Dubrovačka Libertas stranka poslala je priopćenje za javnost u kojem se daje osvrt na dvije vrste politike, neoliberalnu tehniku vladanja i neposrednu (sudioničku) demokraciju. Priopćenje prenosimo u cijelosti.
"Neposredna (sudionička) demokracija umjesto neoliberalnih tehnika vladanja društvenom zajednicom
Za tri mjeseca, točnije 19. svibnja 2013.g. održati će se lokalni i regionalni izbori. S tim u vezi kao jedno od krucijalnih pitanja nameće se rasprava o krizi legitimiteta političkih stranaka, pošto im prema recentnim istraživanjima javnog mnijenja preko 70 posto hrvatskih građana ne vjeruje, što ima za posljedicu apolitičnost i društvenu apatiju kod velikog broja naročito mladih birača, te općenito eroziju političke kulture i demokratske deficite u svim fazama političkog odlučivanja, te nevjerodostojnost mass-medija koji izvješćuju o izborima, političkim strankama, izbornim listama i (pred)izbornim obećanjima.
Naprijed navedeni problemi rezultat su već dugogodišnjeg nerazumijevanja i neprihvaćanja od strane relevantnih političkih stranaka i njihovih lidera činjenice da politika i bavljenje politikom nije osvajanje izbora radi upravljanja javnim poslovima u slijedećem izbornom mandatu u cilju ostvarivanja stranačkih i osobnih ciljeva, tj. privatnih interesa, nego da bavljenje politikom isključivo mora biti u funkciji društvene zajednice u cjelini i općeg dobra, odnosno uvećanja javnog dobra (vođenja dobrog života u zajednici), tj. općeg interesa.
Prvi pristup politici (osvajanje izbora radi ostvarivanja stranačkih i/ili osobnih ciljeva) doživljava politiku i izbore kao borbu njihove "korporacije" (stranke ili izborne liste) gdje su često neodgovorna i objektivno neostvariva ili lažna (pred)izborna obećanja tek puko sredstvo dolaženja na vlast radi ostvarivanja njihovih privatnih (stranačkih, poslovnih i/ili osobnih) ciljeva.
Ovaj se pristup politici stoga prvenstveno koristi dokazanim tehnokratskim modelima preuzetim iz sfere korporativnog upravljanja i tržišnog natjecanja privatnih interesa, gdje se organizaciju izvršne i predstavničke javne vlasti doživljava kao trgovačko društvo, a birače kao potrošače, pa se u tom konceptu birače, kao potrošače, vještinama korporativnog upravljanja, marketingom, PR-om, upravljanjem "ljudskim resursima" i tsl., nastoji pridobiti da im svojim glasovima omoguće da njihove političke stranke ili izborne liste i trgovačke korporacije koje su financirale njihove izborne kampanje, počnu voditi javne poslove i kreirati javne politike u svom privatnom interesu.
Naprijed navedeni "neoliberalni" politički model koji je dominirao političkim sustavom krajem prošlog stoljeća se krajem prvog desetljeća ovog stoljeća, s pojavom svjetske financijske krize i recesije, pokazao potpuno disfunkcionalnim, ali se skoro sve relevantne političke stranke u Hrvatskoj još uvijek drže tog, sad već dokazano neuspješnog i po društvo i društvenu zajednicu, kao cjelinu, pogubnog političkog modela.
Drugi pristup politici da bavljenje politikom isključivo mora biti u funkciji društvene zajednice u cjelini i općeg dobra, odnosno uvećanja javnog dobra, koji se pristup polako i mukotrpno probija i artikulira, a kojeg su u ovom trenutku na regionalnoj inozemnoj razini prvi vjesnici recentni građanski prosvjedi u Grčkoj, Španjolskoj, Sloveniji, a na unutarnjoj lokalnoj razini sakupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o golf terenima i urbanizaciji na brdu Srđ od strane aktivista građanske inicijative "Srđ je naš", i njihova borba za ponovno preuzimanje javne političke sfere iz ruku njezinih grobara: domaćih (anti)političkih elita, tajkuna i trgovačkih monopolista, te iz ruku inozemnih banaka i drugih međunarodnih korporacija i njihovih korporativnih i korupcijskih interesa.
Zagovornici ovog drugog suvremenog pristupa politici smatraju da se u XXI. stoljeću politika više ne može voditi patronizirajući biračko tijelo, ma kako "pametne ideje ili genijalne projekte" političari smislili u svojim glavama, nego jedino komunicirajući otvoreno, javno i transparentno s njim, tj. da građane možete pridobiti za ostvarivanje određenog političkog programa jedino ako ih (putem javnih tribina, rasprava i referenduma i tsl.) uključite u njegovo oblikovanje.
Drugi pristup politici bi stoga mogli nazvati modelom neposredne (sudioničke) demokracije, koja od svojih protagonista političkih stranaka i izbornih lista, s jedne strane, i građana kao birača, s druge strane, traži sklapanje svojevrsnog novog društvenog ugovora.
Novog društvenog ugovora koji će u sebi sadržavati najbolje od principa liberalne demokracije, ali će kroz modele neposredne (sudioničke) demokracije i države socijalne pravde prije svega uvažavati nove uvjete i mogućnosti proširenja demokracije, slobode i jednakosti građana, kao najvećeg dobra bilo koje društvene zajednice, te zahtjeve socijalne pravde, bez poštivanja kojeg načela nema ni stvarne demokracije, a još manje stvarne slobode i jednakosti građana.
Obliti privatorum publica curate – “Zaboravite privatne poslove i bavite se javnim”.
Dubrovačka Libertas stranka – u osnivanju"