčulani su ga brendirali, na sve su strane suvenirnice koje nude moderno dizajnirane majice, kikare, upaljače, podmetače, ma što god pože¬ljeli sa znakom Korčule i Marka Pola. I svaka im čast na tome.
A mi? Što smo mi napravili? Gdje nam je Ruđer? Getaldić? Gundulić? Pučanin Pracat ili Skočibuha? Gdje je opet otputovala Cvijeta? Po nekima od dubrovačkih velikana se zovu osnovne škole – i? Zašto od tih sjajnih povijesnih likova nismo stvorili zvi¬jezde? Što od knezova nismo pravili idole, postavljali njihova prijestolja!? Ne, mi gradimo marketing Dubrovnika na jednoj HBO-ovoj seriji? Ma što mi to radimo???
Ti svi naši likovi nisu bili dovoljno stvarni, njihovi životi nisu bili dovoljno raskošni i nisu dovoljno napravili za ovaj Grad? Pa da se netko sjetio ‘izvući’ samo jednoga i njega brendirati, puno bi se napravilo. I umjesto da Držić ili Pracat, šeću po Stradunu, i umjesto da se za njima okreću gosti i s njima slikavaju selfije i njih googlaju kako bi doznali o kome i čemu se radi, mi imamo nekakvog lika, koji je sebi na glavu nakrpio natpis Game of Thrones i on predstavlja Dubrovnik. E pa ljudi, meni je to strašno!
Treba razmišljati o zaradi… na potra¬žnju uzvratiti ponudom i treba znati svakom gostu izvući dodatan euro, ali u svemu treba imati dostojanstva, a ponajprije zaštititi nakaženje Grada i njegovih povijesnih vrijednosti.
I ne samo to! Sve to naša gradska uprava objeručke podupire. Tim više što nakrcava sadržaj temeljen na seri¬jalu na Lokrum, otok koji je i sam pre¬pleten raznim mitovima i legendama. Od prije nekoliko stoljeća. Pa uzmite samo činjenicu da su u svijetu danas najpoznatije legende o dva proklet¬stva faraona Tutankamona i dijamanta Houp, no za Lokrum, ukleti otok, i Lokrumsko prokletstvo manje više nitko ne zna. Znamo mi, Dubrovčani. A zašto je tome tako? Nitko se nije potru¬dio tu priču komercijalizirati. Napraviti multimedijalni centar, staviti ekrane i marketinški je lansirati. Lokrumsko prokletstvo nije zanimljivo. Ni Mak¬similijan I. ni princeza Charlotta, a ni Richard Lavljeg Srca nisu fora. Važno je da imamo vizionare koji će u Gradu i od Grada stvarati nove mitove teme¬ljene na televizijskom serijalu.
E pa zato dragi gosti, zaboravite sve što se dosad znali o Dubrovniku i dobrodošli u Kraljev Grudobran!
Adio vam