Na spomen obilježju na otoku Daksi jutros su položeni vijenci i zapaljene svijeće u sjećanje na smaknute Dubrovčane, žrtve komunističkog režima.
Vijence su položili predstavnici Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije te predstavnici udruga.
Riječ molitve i propovijed održao je biskup dubrovački, msgr. Mate Uzinić.
U prigodnom nagovoru biskup Uzinić je ustvrdio kako je Daksa dubrovačka Kalvarija jer ono što se prije otprilike dvije tisuće godina dogodilo na jeruzalemskoj Kalvariji, uz neznatne razlike, može se prepoznati i na Daksi.
„Daksa je samo vrh te Kalvarija, početak Križnog puta i masovnog stradanja hrvatskog naroda koje će osobito intenzivno biti nakon događaja kod Bleiburga od svibnja do kolovoza 1945. Broj žrtava, nažalost, još nismo saznali, niti smo ih, poput žrtava Dakse, dostojanstveno pokopali i barem pokušali utvrditi njihov identitet i istinu o onomu što se dogodilo", rekao je biskup Uzinić i dodao: „Da, došli smo na Kalvariju, došli smo vidjeti Krista raspetoga i ubijenoga u pedeset trojici pravednika. Ima ovdje ljudi različitih zvanja i zanimanja, čak i različitih vjera. Ima među njima i pravednika i grešnika. Ne znamo ima li među njima možda i koji razbojnik, kako danas neki pokušavaju opravdati zločin, a ne znamo jer njihovi ubojice nisu dopustili da im se sudi. Oni su 'u ime naroda', kojeg ili čijeg, unaprijed bili osuđeni jer "bilo kako bilo, ubit ih se mora!" Ono što im je, uz sve njihove razlike, identično je da su svi oni Kristova slika, da je u njima patio i bio ubijen Bog".
Rekao je kako je uz molitvu za ubijene potrebno učiti neke stvari kako se nove Kalvarije i nova stradanja nevinih ne bi više nikada ponovile, dubrovački biskup je poručio: „Upravo zato nas začuđuje posvemašnja institucionalna šutnja i nezainteresiranost raznih državnih tijela za utvrđivanje stvarnih žrtava rata i poraća. Samo istina može zacijeljeti rane. Ne govorimo to zato da bi sudili onima koji su napravili pokolj. Svjesni smo mi da im mi više ne može suditi pa ih zato prepuštamo Božjem milosrđu. Govorimo to zato da bismo iz prošlosti naučili lekciju, da u našoj domovini nikad više ne bi vladao totalitaristički sustav koji, zvao se on fašizam, nacizam, komunizam, danas možda relativizam ili kako mu drago, uvijek iza sebe ostavlja pustoš, stradanje, ostavlja smrt. Nema tu razlike. Svi totalitarni sustavi su isti. Svi oni imaju nekog neprijatelja kojeg treba ukloniti. Razlika je samo kvalifikacija neprijatelja koji je nekad rasni, drugi put klasni, treći put onaj koji se nije prilagodio".