Alexandra Schmidt svoj američki san zamijenila je dubovačkom stvarnosti. Naime, ova mlada blogerica koja vodi blog ‘The Mindful Mermaid’, strastvena putoholičarka i specijalistica digitalnog marketinga 2015. napustila je roditeljski dom te je došla u naš grad kako bi studirala na Libertas međunarodnom sveučilištu. U Dubrovniku je potom pronašla ljubav, a i u grad se toliko zaljubila da mu se neprestano vraća, štoviše već dulje vrijeme u njemu i živi. Za čitatelje DuLista ispričala je čime ju je Dubrovnik sve očarao, kako je za vrijeme lockdowna jedva napustila Maroko te je čeznula za povratkom u voljeni Grad.
-Odluku o dolasku u Dubrovnik 2015. donijela sam postupno. Najprije sam došla kao student na razmjeni na jedan semestar na Libertas međunarodno sveučilište. Tu sam upoznala i svog sadašnjeg partnera koji je sa mnom pohađao koledž, a igrao je košarku za Dubrovnik. Potom sam se u Grad vratila preko božićnih blagdana posjetiti svog mladića. Do tada smo vezu održavali na daljinu punih šest mjeseci. Nakon što sam diplomirala na koledžu u Chicagu, došla sam u Dubrovnik na jedno ljeto. Potom smo mladić i ja pošli u Irsku gdje smo radili godinu dana prije nego što smo se odlučili definitivno vratiti u Dubrovnik i ovdje živjeti stalno. Grad je moja stalna rezidencija već tri pune godine – počinje svoju priču ova Amerikanka.
Hrvatski korijeni
Hrvatska, a posebno Dubrovnik očarali su je prirodnim ljepotama i kulturnim bogatstvom. Osjeća, ističe, veliki mir kad je kraj mora. Također, Dubrovnik je za nju iznimno sigurno mjesto za život te joj se jako sviđa osjećaj zajedništva koji primjećuje kod lokalaca. Gradu ju je privukla i ravnoteža između posla i života koju nije imala u Americi.
-Kad sam došla u Grad prije nekoliko godina ljudi su mi se čudili da sam napustila Ameriku zbog Hrvatske. Živjela sam u Chicagu vrlo užurbanim životom. Mogla sam uspjeti samo ako bi radila i preko svojih kapaciteta i to mi nije prijalo. Treba postojati ravnoteža. Mnogo ljudi se osjeća vrlo jadno zbog tog načina života. Imaju više plaće, ali je i sve znatno skuplje. U posljednje četiri godine u Chicagu se skupilo i puno političke napetosti pa mi je kod kuće vrlo kaotično. Mama mi je neki dan poslala poruku da je sretna što sam u Dubrovniku na sigurnom – govori nam Alex.
Hrvatsku voli i zbog još jednog posebnog razloga. Njezini su pradjed i prabaka Hrvati.
-Djed i pradjed potječu iz malog sela kod Rijeke, a prababa mi je iz Like. Pradjed i prababa vjenčali su se sa 17 i pošli su u Chicago podizati obitelj. Njihova su djeca odrasla u vrlo ‘hrvatskoj’ sredini u Chicagu pa mi je djed pričao kako je susjedima na putu do škole uvijek morao govoriti ‘dobar dan’. Nedavno sam posjetila selo Praputnjak odakle mi je djed, vidjela sam tamo kuću u kojoj je odrastao i bilo je tako nestvarno. Oni su napustili Hrvatsku u potrazi za boljim životom, a ja sam se vratila nazad svojim korijenima. Kad god slušam pjesmu ‘Mama, adio’ Vinka Coce jedva zadržavam suze. Obitelj mi je pošla za Ameriku i nikada se nisu imali prilike vratiti. Morali su se oprostiti sa svima koje znaju i sve napustiti. Ne mogu ni zamisliti toliku bol. Osjećam se sretnom što mogu svoju obitelj vidjeti dva puta godišnje i tako biti povezana sa svoja oba doma Amerikom i Hrvatskom – priča Alex.
A, postoji li nešto što bi u Hrvatskoj ili Dubrovniku promijenila, nešto što joj je predstavljalo zapreku prilikom dolaska ovdje?
-Zahvalna sam što me je Hrvatska, a posebno Dubrovnik primio raširenih ruku. Iako, nije uvijek bilo lako. Uvelike se razlikuje od Amerike i još uvijek doživljavam svojevrsni kulturni šok kod nekih stvari. Još uvijek sam navikla na život u velikome gradu s mnogo ljudi i raznih događaja. Čak mi se i Zagreb čini premalenim. Na to se još uvijek privikavam. Žao mi je vidjeti da mladi ljudi odlaze iz Hrvatske. Mislim da ona ima veliki potencijal i nadam se da će uložiti u mlade ljude, ali i inovacije kako bi ih zadržala. To se pomalo mijenja. Po meni, trebala bi postojati ravnoteža između očuvanja kulturnog naslijeđa i poticanja progresivnih promjena i rasta u Hrvatskoj – mišljenja je Schmidt.
Župa najbrže rastuće mjesto
Dubrovnik se dosta promijenio otkako je u njega prvi put došla, a posebno i Župa u kojoj živi.
-Čini mi se kao da je Župa najbrže rastuće mjesto u ovom kraju. Iako, lijepo je vidjeti da se i taj segment razvija, a ne samo da niču hoteli. Ionako su sada prazni zbog koronavirusa. Čini mi se i da se mentalitet Dubrovčana polako mijenja. Katkada stječem dojam kada se susrećem s drugim ljudima u Hrvatskoj da je Dubrovnik mala i zatvorena sredina i da ljudi nisu otvorenog uma. Ali, također, imam jako puno hrvatskih prijatelja koji puno putuju ili žive po Europi. Sada se i oni vraćaju u Dubrovnik i donose neke nove ideje, što je odlično – ističe naša sugovornica.
Inače, ima dva psa te joj je najdraže s mladićem ih voditi u šetnju. Najljepše su joj šetnje kroz Kupare, Cavtat i Plat. Također, voli plivati pa dnevno ispliva i do dva kilometra. Kupala se čak i na Svi Svete i more je, ističe, bilo odlično. Voli se naći i sa svojim prijateljima iz drugih zemalja s kojima najradije ide na kavu u Lapad ili negdje u povijesnoj jezgri. Također, okupila je oko sebe i grupu hrvatskih prijateljima s kojima joj se najdraže okupiti u njihovim kućama gdje u ugodnom društvu i hrani pjevaju čak i klapske pjesme. Ipak, koronavirus umalo ju je odvojio od ovog načina života u Gradu i okolici koji joj je toliko prirastao srcu.
Naime, tijekom lockdowna je umalo ‘zapela’ u Maroku i jedva je uopće uspjela otputovati u SAD.
-Putovala sam u Maroko na odmor uz jogu. Bila je riječ o partnerstvu s mojim blogom ‘The Mindful Mermaid’. Zemlja je pošla u lockdown i jedina opcija bio mi je let u zadnji tren prema Americi. Čekala sam četiri mjeseca da se situacija poboljša u Americi i Europi da bih se mogla vratiti u Hrvatsku. Bilo je ludo. Uspjela sam se u Dubrovnik vratiti u srpnju i otada sam ovdje – otkriva Alex.
Mišljenja je da Hrvati manje ozbiljnom shvaćaju situaciju oko koronavirusa nego Amerikanci. Smatra da bi se ljudi trebali ponašati odgovornije.
Alexandra sa svojim mladićem
Nedostaje linija Philadelphia-Dubrovnik
-Neshvatljivo mi je da pojedinci izbjegavaju mjere i organiziraju velike svadbe ili da ne nose maske. Strašno je znati da ostatak Europe ide u novi lockdown. Mislim da bi Hrvati poludjeli da im se to ponovno dogodi. Moj se život nije toliko promijenio jer sam i inače više vani i izbjegavam veće skupine ljudi. Ali, pripremam se za zimu koja je pred nama, ne znamo što nas čeka – ističe Alex.
Posebno joj je, naglašava, žao što je otkazana direktna linija Philadelphia Dubrovnik. Naime, Alex je i sama radila za American Airlines na promociji ove linije.
-Svi smo se oko nje toliko trudili da bi je uskoro jednostavno ukinuli. Amerikancima je trenutno teško jer ne mogu putovati. Čak i ako uspiju preko ‘Enter Croatia’ pronaći smještaj, let je gotovo nemoguće naći – priča nam Schmidt koja je i sama putoholičarka te joj je koronavirus poremetio njezine planove.
-Trenutno nemam planova za daljnja putovanja. Nešto sam okvirno osmislila za 2021., ali trenutno ne planiram bookirati ništa. Moram zbog koronavirusa promijeniti svoju cijelu platformu i način poslovanja što nije nimalo lako. Vodim blog o putovanjima, pišem vodiče za putovanja po Europi i Americi, puno sadržaja sam posvetila Dubrovniku. Moja ‘niša’ je odgovorno putovanje koje je fokusirano na ostavljanje pozitivnog traga na lokalnu zajednicu i okoliš. Jako me puno ljudi pita što mogu raditi u Hrvatskoj i Dubrovniku kako bi ih doživjeli na autentičan način. Pokušavam uvijek naglasiti da je Dubrovnik puno više od Game of Thronesa, da je on multikulturalni grad s bogatom povijesti – govori Alex.
Naša sugovornica radi isključivo online. Zahvaljujući svom blogu ‘The Mindful Mermaid’ gostovala je na BBC -jevom Travel Showu kao stručnjakinja za putovanja, a bila je voditeljica u promotivnom videu American Airlinesa za Dubrovnik. U slobodno vrijeme piše i za časopise o putovanjima poput ‘American Way’ i ‘World Nomad’. Vodi i svoju online putničku agenciju u Americi te pomaže ljudima isplanirati putovanje u Hrvatsku.
Alexandri se javljaju i mnogi digitalni nomadi koji žele doći u Hrvatsku i Dubrovnik kako bi ovdje radili i živjeli.
-Bilo bi odlično kada bi Dubrovnik postao grad za digitalne nomade. Napokon me ne bi gledali kao da sam ‘poludjela’ kada dođem u kafić s laptopom – govori Alexandra koja nam za kraj otkriva i kako je naučila tek pokoju riječ hrvatskog. Jezik je jako težak za naučiti, govori, ali ‘malo pomalo’ doći će i do toga.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 4. studenog 2020.