“Veselim se kaznenoj prijavi protiv sebe, a pogotovo suđenju”. Riječi su to prvog čovjeka Grada koji se tim riječima, a misleći na aferu Revelin, isprsio pred novinarom jednog nacionalnog dnevnog lista.
Vjerojatno Vlahušića možete zamisliti dok je to izgovarao… nabacio je široki kes, trudio se biti kul, a kad je skontao da je izletio i da mu je ipak s druge strane novinar započeo je, kako bi se opustio, recitirati stihove pjesme Marjana Bana koja mu je u zadnje vrijeme postala njegov moto. Nema ta pjesma, ‘škatula za sne’, više isti šarm otkad je zlouporabljuje gradonačelnik Vlahušić, nažalost.
I dok još nije s pleća skinuo teret iz afere Šipan, jer ga očekuje drugostupanjsko suđenje za prekoračenje ovlasti i pogodovanje u vezi milijunske transakcije za zgradu Općinskog doma na Elafitima, eto se on već vidi na klupi za Revelin.
A Revelin je definitivno afera koja ga može opet vratiti u sudnicu. I sad je iz tko zna kojih razloga opet aktivna. Vjerojatno je nekome zasmetao, možda i samom Milanoviću, pa su se mjerodavne institucije bacile opet na isčitavanje ugovora.
A u ugovorima je prilično toga jasno. Opet je pogodovao. Detalj koji u ovo sparno doba posebno zapinje za oko je taraca. Jeste li se ikad pitali kolika je taraca na tvrđavi Revelin? Riječ je o nekih 837,50 metara četvornih. A zašto je to bitno? E pa upravo iz razloga što Vlahušić Africi u ugovoru daje u najam natkriveni dio na taraci površine cca 86,00 metara četvornih i cca 50 metara četvornih na velikoj taraci te uzdignuti dio tarace na istočnom dijelu za stolove i stolice površine 156 metara četvornih. I to je to! Ni približno 837 kvadrata, a cijeli ostatak od oko 500 metara četvornih mu dakako daje gratis. Čak se nije ‘pokrio’ ni dodatcima ugovora.
A uz to što se veseli suđenju Vlahušića očito jako raduje i to što se napokon i po političkoj misli skompo sa svojom prethodnicom. Bivša gradonačelnica, nezadovoljna mnogo čime, a najprije poretkom u gradskom hadezeu dojavila je Vlahušiću kako će za kandidata hadezea na slijedećim izborima gurati Frano M, (nekad su ga znali zvati i Frula). Šuja se debelo počela baviti lokalnim izborima, k’o da su sutra, a najkasnije u nedjelju, a u gradonačelniku je ugledala partnera spremnog na podršku poradi toga što joj Mato Mali baš nešto ne šmeka. Ima i zato više razloga. Najprije, što on želi u Gradsko vijeće, a ona bi po nečijoj logici stvari trebala izaći iz Vijeća. Posebno ovo drugo, da bi se trebala skloniti u europski parlament i tamo provesti pet lagodnih godina, misle uzdanice Mata Maloga. No Šuja ne da Gradsko vijeće, neće iz klupe sve da je budu iz nje izvlačili. Kako bi zaljuljala poziciju svog nasljednika čak je upotrijebila i tajno oružje, poluumirovljenog Frana M.
Ma koja smjehurija.
A on sam, Mato, novi šef gradskog hadezea, ne želi se zamjeriti ni Šuji, ni Franu M., a da Karamarka i ne spominjemo. Završio je s kooptiranjima u gradski odbor stranke, a tamo su svi, strašno zagrizli za izbore. Hamletovski raspravljaju, je li ili nije vrijeme, za rušit Vlahušića. A gurua, proroka i ostalih eksperata, po običaju, ne nedostaje. Mato, pak ima samo jednu dvojbu, bi li birači nove izbore na pola mandata shvatili kao odvažan potez ili promašaj, bi li ga nagradili ili kaznili. A opet nije načistu ni je li on sam kandidat ili bi mu podvalili nekoga drugoga, a da on po običaju odradi rovovski posao. Na sto muka je taj Mato.
Ipak, jedno je sigurno, ako i padne proračun, a Vlahušića se može držat na ledu do ožujka, izbori neće do sljedećeg ljeta.
Ono što je za sad jedino sigurno. Igre nam počinju. Zato uživajte.