Jednostavno obožavam Badnji dan na Stradunu. Tradicionalno već godinama, zna se ritual. Najprije na kolendu pred Dvorom, pa se onda pođe u Lučija, pa do Frana… Na kraju tek usput 'povirimo' u Galeriju, da slučajno nema još koga s kime se nismo tratali…
Tradicionalno nas netko strpljivo čeka za objed, pa se bakalar zna i par puta grijat' i dogrijavat'… I tako iz godine u godinu. Sve ide po nekom dobrom isplaniranom scenariju.
A u Gradu su tad baš svi dobre volje… Na misli se o krizi ni o besparici, o smanjenju plaća, nestašici radnih mjesta, a ovog se Badnjeg dana neće mislit ni o novoj Vladi ili još manje o podjeli atraktivnih fotelja. Ma sve će to bit manje bitno, tek će rijetki zlokudno prokomentirati kako je gradonačelnik 'udušio' s čestitkom, a ako pak 'okraća', kako nije bio inspiriran… Nikome neće smetati ni brojne nebuloze učinjene ili izrečene tijekom godine, jer zaboga Badnji je dan.
Neće nam smetat ni što Stradun nije primjereno blagdanski okićen. Ni što su ostali dijelovi grada tako suhoparno 'urešeni' s par svjetlećih grančica 'nečega' što strši s rasvjetnih tijela.
Nećemo primijetiti niti svu silu zatvorenih butiga na Stradunu. Bodu oči ostalim danima, ali baš na Badnji dan, nećemo zagledati u izloge oblijepljene bijelom kartom. Ako i pročitamo kakav sitni natpis kako otvaraju 15. 4. 2012., pravit ćemo se da ga nismo niti primijetili…
Naravno, dok se budemo vozili do Grada, uopće nećemo obraćati pozornost na zakrpane prometnice jer će se poskakivanje po rupama baš lijepo uklopit u ritam 'Jingle bella'. A tek kolona koja će se protezati mostom ispod Vodovoda. Nema veze, važno je ne okasniti…
Neće nam smetat ni to što smo učinili par đireva oko Grada i što nismo našli jedno jedino prazno parking mjesto. Klasa 'optimist', samo ćemo se prisjetit da je i lani bila ista priča. Tek onako površno kroz glavu će proći ideja o garaži, ali s tim što ćemo trebat ispustiti dušu na povratku, jer se netko nije sjetio primjereno je spojiti s Pilama, tu zamisao ćemo odbaciti kao da o njoj tren prije nismo ni promislili.
Neće nas izbaciti iz takta ni to što smo nakon po ure traganja za parkingom, odlučili ući u pretrpane autobuse. Ne smeta što iz njega izlazimo zgrčeni k'o iz centrifuge, utješit ćemo se pogledom na najveće javno zrcalo u Hrvata. I samo zahvaljujući toj blagodati zadovoljno ćemo se pogledavati i konstatirati da ionako nitko živ u gradskoj gužvi to neće obadati.
I onda ćemo uploviti u blagdansku gužvu sretni što to nije gužva gostiju s cruisera, već su oko nas sve neka poznata lica i da su zapravo svi zadovoljni, i razdragani, i raspjevani… A to je dovoljno da sve ostalo, svakodnevno i bremenito barem na kratko zaboravimo. I da nam bude fakat dobro. Taj osjećaj ništa ne može nadomjestiti. Jer Badnji je dan. I najljepši je baš u Gradu… Sve ostalo je prolazno i manje bitno…
Blagoslovljen Vam Božić!
Adio Vam