Apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup koadjutor, uputio je božićnu čestitku vjernicima Dubrovačke biskupije, a čestitki se pridružio i imenovani dubrovački biskup mons. Roko Glasnović. Čestitku donosimo u cijelosti:
Draga braćo i sestre, dragi prijatelji!
Slavimo još jedan Božić u vremenu pandemije. Pa ipak to ne umanjuje ljepotu Božića jer kakve god bile okolnosti našega života, one ne mogu spriječiti onu duboku nutarnju radost koju nam donosi središnja poruka Božića: Bog nam je u novorođenom djetetu Isusu postao blizak i objavio svoju bezuvjetnu ljubav prema nama ljudima. Nitko tko mu vjeruje, pred ovom istinom ne može ostati ravnodušan. I ne biti radostan.
Okolnosti Isusova rođenja nisu bile lake. Bog se u Isusu utjelovio u obitelji za koju nije bilo mjesta među stanovnicima Betlehema. Isus je već prve noći svoga boravka na zemlji doživio isključenost i odbačenost. To se nastavilo i kasnije, kad se kao izbjeglica morao skriti u Egipat pred onima koji su mu vrebali život. Nije to bez razloga tako. On se utjelovio u odbačenosti zato da se mi ljudi ne bismo nikad osjetili od Boga odbačeni i isključeni. I da ne bismo odbacivali druge. On nikoga ne odbacuje. Čak i one ljude koji su se teškim grijesima svojevoljno udaljili od njega, on ne prestaje ljubiti i činiti sve da se spase i dođu do spoznanja istine.
Ovogodišnji Božić, koji nam je uvijek ponovo izvor radosti, slavimo u Godini obitelji: Obitelj – Amoris laetitia ili Obitelj – Radost ljubavi. I sâme nam prve riječi Papine apostolske pobudnice Amoris laetitia, iz kojih je i proizišao ovaj naziv, govore o radosti. Riječ je o radosti ljubavi koja se živi u obiteljima. Temeljni je i najbitniji sadržaj poziva svake obitelji ljubav. A plod je svake istinske ljubavi istinska radost. Svi izazovi s kojima se susretala Sveta obitelj, a to su od samog početka bili veliki izazovi i tražili su puno međusobne ljubavi i povjerenja, nisu mogli spriječiti radost koja je proistekla iz ljubavi i ispreplela odnose Isusa, Marije i Josipa. I naše se današnje obitelji nalaze pred mnogim izazovima. Ipak, ako imamo međusobnog povjerenja i ljubavi, ni nas nikakve izvanjske okolnosti ne mogu spriječiti da se i mi, uvijek iznova, svakoga dana, odlučujemo za ljubav: ljubav koja stavlja dobro drugoga ispred vlastitoga dobra. Takva ljubav donosi radost, i to ne radost koja traje tek neko vrijeme nego radost koja je trajna.
I Crkva je obitelj. I mi kao članovi Crkve pozvani smo i poslani biti, kao i u obitelji, jedni drugima očevi, majke, braća i sestre, sinovi i kćeri. Na taj poziv i poslanje, koje je poziv svih i poslanje svima, želi nas potaknuti i sinodalni hod, kao zajednički hod koji smo započeli i koji se sada odvija na biskupijskoj razini: „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“. Što se više budemo trudili postajati i biti obitelj, bit ćemo više i sinodalna Crkva, kao što vrijedi i obrnuto, te tako ostvarivati zajedništvo, sudjelovati u radostima i žalostima jedni drugih i svatko na sebi svojstven način odgovorno obavljati ono poslanje koje smo primili od Gospodina. Kao sinodalna Crkva koja je obitelj i obitelj koja svoju obiteljsku dimenziju pokazuje u sinodalnom dijalogu moći ćemo u svijetu biti autentičniji svjedoci ljepote kršćanskoga poziva koji smo primili i koji želimo, ali i trebamo ponuditi i svima drugima. Pritom je važno da kao Crkva, koja je obitelj, spoznamo da u Crkvi, kao i u obitelji, treba biti mjesta za sve njezine članove. I da, kao što i obitelj mora biti otvorena drugim širim zajednicama i susretima, tako to treba biti i obitelj Crkve. Ako smo Kristovi, a po njemu se zovemo kršćani, u našim odnosima s drugima ne bi smjelo biti mjesta za isključivost i odbacivanje. Nikoga ne smijemo zbog naših predrasuda ili strahova isključiti iz naše ljubavi i zajedništva Crkve koja je obitelj. I uvijek kao obitelj koja je Crkva moramo pronalaziti nove načine i nove putove po kojima jedni drugima možemo očitovati Božju blizinu i dobrotu. Bog nas šalje da budemo odraz i odsjaj njegove ljubavi za svakog čovjeka. Pa ako se i događa da neki isključuju, mi budimo hrabri u odluci za prihvaćanje i ljubav, čak i po cijenu da doživimo neprihvaćanje i odbacivanje.
Ove godine u Dubrovniku po 1050. put slavimo Festu sv. Vlaha. Ta duga tradicija, na koju smo s pravom ponosni, neka nam bude poticaj da jedni drugima postanemo i budemo ono što je već više od jednog tisućljeća sveti Vlaho nama. Budimo jedni drugima branitelji, zaštitnici, prijatelji.
S nadom da ćemo ovoga Božića znati prepoznati i s ljubavlju prihvatiti Isusa koji nam dolazi u susret po svakom čovjeku, svima vama, draga braćo i sestre, želim radostan Božić i blagoslovljenu novu, 2022. godinu!
Moleći za vas i zazivajući na sve Božji blagoslov, ovim željama i čestitci srdačno se pridružuje imenovani dubrovački biskup, mons. Roko Glasnović!
U Dubrovniku, o Božiću 2021.