Iako je prema predaji zavjetna crkvu sv. Vlaha na Gorici izgrađena u 11. stoljeću, najstariji pisani izvor o toj crkvi nosi datum 12. prosinca 1255.
Crkva sv. Vlaha na Gorici nalazi se na lapadskom brijegu Gorica, zvanom još i Vlahova Gorica. Smještena na omanjoj zaravni na uzvisini ponad morskih stijena i pučine, crkva je izložna pogledu i s pogledom na sve četiri strane svijeta, reklo bi se gotovo na cijeli dubrovački kraj. Dubrovčani su u davnini, predaja kaže u 11. stoljeću, izgradili zavjetnu crkvu sv. Vlaha u Gruškoj parokiji na brežuljku Gorici, pa bi to mogla biti i najstarija crkva posvećena sv. Vlahu izvan gradskih zidina, ‘ecclesia Sancti Blasii de foris’. O toj crkvi svjedoče brojni izvori, najstariji iz 1255. godine. Doživjela je mnoge graditeljske mijene, a zbog geomorfoloških karakteristika terena i izloženosti položaja više je puta stradavala u potresima i vremenskim neprilikama. Današnja crkva na starim temeljima ponovno je izgrađena 1857., no tijekom 19. i početkom 20. stoljeća sanirana je više puta i to milodarima Dubrovčana, no bez većeg uspjeha u svladavanju konstruktivnih problema, jer ‘leži’ na rasjedu brežuljka. Stradanja crkve nastavljena su bombardiranjem u II. Svjetskom ratu, potresu 1979. g. i najposlije u Domovinskom ratu 1991. godine.
Vlahova crkva na Gorici arheološki je istražena nedavno, prvi put u našem vremenu, te su definirani ostaci više povijesnih slojeva, s arheološkom strukturom dviju građevina, groblje s dvije faze ukapanja i temelji današnje crkve s više zahvata sanacije. Istražne radove vodili su stručnjaci Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Crkva je potom temeljito obnovljena zahvaljujući dobrohotnosti, u hrvatskim okvirima, jedinstvene građanske udruge Društvu prijatelja dubrovačke starine, te je na svečan način predana iznova kultu 6. veljače 2011. godine, na dan Gorice svetoga Vlaha.
Crkva sv. Vlaha na Gorici održala je kontinuitet dubrovačkog hodočasničkog toposa, važno je zavjetno mjesto dubrovačkih pomoraca, koji je na polasku i povratku pozdravljaju brodskim sirenama i molitvama. Mjesto je brojnih legata i zavjetnih darova harnih Dubrovčana, a čuva i dragocjeni polikromirani drveni kip Sveca s kraja 14. stoljeća, rijetki sačuvani srednjovjekovni drveni kip sv. Vlaha na dubrovačkom prostoru, mladolikog izgleda, s crnom bradom. Taj kip ujedno je i najveća dragocjenost crkve na Vlahovoj Gorici. Rad je nepoznatog majstora s kraja 14. ili prve polovice 15. stoljeća, izrađen od drva, rezbarenog i polikromiranog, dimenzija: 70x24x17 cm. Temeljito je restauriran u dubrovačkom Restauratorskom odjelu (1994. – 2000.). To je najraniji i zapravo jedini sačuvani srednjovjekovni drveni kip svetoga Vlaha na dubrovačkom prostoru. Čuva se u župi sv. Mihajla u Lapadu, a o svečanosti završnice Feste mjesto mu je u crkvi na Gorici.
U prvu nedjelju po Parčevoj svetkovini hodočasti se na Goricu svetoga Vlaha, kada je i završnica Feste, zvana Vlasići. Gorica obilježava završnicu gradske feste sv. Vlaha, kada se u jutarnjim satima uputi povorka trombunjera, barjaktara, puka, svećenstva i festanjula, slaviti misu na otvorenom na Gorici, nakon čega se zajedno s gradskim barjacima vraćaju istim putem preko Gospina polja i Boninova u grad, gdje ih čeka rektor Parčeve crkve, pozdravlja, završnim govorom zahvaljuje, a festanjuli, uz jeku trombuna i pjev himne spuštaju zaštitnikov barjak s Orlandova stupa. Lijepa dubrovačka tradicija. Zbir čudesnih baštinskih slika o slavi Parca i njegova Grada.
Autorica teksta: Maja Nodari