Bivši gradonačelnik Dubrovnika opet je dobio pozornost javnosti. Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na prošlotjednoj sjednici odbilo je izabrati ga za upravitelja zaklade Blaga djela.
O aktualnoj situaciji u zakladi Blaga djela, ali i mnogim drugim problemima koji muče Grad razgovarali smo s Vidom Bogdanovićem, bivšim gradonačelnikom i nesuđenim upraviteljem zaklade Blaga djela.
Zašto prijedlog Upravnog vijeća Zaklade Blaga djela nije došao pred Gradsko vijeće?
– Ne kažem da Grad mora prihvatit prijedlog UV-a, ali upravo je institut imenovanja na prijedlog UV-a zamišljen kao instrument dogovaranja. Tu nema natječaja, jer UV donosi odluku konsenzusom, pa nema razloga da se UV nadglasava s Gradom. Nije Vido Bogdanović Bogom dan niti idealna osoba. Ima puno boljih ljudi koji će to bolje raditi, ali cijela ideja Zaklade i Statuta, koji je potvrđen na prijedlog tadašnjeg privremenog upravitelja Obuljena u doba dok sam ja bio gradonačelnik, je bila dogovaranje i potpuna depolitizacija.
Obnovitelji Blagih djela, na čelu s gosparom Obuljenom, u statut su unijeli odredbe po kojima u donošenje nekih odluka uključuju Grad Dubrovnik, što nisu bili obvezni. A upravo su to učinili u dobroj vjeri da bi se spriječila moguća zloupotreba unutar Zaklade. Statut je zamišljen da se izbjegne prepucavanje i nadmetanje, odnosno silovanje.
Na Gradskom vijeću su rekli da sve Obuljenove odluke u zadnjih godinu dana nisu legalne?
– To je njihovo tumačenje koje oni koriste kao argument za ovo što sad rade. Ako te na kraju smjene na stanici Lapad ne dođe te zamijeniti drugi šofer, ne može autobus poći u Mokošicu sam. Ako ne uskoči novi šofer, stari će napravit još jednu turu. Stoji da je napravljen propust s izborom ili reizborom upravitelja. Ovo je nevažan propust, jer prema načinu organizacije Zaklade upravitelj nema nikakvih ovlasti, osim potpisati ono što je donijelo i odlučilo UV, i to provesti. Obuljen nije ništa tu ušićario, čak je imao i troškove. To su razlozi od smijeha, žalosno da nekome tko vodi Gradsko vijeće padne na pamet tako nešto reći. Zapitaš se kako bi rješavali prave krizne situacije, što bi to onda bilo? Ovo je smijurija u smislu procedure, ali je vrlo ozbiljna stvar u što se upalo, da se ugrožava jedna institucija. Mi u gradu volimo reći da su institucije Sveti Vlaho, Jug i Ljetne igre. Jug i Ljetne igre su smiješna stvar prema Blagim djelima, koja je civilizacijska vrijednost. Da netko na takav način radi i pomaže već 700 godina, to nema nigdje u svijetu.
Vrijeme grabežljivih
Zašto je došlo do svega, halapljivosti Grada da se domogne što više sredstava raznih udruga?
– Živimo u vremenu grabežljivih, nečemu što se može nazvati grabežljivim, nehumanim kapitalizmom. Grabljenje je očito vrlo snažan motiv za neke ljude. E, sad, je li to to ili nije, vrijeme će pokazati. Činjenica je da sve ovo vrijeme otkad Blaga djela ostvaruju prihode izvrsno surađuju s Gradom. Sva trošenja idu preko gradskih službi. Dakle, Blaga djela prebacuju novce na Grad Dubrovnik i oni kroz svoje programe to troše. Vrlo je nezgodna situacija da ova politička grupa nastoji steći kompletnu kontrolu nad Blagim djelima u vrijeme kad postoji nekoliko neriješenih sudskih sporova između Grada i Blagih djela. Dakle, potencijalni sukob interesa, ako su dvije strane u sporu, a jedna kontrolira drugu. Ružno je što se događa instituciji poput Blagih djela, da vodeći ljudi Grada krše propise jer donose odluke koje su nezakonite.
Kako je to jasno svima osim njima?
– Ma jasno je i njima, samo pokušavaju to provući. Možda će i provući, jer su se u ovoj državi provlačili i puno krupniji prekršaji. Činjenica je da odbijaju bilo kakav razgovor s predstavnicima Blagih djela. Grad je išao zaskočiti Zakladu, kad je Obuljen kazao Vlahušiću i Muratti 'ako nećete mene, javite mi koga hoćete pa ćemo se dogovorit', a onda sve doznao iz novina. To više nije politika, nego nedostatak kućnog odgoja. To je zloća, za nevjerovati. Da imaju 18-19 godina, rekli bi da su zaneseni moći, ali oni su svi zreli ljudi.
Bili ste gradonačelnik i znate kako institucije funkcioniraju. Je li simptomatično da se nešto slično Blagim djelima već tri godine događa DPDS-u. Postoji li poveznica?
– Poveznica je sigurno odnos gradske vlasti prema civilnom društvu. Druga poveznica je novac. Iako je vrlo teško usporediti Blaga djela i DPDS, jer Blaga djela gospodare svojim nekretninama, za razliku od DPDS-a koji gospodare gradskim nekretninama. Po načinu trošenja, Blaga djela troše kroz gradsku upravu koja prosljeđuje korisnicima, dok je DPDS ukupni prihod do nedavno samostalno trošio, što je značajna razlika. Blaga djela imaju strogo pravilo da se svi novci moraju utrošiti u karitativne svrhe. Kod trošenja DPDS-a trebalo bi ići na očuvanje baštine, ali je to rastezljivo. Osobno mislim, temeljem gradonačelničkog iskustva, da bi dio tog novca morao i smio biti upotrebljen za druge svrhe u Gradu, jer to su toliko velika sredstva da se može financirati i dječji vrtić ili škola. Ne mislim na plaće, nego na neke vrijednosti. Ako već afitavamo zidine i ako od 50 milijuna 30 potrošimo na obnovu starina, možemo li ostatak potrošiti na dječji vrtić, stanovanje za Dubrovčane koji nemaju gdje živjeti. Što bi trebali, imati savršene zidine i živjeti pod šatorom? Trebalo bi početi razmišljati o korištenju dijela sredstava u općekorisne svrhe, ne isključivo u spomenike. Dok je prihod bio 5-6 milijuna, to je bilo premalo i za obnovu, ali kad je sad ovoliki, zašto se ne bi utrošilo u neke općekorisne svrhe.
Kolika je u vaše doba bila dobit od zidina?
Praktički se ništa nije zarađivalo. Prvi korak je napravila Dubravka Šuica kad je digla cijenu na 20 kuna. Tada sam govorio: 'pa jest luda'. Meni je to bilo strašno hrabro s Dubine strane, govorio sam: 'vidi lude žene, pa gdje će ovoliko', i ona je s tim krenula. DPDS je imao toliko malo novaca da ga je bilo vrlo lako potrošiti. Problem je što ne možemo potrošiti 50 milijuna kuna u obnovu baštine jer nemamo dovoljno pripremljenih projekata i nemamo dovoljno kvalificirane radne snage koja to smije raditi. Ti novci se mogu koristiti za obnovu kanalizacije, za struju, vodu. Ako se, ne daj Bože, zapali Povijesna jezgra, nemamo je čime gasiti. Ne treba samo robovati kamenjima, jer ima novca i za kamenja i za još nešto. Zašto nam djeca ne bi išla u jednoj smjeni u školu, da im se uredi jedna palača u gradu? Ali to je pitanje dogovora, očekuje se sastanak s ministricom pa će valjda netko to presjeći.
Nisu shvatili što je Grad
Bi li ostavili upravljanje zidinama DPDS-u? Da ste gradonačelnik, bi li ulazili u sukob s njima?
Neki govore da je to što su zidine dane DPDS-u na određeni zakup nezakonito. Ja sam potpisao taj ugovor. Kao što kažu da su zidine javno dobro, a grad ima pravo upravljanja, a nema pravo prenošenja tog prava. Prvo treba vidjeti kako to zakonski smije biti napisan ugovor. Možda smo i mi falili s ugovorom. Sve je bilo u dobroj vjeri.
Dvije stvari koje su vrlo simptomatične su plodouživanje, a drugo zastave. Činjenica da je gradska vlast dopustila upis u sudski zemljišnik pravo plodouživanja jednoj udruzi – DPDS-u. To je skandal, jer niti se pokreće odgovornost niti itko odgovara. Cijeli postupak vođen od strane DPDS-a je pokušaj prevare, koji je na kraju krajeva i uspio. Vrlo indikativan je njihov potez skidanja hrvatske zastave i stavljanja zastave Društva. Kako je uopće moguće da netko ukloni državnu zastavu s najviše gradske tvrđave? Da je netko to napravio prije deset godina, bila bi revolucija u Gradu, a ne još da se DPDS usuđuje tužiti Grad zato što je vratilo zastavu na Minčetu. Redari su skinuli katanac s tvrđave i digli zastavu Grada Dubrovnika i državnu. Ta DPDS-ova prijevara je potpomognuta i omogućena od nekoga iz Gradske uprave. Izmjene i dopune Ugovora donijelo je Gradsko vijeće i Olga Muratti. Ako je greška, kako im je ta greška prošla, osim ako netko nije potpomognuo? Kako nitko ne potiče pitanje skidanja plombe i DPDS-ovog plodouživanja sa zidina? To nikome ne smeta u Gradskoj upravi, a smetaju im bezvezarije.
Godina je dana do izbora. Kazali ste jednom kako je Andro Vlahušić „muška Šuica“, mislite li tako još uvijek?
– Nažalost aktualna gradska vlast nije dorasla zadatku vođenja Dubrovnika. Nemaju nešto što je za Dubrovnik vrlo važno, a to je senzibilitet prema Gradu. Njih petero, gradonačelnik, dva zamjenika, predsjednica Gradskog vijeća i gradski vijećnik, koji formalno upravljaju Gradom, nemaju potreban senzibilitet. Oni nisu shvatili što je Dubrovnik. Nikog ne osuđujem. Tajči je došla iz Sinja, Olga iz Ravnog, Andro iz Imotice, Pero iz Topolog, jedino Šalja je tu iz Grada. Oni ne znaju što je to Grad, ne razumiju. Nisu šetali Stradunom nakon petog sata. Nisu uspjeli osjetiti Grad. Za njih su to stolovi, 'ajmo uvaliti još stolova pa to naplatiti. Njima je Dubrovnik „money making machine“ i oni tom mašinom pokušavaju upravljati, a to nije Dubrovnik, i u tome je problem. Ali je trebalo smijeniti Dubu. Čak i da su sad izbori, nisam siguran, možda bi opet glasao za Andra.
Stvara se Dubrovnik Regija, nova politička opcija u gradu.
– Ma ne stvara se ništa. Ja sam i pred 15 godina govorio o potrebi promjene granica Županije na način da se isključe Neretva i Korčula. Pa su mi ti isti ljudi, koji sad pričaju priče, govorili da sam autonomaš i republikanac. Prodavaju šuplje floskule. Uistinu mislim da bi dubrovačka regija trebala biti u granicama bivše Dubrovačke republike kao integralna hrvatska regionalna jedinica. Mi nikakve veze s Neretvom nemamo, osim što i ovdje i tamo žive Hrvati. Ovakva županija šteti Neretvi, koja bi više prosperirala da je okrenuta prema zapadu, da ne mora prelaziti dvije granice. Oni ne mogu ništa. Proći će i što onda? Iskoristit će priču koja je jednom sloju Dubrovčana atraktivna. Pogotovo što su razočarani s vladajućom opcijom. Priče o 'free tax zoni' su priče za malu djecu. Neka onda kažu kako će pokrenuti inicijativu da Hrvatska izađe iz EU. Ja ću to prvi podržati. Postoje fiskalna pravila za cijelu EU i ne može jedan dio reći da želi drukčiji režim. Ne smijemo staviti ni ministra u nadzorni odbor, a premijer nam ispunja upitnik za vizu. O čemu mi pričamo? Prvo smo se prodali, a sad bi htjeli biti frajeri.
Priče za malu djecu
Dubrava Šuica je bila na vlasti osam godina, pa četiri godine Vlahušića. Rekli ste da je to sve krivi smjer.
– Tako je, i ja sam kriv za to osobno, jer sam svojom nepromišljenošću i nedovoljnom angažiranošću dopustio da Dube postane gradonačelnica, a ne Joško Mikulić. Sve bi se drukčije razvijalo. Nisam se više stavio na animiranje koalicijskih partnera da bude izabran Joško. Bio bi uspješan jer je trezven čovjek, samo je bio problem što je bio malo nesiguran.
Tko iza Dube i Andra?
– Ja mislim opet Dube. Ako se kandidiraju Dube i Andro, Andro gubi kako god okrene. Sam je sebi skuhao poparu, dopustio da mu neki ljudi nameću neke stvari. Po mojoj procjeni, Dube će pobijediti u drugom krugu. Možda i Žuvela nađe kakvog genija…
Čini se da ste razočarani?
– Jesam, ali sam prestar… Krivo mi je djece gdje imaju živjeti i pod kim imaju živjeti, Lukšićima, Eltzovima, Vićanima, Todorićima. Dođe mi žao što nisu upoznali osamdesete godine kad je bilo puno bolje za živjeti. Ja ni nitko od moje obitelji nije bio komunist ni blizu te vlasti, ali je bilo bolje nego sad. Pa neka se svi zamisle. I tada je Dubrovnik bio potpuno hrvatski, a ne čileanski ili nečiji drugo. Ukupni smjer hrvatske države od izbora 1992. godine je kriv, osim državotvornosti. Imamo državu, a nakon 20 godina vidimo da od nje imamo samo himnu i zastavu. Sve drugo su nam uzeli ili pokupovali Mađari, Nijemci, Austrijanci, Talijani. Sve raznijeli. Koja je svrha samostalne države da u njoj budeš podstanar? Govore mi, ti pretjeruješ. U redu, pretjerujem, ali sad će plin poskupit 22 posto, a struja 20 posto. Došli smo u situaciju da imamo samostalnu državu kojom ne upravljamo samostalno. U kojoj je 98 posto aktive u bankama pod stranom kontrolom i dužni smo 50 milijardi eura. I gdje je uvijek vjerovnik vlasnik dok se dug ne otplati. A nitko ne mijenja pravac. Milanović, Linić i bahati Čačić, svi oni malo ađustavaju, ali nema skretanja.
Što se Dubrovniku treba dogoditi da bi se pokrenuo?
– Mora se pojaviti osoba s vizijom.
Ali kad ćemo postati svjesni da se to ne događa samo od sebe?
– Mora se pojaviti netko tko će reći: Ljudi moji, svi smo mi svjesni da smo bolesni, a ja znam koja je to bolest. Ta i ta. Bolest jest izlječiva, a terapija je ta i ta.
Andro je imao priču sličnu tome.
– Ne, Andro je imao popis lijepih želja. To je politički marketing, priče za malu djecu.
Popiješ dvije i ideš leć'!
Pa tko bi trebao to promijeniti?
– Mora se pojaviti netko tko će reći ja ili mi znamo.
Taj bi se onda već sad trebao isprofilirati?
– A onda ga nema. Zamislite mladog i ambicioznog Dubrovčanina koji diplomira u Zagrebu, s prosjekom 5.0, želi se vratiti doma. U kojoj bi to profesiji trebao raditi da mu se isplati vratiti u Grad. Ne postoji to. U Dubrovniku visokoobrazovani nemaju što raditi. Ne postoji posao za njih. U Dubrovniku ništa više ne postoji, osim 'poturica', izvršitelja, koji slušaju gazde i upucavaju im se. Sedamdesetih i osamdesetih je Dubrovnik bio regionalni centar kojem je gravitiralo cijelo zaleđe. Sve smo uništili. Imamo taj turizam koji nam je totalno van ruka i pomorstvo koje je uškopljeno, bez 'know how' aktivnosti na Sveučilištu. Trećeg nemamo.
To sve što vi pričate zvuči depresivno. Što onda?
– Onda popiješ dvije i ideš leć'!
Ali što imamo od takve priče?
– Ništa, ovo je kafansko kukanje. Nemojte od mene očekivati da dam rješenje. Ja bih volio da dođe netko tko zna, lijepit ću mu plakate, ali takvog vizionara nema.
A Vaš povratak u političke vode?
– Ma bi ja da mogu skupit ekipu. Nekih dvadesetak ljudi i to deset profesionalaca za gradsku upravu, a deset kao savjetnike. Ali, nitko neće…
Od početka sam protiv groblja Dubac, smatram da je obnovu Lazareta trebalo riješiti dijelom sredstvima DPDS-a, a dijelom iz EU fondova, a što se tiče cesta smatram da je to dobro. Zaduženje je moralo biti 20-30 milijuna, a ne sto. Nikako mi nije jasno zašto je Grad poklonio groblje Župi dubrovačkoj, prema ugovoru i po udjelima. Je li Boninovo moglo biti investitor? Nemam ništa protiv Župe, dapače, iako mislim da je Župa integralni dio Dubrovnika. Moramo im odvozit smeće, voziti Libertas. A što oni čine? Moramo podijeliti zajedničko življenje. Rekao sam da ću jedno jutro otići na petlju i brojiti od 6.30 do 9 sati koliko je auta prošlo. Svi ti ljudi rade u Gradu, a poreze plaćaju tamo. A od nas očekuju da sudjelujemo u njihovoj javnoj infrastrukturi. Pa idemo se dogovoriti. A što god im se predloži oni neće.
Poznam ga još dok sam bio gradonačelnik, a on šef HT-a. Čudi me da je prihvatio biti imenovan na ovaj način, gdje je evidentno suprotno propisima. On je iskusan, pa premda nije pravnik, zna čitat. Po mom će mišljenju ovako izabran vršitelj dužnosti, ako dođe zahtjev za upis u registar, biti odbijen jer procedura nije provedena po Statutu, koji je sastavljen po zakonu. Dakle, to je nezakonito imenovanje. Meni su to ponudili Joško Radica i Čićo Obuljen, ja iskreno nisam nikada ni sanjao da ću biti nešto u Blagim djelima, prije sam sanjao da ću biti pilot ili pop.
Hitno treba iznaći model upravljanja povijesnom jezgrom, od Graca do Excelsiora. Ne može se ovako pustiti da se stvari odvijaju dan za dan. Imamo DPDS, Zavod za obnovu, Konzervatorski odjel, muzeje, Katoličku crkvu. To je toliko osjetljivo tkivo da bi tim netko trebao upravljati, neki operativni stožer. To što radi Zavod za obnovu je smiješno. Treba naći mjesto za DPDS, koristiti njihovo iskustvo i znanje, i kroz Društvo dopustiti interakciju volontera i profesije. Njima ne bi trebao biti interes prodavati karte nego obnavljati. Među njima ima konzervatora, povjesničara umjetnosti… Sve to treba ujediniti, i upravljati time, a gradska vlast bi skupljala novac, jer je gradska uprava jedino kontrolirana institucija. Vlast je svake četiri godine podložna smjeni, a svake godine reviziji. Ima službenu oporbu od dvanaest vijećnika.
Ja nisam nikad vidio izvješće Društva prijatelja, iako su ga obvezni objavit. Takve udruge bi mogle prikazivati dnevni promet preko interneta, koliko su jedan dan imali posjetitelja i koliko su zaradili, ili koliko su platili taj dan nekom izvoditelju radova. Na kraju krajeva, zašto Grad Dubrovnik to nema? Je li to neka tajna? Ne smije biti tajne s javnim novcem i javnim poslovima. Bilo bi dobro da sve bude transparentno. To je sve jednostavno kad ljudi djeluju u dobroj vjeri, a meni se čini da niti gradska vlast niti DPDS ne djeluju tako, nego idu tko će koga zaskočiti.
Nikoga ne uzbuđuje što je palo izvješće Pera Šiše, a to je ogroman problem, jer je riječ o projektu od desetak milijuna kuna godišnje. Na čemu je uopće palo izvješće? Ne zna se. Samo su se digle ruke, tko je za i protiv i ajmo leć'. Da sam ja ravnatelj, podnio bih ostavku. Možda je to kukavički i krivo, možda se treba boriti. Ne branim Šišu. Kad sam bio gradonačelnik, a on sindikalist, često se nismo slagali. DSO je institucija, da se nitko tu ne očituje. Možda je to pražnjenje mjesta za nekog drugog. Ali onda se to drukčije napravi.
Od Prevlake do Stona živi 60 tisuća ljudi. Osnovno je pitanje od čega će ti ljudi živjeti? Da bi imali 20 tisuća eura BDP-a, što moramo raditi da bi toliko zaradili? Jeste li pročitali studiju razvoja Dubrovnika do 2020. godine? To je 'copy paste' kretenizam, razina maturalne radnje. Osam ili deset sveučilišnih profesora iz Zagreba s profesorom Banom iz Dubrovnika. Čak se nisu ni potrudili kad su kopipejstali, nego su im ostali razni fontovi. A veliki proredi, pa kad se skupi tih 220 strana stane na 70. A plaćeno milijun i sto tisuća kuna. Mi smo sveučilišni grad koji to nije kadar bio sam sebi napraviti. I brucošijadu na kojoj pjeva Jole. Stanje je loše, a nitko ne nudi izlaz.