Nismo ni ušli u Europsku uniju, a evo nas već uvlače u integraciju nazvanu Zapadni Balkan.
Merkelica se očito debelo zakačila s Putinom, pa sad na sve moguće načine pokušava intervenirati preko Srbije. A kako u Srbiji ne reagiraju previše na njezine upute i prijekore o provedbi reforme za ulazak u EU, najmoćnija se žena svijeta odlučila malo poigrati i uspostaviti nove odnose i poretke.
Tako će u sebe doma, sazvati konferenciju o Zapadnom Balkanu, na kojoj su dakako pozvani premijeri Srbije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Kosova, Albanije, ali dakako i Hrvatske. A da bi sve išlo k’o podmazano, Milanović je ‘na marginama’ berlinske konferencije, dobio zadatak okupiti lidere ‘regiona’ u Cavtatu.
Raspravljalo se o budućnosti, ali i o jadransko-jonskom koridoru kojeg hrvatski premijer ne samo da pozdravlja već i objeručke podupire.
Bilo bi suludo govoriti kako se ta autocesta nas ne tiče, ali… Dubrovnik konkretno od tog koridora nema nikakve koristi, jer putujući prema zapadu i dalje ovisimo isključivo o Jadranskoj magistrali izgrađenoj davnih šesdesetih godina prošlog stoljeća. I to je surova istina.
Tako se Milanović opet zalaže u korist i za račun nekoga drugoga, a ne Dubrovnika, jer ta jadransko-jonska autocesta od Ploča skreće prema BiH kroz Popovo polje i nastavlja tamo negdje oko Trebinja put Crne Gore. Stoga nekako postaje i razumljiv skoro najavljeni posjet velikog vizionara Vlahušića, dubrovačkog gradonačelnika, ‘milim’ nam susjedima.
A što dobiva Dubrovnik? Mi eto opet ostajemo gdje smo i bili, 90 kilometara daleko od kvalitetne ceste i asfalta. Naravno, takvu je odluku Milanović sa svojom Vladom donio još prošle godine, pa ćemo se prisjetiti kad je jedan od njegovih ministara i to baš onaj zadužen za promet Hajdaš Dončić izrecitirao javnosti kako do Dubrovnika nema dovoljno prometa, pa samim tim ni potrebe za nastavkom gradnje te prometnice.
No vratimo se mi Milanoviću. Naš se vrli premijer potužio svojim kolegama iz ‘regiona’ kako mi od EU nismo do ‘dana današnjega dobili nijednog eura za velike projekte’. A zašto i bi? Za lijepe oči! Nije zato, već što nam je Vlada nesposobna i traljava. Za dobit novce od EU treba imati besprijekornu projektnu dokumentaciju, što očito do danas nije shvatio niti premijer, a niti njegovi najbliži suradnici. I zato cupkamo na mjestu.
Nego, fascinirajuća je Milanovićeva amnezija. Još jučer (ne bukvalno) je pričao o Pelješkom mostu kao izgubljenom projektu, a danas je on (Pelješki most) taj koji spaja, ne samo Hrvatsku, već teritorij EU sa EU-om.
Prisjetimo li se njegove kampanje, tad je on na čelu Kukuriku koalicije jasno istaknuo kako je Pelješki most štetan, skup i neprimjeren projekt za njegovu buduću Vladu te kako ‘taj’ most nije njihov prioritet. Bucao je on i o prometnom koridoru spajajući Dubrovnik kroz Neum. Na jednoj od sjednica Vlade, nakon što je preuzeo vlast raskinuo je Ugovor o gradnji Pelješkog mosta i tako nanio neprocjenjivu štetu zbog konzerviranja i raspuštanja gradilišta.
E, sad mu dolazi do preokreta u glavi zbog spominjanja mogućeg financiranja Pelješkog mosta iz EU fondova. I nakon što su lansirali tu informaciju negdje sredinom prošle godine, stvari se nisu pomakle s mrtve točke. Znamo li kako će izgledati Pelješki most? Znamo li kako su se riješili prijepori oko prolaza neumskim zaljevom, je li pokrenuta izrada studije utjecaja na okoliš, ma ono najbanalnije – koliko će traka taj most imati? Ne, ne znamo ništa! A zašto? Jer most je postao politički mit. Nešto što se počelo prenositi s koljena na koljeno, od premijera do premijera.
Ali mosta nema, nema ni nacrta ni tlocrta, ni projekta ni studije i kako se čini neće ih ni biti. Možda do skora dobijemo poruku da nam uopće niti ne treba jer nam je ova Vlada otvorila sva vrata prema Zapadnom Balkanu. Baš divno…
Adio Vam