Bourbon zatvoren već tri mjeseca, a mogao bi i dvije godine

Ulica bana Josipa Jelačića, poznatija kao Bourbon zatvorena je za promet pješaka i motornih vozila zbog opasnosti od urušavanja već puna tri mjeseca. Njezini stanovnici u potpu­nom su ‘mraku’, tj. bez ikakve infor­macije kada bi se napokon moglo pri­stupiti sanaciji ceste koja se u svibnju umalo urušila zbog iskopavanja na gradilištu privatnog investitora koje se nalazi ispod same ulice. Tog 10. svibnja, podsjetimo, zavladala je u Bourbonu prava panika jer je došlo do oštećenja vodovodne cijevi u trupu ceste zbog čega je njezino urušavanje bilo samo pitanje trenutka. Grad Dubrovnik tada je donio odluku o zabrani prometo­vanja te slučaj prijavio Građevinskoj inspekciji. Već 11. svibnja arhitekt Zvo­nimir Franić napravio je vještvo na gra­dilištu prilikom kojeg je utvrdio ošteće­nje trupa ceste te je ono bilo upućeno Državnom odvjetništvu.

Posljednje konkretne informacije o kojima je DuList pisao u svibnju govore kako će, prema mišljenju stručnjaka, Bourbon biti zatvoren i do godinu dana. Ipak, u međuvremenu se među stanarima ove ulice počelo šuškati kako će se ulica sanirati tek za dvije godine kada se zgrada koja je trenutno u vrlo niskoj fazi gradnje dovrši.

S obzirom da su prošla puna tri mje­seca te se po pitanju sanacije nije ništa promijenilo, ekipa DuLista odlučila se zaputiti u ovu ulicu te u razgovoru s njezinim stanarima provjeriti koliko im je zatvaranje ulice utjecalo na sva kodnevni život te boje li se da će se nji­hova ulica urušiti. Po dolasku u Bur­bon, na prvi je pogled sve jasno. Dio je poviše gradilišta zatvoren i donekle ograđen žičanim ogradama i pomič­nim bankinama, postavljen je znak zabrane prometovanja za pješake i motorna vozila, ali se toga nitko ne pri­država! Motori uredno prolaze, poma­knu ih ako nemaju dovoljno mjesta, djeca i mladi tuda voze romobile, turi­sti i ostali pješaci uredno prolaze očito potpuno nesvjesni potencijalne opa­snosti. Ili barem dio njih. ­

Smiješno i nedopustivo!

Najprije smo tako susreli jednu sta­novnicu Bourbona koja se taman upu­tila proći zatvorenim dijelom. Nije se željela zaustaviti i s nama malo popri­čati, ali smo je upitali je li je strah tuda prolaziti. ‘Isto mi je, ionako tuda moram, nemam drugog izbora’. I doi­sta bilo tko, tko živi u neposrednoj bli­zini ograđene ceste, mora tuda svaki dan prolaziti bez obzira na opasnost. A, prva na ‘udaru’ jest obitelj Bakija. Gospar Nikola Bakija, inače, iz Gra­đevinara Quelin, ističe kako je krajnje neprimjereno da se jedna od glavnih ulica zatvori na tri mjeseca i da im nitko ne zna odgovoriti na pitanje kada će se i što napraviti.

— Ako je ulica opasna pod život, što bih ja sada trebao, iseliti se? Stavili su na ulicu zabranu prometovanja za pješake i motorna vozila, a prolaze svi, prolazim i ja, kako ću drukčije doći do vlastite kuće? Zašto nisu zatvorili gra­dilište ako je to tako opasno. Ako ima što pasti, završit će sve to na gradilištu, u opasnosti su onda i ti ljudi dolje. O svemu pričaju, a ne znaju reći što su do sada napravili po pitanju sanira­nja ulice ili kada će to napokon napra­viti. To je osnovno pitanje. Nešto su mi rekli da su naručili projekt, ali sve je to neodređeno – govori nam Bakija te dodaje kako osobno nije čuo za infor­maciju kako će se sa sanacijom čekati dvije godine dok se zgrada u cijelosti ne izgradi, ali da, ukoliko je to istina, onda to nema nikakvog smisla.

— To je u najmanju ruku smiješno i nedopustivo. Ja bih onda trebao pre­stati plaćati Čistoću i pristojbu za garažu. Nitko nije izašao i rekao nama stanarima, a ponajviše meni i mojoj obitelji koji smo najugroženiji, koliko će sve ovo trajati. Želimo to znati! – rekao je i dodao da se s gradilišta diže nesnosna prašina.

— Srećom, čini se da su malo fermali s radovima u ovih deset dana jer je ferragosto, a to sve buše neki Talijani. Ali, da bar oni rade nešto konkretno, nego budu samo tri čovjeka na gradi­lištu, sve se to k’o usput gradi. Moja obitelj i ja smo prvi na udaru. Za grad­nju sam, ali kontroliranu. Mi radimo unutar zidina pa pazimo. Počnemo s radovima u 9 završimo u 14 sata. A ovi buše i kopaju u svaka doba. Vidim da se radi stihijski i dosta neorgani­zirano. To je jedna opća katastrofa. Već vidim i svjestan sam da se to ove godine neće riješiti. Gradu ne pije vode to što kažu da su ih kazneno prijavili. Postupak može trajati deset godina. Što sad to znači? Neka institucije rade svoj posao, a neka Grad rješava što mora. Oni sada mogu raditi i sanirati, sudski su vještaci već odavno utvrdili štetu, nitko im ne brani intervenirati na ulici. Neki moji susjedi čak kažu pa bolje nam je ovako, a ja im kažem jest dok se nešto ne dogodi pa ćemo tek onda vidjeti koliki je ovo problem – istaknuo je Nikola Bakija te dodao i kako ga ljuti što su stanari nedavno slali pismo gradonačelniku te su se potpisali anonimno.

— Moju obitelj, na primjer, nisu ništa oko toga pitali, a potpisali su se u ime svih stanara. Zašto nisu stavili imena i prezimena, to bi pak imalo puno veću težinu i važnost – govori Bakija.

‘Slabo oni to rade’

Da je na ovoj cesti znatno veća opa­snost za prometovanje mišljenja je i naša sljedeća sugovornica. ‘Automobili se ne mogu mimoići. Ulica je inače jed­nosmjerna, a sada su je silom prilika učinili dvosmjernom’ – priča nam.

— Lapad nam je dalje, otkako je cesta zatvorena. Moramo voziti okolo, a prije smo se mogli jednostavno kroz Bour­bon spustiti na Batalu pa krenuti dalje. Čula sam da je podignuta kaznena prijava protiv investitora i da je zatra­žen elaborat, a ‘šuška’ se da se čeka sa sanacijom dok se ne napravi prva etaža zgrade – naglašava ova stanarka Bourbona koja je željela ostati anonimna te dodaje kako unatoč zabrani sta­nari i dostavne službe i dalje prolaze zabranjenim dijelom. Gospar Luko, naš sljedeći sugovornik kojeg smo sreli u Bourbonu mišljenja je kako se sana­cijom ulice neće početi prije Božića, a nije pretjerano optimističan da se mnogo toga tu i može napraviti. ­

— Volio bih kad bi se poviše gradilišta napravila jedna velika kamena ograda da bude sigurnije. Iako, po meni, oni tu ništa ne mogu napraviti. Taj put ima ogromni podzid i ni na koji se način s druge strane to ne može učvrstiti i popraviti. Dubina provalije je možda nekih 30 metara. Ovo što oni rade, stavili su neku foliju i mrežu te buše, samo će malo zagladiti s cementnim mlijekom tako da se zemlja ne odro­njava kada počnu kiše. Ali, nitko neće raditi podzid s kosinom jer bi on odu­zeo investitoru dio zemljišta za zgradu. Mislim da će se to zasad samo zagladiti i malo ‘zamazati’ oči ljudima. Zgrada se trenutno radi, čovjek ima dozvolu – govori nam Luko te dodaje kako je u cijelu ovu ulicu trebalo i davno prije ulagati. Prisjetio se također kako su mu stari pričali da je Bourbon nekada bio kozji put, a kada su ljudi počeli gra­diti kuće tako su posipali građevinski materijal te je tako cesta nasuta i poste­peno se širila. Upravo zato, naglašava gospar Luko, Bourbon nema neki čvrst temelj.

— Zid poviše gradilišta mogao je nositi teret nekih malih automobila, a naročito je bio u opasnosti od uru­šavanja kada se nedavno dolje kopalo zbog ove prve zgrade i kada se radila kanalizacija te izvodili radovi u Vuko­varskoj. Promet se tada preselio u Bourbon, kamioni su je jako optere­tili. Vjerujem da zid neće pasti, ako se bude manjim autima prometovalo. Nadalje, dopustili su da se na vrhu buduće zgrade napravi garaža za 55 auta. Dakle, išli su opteretiti ovu ulicu svakodnevnim ulaskom i izlaskom s još 55 vozila, a ulica je ionako u lošem stanju. Najnevjerojatnije je to što je to netko nacrtao i dobio dozvolu te mu je to tako ovjereno – govori ovaj stanov­nik Bourbona.

— Meni cijela situacija toliko ne smeta – ističe sljedeći stanar ove ulice koji je također želio ostati anoniman. Iako, priznaje, nezgodno mu se u njoj okrenuti automobilom.

— Ma slabo oni to rade, nisu još ni jednu etažu napravili. Ne vjerujem da će tako skoro doći ni do izgradnje zgrade ni do sanacije – sumnjičav je ovaj gospar. Nakon toga smo u pro­metu taman zatekli jednog drugog gos­para koji doduše živi u Lapdu, ali, svaki dan automobilom putuje na posao te parkira upravo u Bourbonu. Njemu je čak ova situacija dobra te je naziva ‘svojom srećom u tuđoj nesreći’, a sve zato jer sada kako je ulica zatvorena za njega ima više mjesta za parkiranje.

— Vjerujem kako ljudima koji ovdje svakodnevno žive nije nimalo lako. Zapravo, cijela je ova situacija katastro­falna. Ovo je tako uska ulica, a postala je dvosmjerna, to je prestrašno. A druk­čije trenutno ne može biti. Motori se provlače, ljudi idu. Stanari se pak boje da će im se kuće urušiti. Ova je ulica zamišljena kao spojnica, žila kucavica, a sada je više nema. Sanirat će se tek kada završe zgradu, dakle za neke dvije godine. To znam pouzdano. S ove ulice automatski će se skretati na parking na krovu zgrade – rekao nam je ovaj sugovornik.

Postavite znakove!

— Koliko će još, godinu, dvije? – upitao nas je u prolazu Niko Tomaš koji tako­đer nije nimalo zadovoljan trenutnom situacijom.

— Ma oni nešto povremeno kopaju i buše, ali sporo to njima ide. Poviše na zatvorenom dijelu drže vreće cementa, nekada prolaze kamionima. Nitko ništa ne zna niti nam što govore. Ali, kad je već situacija ovakva, neka postave alavija znakove da ljudi znaju da moraju skrenuti kod starog Vulka­nizera, a ne da nastave dalje prema Roxyju jer je to zabranjeno. Kad se u Bourbon ulazi s druge strane, postav­ljen je znak da je riječ o slijepoj ulici, ali nitko to ne obada jer je previsoko. Ovo je najveće okretište u Gradu, a nije ni rotor ili takvo što. Kažem, tre­baju staviti znak kod vulkanizera i naložiti susjedu da makne motore koje drži tamo u neposrednoj blizini skre­tanja. Neki dan su došli s kamp kući­com i nisu se mogli okrenuti. Jedva su se iskoprcali iz Bourbona, bilo je uža­sno. Srećom, do sada se nije dogodila nijedna prometna nesreća – govori nam gospar Niko te dodaje kako mu je logično da odmah saniraju ulicu, a ne da se čeka dok se zgrada ne dovrši. Prvi susjedi spomenutog okretišta kod ‘Vulkanizera’ obitelj je koja je također željela ostati anonimna, ali je s nama željela podijeliti svoje dojmove. Upravo je ispred njihove kuće postalo promet­nije nego ikad. Nemaju sekunde mira.

— Ovdje je kod nas najveće okretište. Neki dan smo zvali prometnu policiju jer je nastao ‘kazin’. Svađali su se, ušao je vozač s kamionom, nije znao da ne može dolje, morao se vraćati, jedan susjed mu nije dao da prođe. Policija je stigla na poziv, ali nije ga sankcioni­rala. Pustili su ga da se izvuče iz Bour­bona jer je riječ o izvanrednoj situaciji – govore nam naši sugovornici te dodaju kako su inače svi stanari ulice ukazali prometnoj policiji na problem prome­tovanja ovom ulicom jer mnogi vozači produže dalje na Roxyja, uglavnom ne znajući da ne smiju.

— Nisu još uvijek reagirali i posta­vili znak za skretanje. Što čekaju, da se dogodi nesreća i da netko pogine. Mi znamo da se tu skreće, ali stranci ne znaju. Doduše, policija za to ne napla­ćuje kazne – zaključila je ova obitelj.

Sve u svemu, stanari Bourbona nisu zadovoljni situacijom u kojoj se već tri mjeseca nalaze te im izrazito smeta što im se još uvijek nitko nije obratio s nekim konkretnim rješenjem. Ipak, život ide dalje, ne može ga se zausta­viti pa su se tako i stanari prilagodili i nastavili sa svakodnevnim aktivno­stima u svojoj ulici unatoč neposred­noj opasnosti koja im potencijalno pri­jeti. Također, dan nakon ove reportaže ponovno smo se spustili u Bourbon te smo imali što i vidjeti. Naime, zatekli smo kombi s radnicima, prema svemu sudeći, jedne telekomunikacijske tvrtke koji su raskopali dio ceste unutar zabranjenog dijela. Ovu smo situaciju pokušali provjeriti s Gradom Dubrov­nikom te su nam istaknuli kako je Grad upoznat s ovim ‘hitnim interventnim radovima u Ulici bana Josipa Jelačića kod kućnog broja 29’. Naime, istaknuli su iz Grada, radilo se o otklonu kvara na podzemnom TK kabelu od strane tvrtke Ericsson Nikola Tesla Servisi d.d.

Maria Prkut/Leona Rašica

Iz tiskanog izdanja DuLista od 14. kolovoza 2019. godine