Unatoč najavama kako će Gruž postati luksuzni dio grada, koji će posjetitelje s cruisera na prvu ‘oboriti s nogu’, oronula fasada gruške luke prva je koju gosti ugledaju čim kroče s broda. Ovi prvi dojmovi sigurno ih ne pozivaju da dalje nastave ‘điravati’ Gružem, a kamoli da istraže njegovu ponudu. Duž cijele obale teško je pronaći njima zanimljiv sadržaj ili kakav reprezentativni objekt koji bi im mogao privući pažnju, naravno, uz čast iznimkama. Unatoč atraktivnim prostorima u kojima se nalaze sadašnje trgovine, njihovi vlasnici ne pokazuju inicijativu kako bi svoju ponudu učinili primamljivom turistima. Upravo zato, uputili smo se u đir duž gruške obale kako bismo provjerili kakvu sliku o gradu šaljemo turistima u tih prvih nekoliko trenutaka po dolasku u grad, što im se nudi u obližnjim trgovinama, ali i pokazuju li za njih interes.
Prostori godinama ‘zjape prazni’
Osim place na koju turisti također znaju svratiti, na gruškoj obali nalaze se dvije mesnice, dva frizerska salona, jedan restoran, manja ribarnica, nekoliko butika s odjećom, postolarska radnja, jedna mjenjačnica, prodavaonica sireva te trgovina s obućom. Nekoć je Gruž mogao ponuditi znatno više sadržaja čemu svjedoče mnoge zatvorene trgovine čiji prostori godinama ‘zjape prazni’ i tek poneka preostala reklama svjedoči o onome što su nekad bile. Na samom početku Gruža radila je i poslovnica jedne banke čiji se prostor prodaje već nekoliko godina. Nije ni neobično što su mnoge od njih zatvorene s obzirom na visoki najam na koji su nam se potužili neki od naših sugovornika. Oni koji su uz grušku obalu ‘opstali’, praktički su ‘starosjedioci’ sa stažem od preko 20 do 50 godina. Dijele tako i zajedničke probleme. Osim već spomenutog visokog najma, dodatna im je ‘kočnica’ u poslu upravo lokacija na kojoj se nalaze. A, prije nego se napravio parking kod Radeljevića, prometa je bilo i manje jer čak ni domaći nisu mogli u blizini pronaći parking. Iako u Dubrovnik tijekom sezone uplove brojni kruzeri s tisućama posjetitelja, oni od njih kako ističu ‘nemaju gotovo nikakve koristi’. ‘Kruzeraši’ Gruža praktički ni ne vide, već ih odmah voze u grad. Uzdaju se jedino u one goste koji u gradu dulje odsjedaju.
Turisti najviše kupuju startasice
-Dolaze nam naravno i turisti, ali više u srcu sezone i to uglavnom gosti koji odsjedaju na Babinom kuku. Od kruzera nemamo ništa. Vidimo ih samo dok Gružem prolaze autobusom. Mogu nam jedino mahati jer idu ravno u Grad, kod nas se ne zaustavljaju. Ovi s Babina kuka nam znaju doć i taksijem, iskrcaju nam ih lijepo pred butigu. Doduše, nismo na zavidnoj poziciji, nismo gostima ‘s ruke’. Turisti kod nas najviše kupuju startasice, a borosane nam naručuju za radnice iz hotela – ističe nam prodavačica Blagica Kosović iz butige Borovo. Ova Župka koja inače živi u Lapadu ‘nikako da se riješi Gruža’. Prve poslovne korake napravila je u cvjećari kod Hotela Petka, a u trgovini Borovo radi već pune 24 godine te naglašava kako turisti sada puno više prepoznaju ovaj hrvatski brend.
-Malo smo poradili i na promociji u jednom francuskom časopisu pa za nas turisti više znaju. Znaju nam doći i ciljano, a znaju za nas i preko interneta putem naše nove internetske stranice – govori nam Blagica. Nakon butige Borova zaputili smo se u obližnji muški frizerski salon koji je otvoren još davne 1967. Njegov vlasnik, gospar Ramo Lunjić radi u njemu već 52 godine te stoga može usporediti je li se priljev turista u njegov salon povećao u tom reprezentativnom vremenskom razdoblju.
-A, turista jest nešto više, ali ne mogu reći da se radi o značajnom porastu. Dođu na frizuru tu i tamo. Naravno, najviše je stalnih mušterija. Ljeti je opet više posla nego zimi. Živjet se može – priča nam meštar Lunjić.
‘Stradun je ipak Stradun’
Nekoliko koraka dalje, potpuno drukčija ponuda. Riječ je o skladno uređenoj sirani čije su nam ljubazne prodavačice otkrile što turisti kod njih najviše kupuju. Trenutno su još uvijek više
orijentirane na lokalce, iako, naravno dolaze im i turisti koji najviše traže domaće sireve. Privlače ih i ostali domaći proizvodi pa i lokalna vina, a velika je i potražnja za skutom. Sve što nude domaće je, nema uvoza! Proizvodi stižu s otoka i malih OPG-ova. Ova sirana otvorena je prije pet godina u Gružu i domaćima je prepoznatljiva. Ipak, ni ova trgovina nema velike koristi od gostiju s kruzera. Oni im slabo dolaze. Prodavačice ističu kako nisu na najpoželjnijoj lokaciji jer ‘Stradun je ipak Stradun’. Nakon domaćeg sira, turisti namjernici mogu kupiti i dobar ‘bokun’ mesa u tamošnjoj mesnici. Nekoć, otkriva nam mesar Stijepo Česko, mesnica je vrvjela turistima, a posebno u osmom mjesecu kada bi u Dubrovnik stizali Talijani.
-Od ovih s kruzera nemamo ništa. Dolaze nam rado turisti s jahta i kupuju naše meso. Tijekom sezone nas dnevno posjeti 15 do 20 turista. Ali, i naše čeljadi je puno manje. Prije nekoliko godina, kad bi se ujutro ušlo u mesnicu, već se ne bi imalo što kupiti. A, ni gruška placa više nije atraktivna. Sada je puna petkom i subotom, a drugim danima gotovo prazna. Prije nije bilo ni ovoliko centara, imali smo samoposluge. Domaći nam ljudi idu u centre kupovati meso. Nisu sto posto sigurni kakva je kvaliteta tog mesa ni što su kupili, ali tako im je valjda lakše. U centrima kupe mjesečnu spenzu, a malo tko dolazi u mesara samo radi mesa – govori mesar Česko. Gruž, po svemu sudeći, čeka na bolje dane. Naši sugovornici se nadaju kako će uspjeti održati svoje trgovine, a nadaju se i kako će ih turisti sve više primjećivati. Ipak, iako od turista s cruisera za sada nemaju konkretne koristi, važan im je odnos s domaćim posjetiteljima za koje nastoje ponudu držati na razini. Također, možda bi se u budućnosti trebalo razmisliti kako Gruž učiniti primamljivim i turistima, ponudu priagoditi i njihovim afinitetima, ali i osmisliti dodatne sadržaje.