Bahatost i/li neznanje zavukli su se duboko u pore ovog Grada. U vremenu kad kriza razjeda gotovo sve segmente društva, neko se tamo politički podobno društvance na otoku Lokrumu našlo toliko složno u odluci i odbilo donaciju u vrijednosti od 70 tisuća kuna!
Zar smo toliko bogato društvo? Zar Rezervat Lokrum ne treba ni kune poklonjenih sredstava već može sve svoje potrebe financirati iz svog poslovanja. Blago njima ako je tako, no nažalost stvarnost je posve drukčija. Lokrum životari na jaslama Grada, krpi kraj s krajem, potrebna mu je svaka lipa.
Jedan telekomunikacijski operater odlučio je nedavno iznos od 70 tisuća kuna donirati Rezervatu Lokrum, a da za tu gestu ne traži nikakvu uslugu niti protuslugu. Željeli su biti društveno korisni i naletjeli na Upravno vijeće ove dubrovačke ustanove. Družina u Upravnom vijeću je odlučila da njima novci jednostavno nisu potrebni! Ma super. I pitam se hoće li za ovo netko snositi odgovornost? Hoće li zbog odbijanja 70 tisuća kuna donacije biti zatražena ostavka, recimo predsjednice Uprvnog vijeća Ljiljane Lakić? Vjerojatno neće, a i zašto bi? Pa nije napravila sebi štetu, tek nekoj Ustanovi na koju mora trošiti vrijeme slušajući mučna izvješća o radu i tu i tamo mora donijeti neku odluku. Ali ni ona, ni članovi vijeće nisu odlučili da neće primati novčanu naknadu za to što sjede u Upravnom vijeću Lokruma. Bilo kako bilo, odbili su donaciju i nikome ništa.
A da živimo u krajnje poremećenim društvenim odnosima, i da slučaj Lokruma nije iznimka, kroničari gradskih zbivanja pred desetak i više godina lako će se prisjetiti još jednog sličnog slučaja. Bilo je to doba gradonačelnikovanja Bogdanovića koji je u svom osornom maniru odbio donaciju za park na Gracu. Da, isti onaj Gradac koji dan danas stoji onako neuredan i neugledan, ma ruglo Grada.
Tih je godina jedna svjetski poznata farmaceutska tvrtka odlučila donirati čak 70 tisuća funti (ne kuna, nego funti) za uređenje parka. Donacija je dogovorena s Bogdanovićevim prethodnikom, pare su uredno sjele na račun, napravljen je klaster bilja, dakle snimljeno je postojeće stanja zelenila u parku i tad se Vido uhvatio vlasti. Nešto mu nije bilo po volji pa je funte lijepo vratio. Nije se zahvalio, tek je poručio da mu ne trebaju. Ma što će nama tamo neki Englezi solit pamet i tražiti izvješća o utrošenim sredstvima. Nama je dobro i ovako.
I tako ili ovako eno nam našeg Graca stoji k'o kakvo strašilo. Nitko se nije potrudio nastaviti rekonstrukciju parka jer novaca nema, a i ako ima, puno je prešnijih stvari jednog parka. A prioriteti se ne rade po nekoj strategiji, većinom ovise o trenutnom raspoležnju prvog čovjeka Grada.
Nego to je bilo davno. Neki ne pamte, a neki niti ne žele pamtit to ludilo. A danas se očito sve ponavlja. I nije Lokrum izoliran slučaj. Dubrovačka javnost zgraža se na primjeru kapelice na Boninovu za koju je gospođa (koju smo jednom prozvali Cvijeta, jer donatorica želi ostati anonimna) odlučila donirati 200 tisuća eura. Posao obove kapelice na groblju već je davno trebao biti dovršen, a on nije ni započet. A zašto nije? Ma gluposti pitam. Zbog politike. Zbog toga što se posao nije mogao naštelit', što se nije mogla zaradit' kakva provizijica, a mnogi su se vidjeli na listi. Kapelica će se nasreću obnoviti, prvenstveno zbog upornosti gospođe koja se nije predomislila i povukla donaciju, samo se nadam da rujanske kiše neće poremetiti dinamiku tijekom 90 dana radova.
I kakvu pouku može izvući potencijalni donator osim da mu je bolje ne darivati nikakve novce, ne nuditi nikakve donacije, jer može doživjeti samo stres i prezir. Zahvalnost nikako. Prebogati smo? Ma ne, tek bijedni, neuki i bahati.
Adio Vam