Kada smo nešto učinili i kada je to tako, to nazivamo činjenicom. Činjenica je gotov čin, svršeno djelo. Činjenica ima svoje temelje nad vrtoglavim ponorom života. Kada smo sigurni da se nešto dogodilo na neki način, i da je to djelo posljedica neke druge radnje, kažemo da smo posegnuli za činjenicom. No možemo li se u potpunosti osloniti na činjenicu ili je ona samo sigurna luka u koju uđe naš brod koji je bio na nemirnome moru, kako bismo dobro, kroz sito, prosijali sve ono što se oko činjenica događa?! Činjenice nisu samo nijemi svjedoci nekih događaja. Činjenice nisu same vertikale na koje se oslanjamo kada zaškripi. Činjenica nije samo trs nego i sve njegove loze koje ga čine krjepkim. Zašto kažem: ‘Činjenica caruje gdje nedostaje duha…?’. To je stoga što duh nije artefakt, duh je uzročno-posljedična istina koja tvori neko djelo. Na primjer, vi ste čuli da je kći ubila majku – to je činjenica, ali duh nas upućuje na nešto drugo, on nam pokazuje da je kći više godina bila maltretirana od majke. Taj duh, kako ga ovdje nazivamo, baca drugo svjetlo na tu činjenicu. Duhovnost je nužna kod nekih događaja jer ona opisuje i pobliže dokazuje uzroke i posljedice tih događaja. Činjenica bi bila samotna na nekom pustom otoku da joj nisu potrebne okolnosti koje ju pobliže objašnjavaju. Činjenica je vuk koji se glasa, katkad je neugodnog stasa, ali ona bdije nad pravom i pravdom, odobrava pogledom, a klima bradom. Kada kažem: ‘… žena joj vjeruje, a muškarac se kuha’, govorim o ženskoj pravičnosti koja se, često povođena emocijama, oslanja na činjenice. Kod žene su činjenice način odmaka od nade, jer kada je Eva uzimala jabuku sa zabranjenog stabla u edenskom vrtu, sigurno je promislila da je zabrana očita, ali činjenica da je to zabranjeno Adamu i njoj nije ju smirivala, pa je pohitala k Adamu. Kada kažem: ‘… muškarac se kuha’, govorim o Adamu koji se jednostavno ‘skuhao’, zagrizao je i presudio sam sebi, ‘… sram ga je snašao’. Činjenica nam svjedoči o samom događaju, ali moramo uzeti u obzir uzroke i posljedice. Često se zna reći ‘… to je činjenica i istina’, ali istina nije istina ako stoji sama poput pale, istina je i uzrok i posljedica, istina je svjedok Božje prisutnosti, a ona nije ni u kojem slučaju edem. Zato vjerujmo činjenicama, ali tek kada uvidimo njihovo lice i naličje. Činjenica je lađa koja plovi morem, ali nemojmo zaboraviti na njezina vesla…
Piše: Maro Jović
Iz tiskanog izdanja DuLista