godina je devedeset i sedma,
u mom studentskom kazetofonu
do izlizanosti se vrti crna,
presnimljena tedeka kazeta s natpisom dami,
koju mi je darovala sneki
(namignuvši značajno i bezobrazno samouvjereno).
nikad neću zaboravit taj čudni zvuk,
sa semplovima džeza i sola,
i taj melankolično sjetni, hrapavi vokal bet gibons
kultni portished, dao je očaravajuće osobnu,
zvučnu sliku jednog vremena,
stvorio trip hop, svirao s njujorškom filharmonijom.
iz tog glori boksa, rodila se vondering star,
dok sam se noćima uspaljivao na ic fajer.
__________________________
sviđa li ti se fado pitala me jednom nela,
na pristojno pitanje, pristojno i odgovorih,
nešto neodređeno, misleći u sebi,
daj mi nešto živo, u ovo mračno ratno vrijeme,
ne mogu slušati portugalsko etno prenemaganje,
prepoznavši moje kolebanje,
rekla mi je kratko,
evo ti jedan fado koji nije fado,
i posudila mi miks prvih albuma madredeuša.
lav et frst sajt, tereza salgeiro,
u čijem glasu i pjesmama ima toliko žudnje,
pune uzvišene ljepote, nade i snage.
antolođija, u svakom pogledu.
__________________________
najbolja je to osveta tanga u povijesti frende,
znao mi je reći tog ljeta početkom dvijetisućitih,
moj dragi prijatelj i susjed ivan,
kad smo se on, petra, davor i ja,
našpanavali dobrom mjuzom prije izlaska u grad,
svojim filmskim i glazbenim ukusom,
ivan nije ostavljao prostora za dvojbe.
tako je bilo i s debitantskim albumom gotana,
tom magijom koja je dab pretvarala u tango,
zadržavajući njegovu opojnu ljepotu i ritam,
radikalno, osvježavajuće, melodično i ludo.
prvi pozdrav je za mjuzu, drugi pozdrav ide vama,
treći frendovima koji više nisu s nama.
__________________________
moja novosadska prijateljica jelena,
iz dugih, predratnih mljetskih ljeta,
strpljivo nam je objašnjavala,
da to što ona usred ljeta nosi duge rebe,
crne marte i čudno se šiša,
sluša neku glasnu, brzu glazbu,
nije ništa drugo nego pank,
uvjeravala nas je da su bolji od kleša i seks pistolsa,
buntovni, jednostavni, izravni.
bubnjevi, gitara, kratke skladbe,
definirale su njihov opus,
ali i moj glazbeni ukus,
a ramonse pretvorili u idole moje mladosti.
__________________________________________
na taraci njene vikendice,
maja i ja pili smo hladnu limunadu,
slušali marlija i nešto manje krevica.
svaka čast dobrodržećem gosparu leniju,
ali bob je imao ono nešto, taj faktor iks,
o kojem mi je pričala prepuna dojmova iz londona.
puštala mi je lajv iz liseum tietra,
snimljen sedamdeset i pete,
samo deset dana prije mog rođenja,
moćno, ritmično,
nabijeno emocijom, kao majin i moj odnos,
no vumen no kraj.
________________________________________
sve što su dorsi ikad snimili,
nevjerojatno je hipnotično, bezvremenski dobro,
najdraži mi je njihov prvi i posljednji album,
prvi zbog mračne atmosfere, gitara i orgulja,
a drugi zbog tog miksa bluza i roka.
moj prijatelj švabo,
na najjače je puštao pjesmu rajders on d storm,
kao svojevrstan after nakon svojih trodnevnih izlazaka,
što mu je pjesma dozvoljavala,
zbog svoje poetičnosti i sporog ritma
i one kiše i grmljavine koji se čuju u pozadini.
od švaba, koji je uvijek bio avangarda,
u svemu što je radio, nosio ili slušao,
ovu foru s afterom kasnije su pokupili tehno partiji.
________________________________________________
dame i gospodo, večeras samo za vas,
pavaroti end frends
(mahom prvoligaška glazbena ekipa).
izvjesna ana mi je dvije i šeste poklonila ovaj ce de,
koji smo zajedno slušali tijekom naših vožnji autom.
klasična glazba izvedena iz koncertnih dvorana,
aterirala je na gradske trgove.
dan danas do suza me dovede
izvedba pjesme holi mader,
još ga uvijek rado slušam u autu
s onom istom anom,
i naše dvije klinceze na zadnjem sjedištu.
_______________________________________
kad mi ga je dube, sva ponosna,
donijela tog popodneva devedeset i prve,
u prvi ef jezične gimnazije,
pomislio sam ovo je stvarno remek djelo.
uranjajući u svijet tog njihovog neobičnog roka,
merkurijevog vokala opsega od četiri oktave,
polako sam uviđao genijalnost njihove priče.
nekako mi je taj injuendo najdraži,
možda zato jer je posljednji fredijev album,
možda zato što sadrži dvije oproštajne pjesme,
šou mast go on i diz ar d dejs of aur lajvs,
a možda i zato jer se sa sjetom prisjećam,
svojih srednjoškolskih dana.
_________________________________________
dejvidova naracija išla je otprilike ovako,
anđelo, zamislite da ste noću sami u šumi,
puše vjetar, sova se glasa, grane povijaju.
skladatelj odabire spori, misteriozni, zloslutni motiv,
djevojka izlazi iz mraka,
badalamenti pojačava tempo,
završavajući melodiju ekstatično
i predlaže daljnju razradu glazbene teme.
ne, ne mijenjajte nijednu notu, javlja se linč,
upravo ste napisali lora palmers tim,
nastavljamo s fantazmagoričnom đuli kruz.
tvin piks, najbolja filmska glazba ikad,
poklon od marinele iz postojne,
čudesno, tužno i lijepo.
đast lajk d vind, anđelo, đast lajk d vind.