Hajde da pokušam kroz jedan slučaj, o kojem sigurno niste čitali i vjerojatno nećete, progovoriti o neodgovornosti. Pascal Bruckner prepoznaje dva mehanizma bijega od odgovornosti, a time i od slobode prema Frommu, jedan je infantilizacija, a drugi viktimizacija.
Infantilizacija podrazumijeva da današnji ljudi žele sve činiti, a da pritom za ništa ne odgovaraju, dok viktimizacija pak prepoznaje današnjeg čovjeka kao osobu koja za krivca traži uvijek nekog drugog. Dodajem novu kategoriju, skupinu ljudi, vrhunski prilagođenu današnjem svijetu, naročito na ovim prostorima, koja ima obje gornje karakteristike, a još će kao vrhovnog suca za dokazivanje vlastite ispravnosti, drugim riječima krivicu svaliti niti manje niti više nego na Boga samoga. Ne znam od kuda im to pravo, ali bih i ja volio imati takvu garanciju vlastite ispravnosti. Na stranici kardiološke sekcije portala Medscape, koji služi za brzo informiranje o novostima u medicini, a prenijeli su ga i drugi znanstveni portali (The Scientist), pojavio se članak kako je jedan od glavnih urednika časopisa The Circulation Research dobio ‘nogom u guzicu’ od Američkog kardiološkog društva (AHA-American Heart Association), koji izdaju taj časopis, zbog govora mržnje. Kad sam pročitao naslov pomislio sam da se radi o nekom heroju koji je možda taknuo u znanstvenu kremu, no radi se zapravo o banalnom razlogu za kažnjavanje, samo naizgled, kad bi ga gledali s ove obale Atlantika. Čovjek je u svoje slobodno vrijeme napisao prilično brutalno elektronsko pismo upravi baleta Louisville i vratio ogorčen promotivni materijal koji su mu poslali, a na kojem se dva muškarca s leđa, zapravo dvije sportske muške guzice u tajicama, drže za ruku i najavljuju novu baletnu produkciju pod nazivom ‘Human Abstract’. U podnaslovu piše, prevodim: ‘Pusti one koje voliš!’. Estetski loše izvedeno. Neusporedivo moćnije u umjetničkom smislu bio je plakat s dvije zagrljene Gospe za predstavu ‘Fine mrtve djevojke’ kazališta Gavella, koji je zbog intervencije dušebrižnika bio cenzuriran, jer smo mi ipak tu gdje jesmo. Pismo, koje nema smisla uopće komentirati, sadrži nagomilane izraze tipa: prljavština, otpad, sodomiti, perverzija, Sotona, i konačno organizacija ZLA(velikim slovima). Pismo je objavljeno uz zaštitu imena pošiljatelja, na stranici za kulturu ‘Arts Writing Is Dead’, a nadležni su obavješteni, što je u konačnici dovelo do izopćenja nekulturnog doktora mehanizmom brzih sankcija neprimjerenog ponašanja (što kod nas ne postoji). Priopćenje kardiološkog društva vrijedno je citiranja: ‘AHAima politiku nulte tolerancije u odnosu na ljudsko ponašanje koje je u nesrazmjeru s našim temeljnim vrijednostima i pripadnosti okružju koje prihvaća drugog; uvažava kulturalne, rasne, spolne i druge različitosti, što nam je potrebno da bi uspjeli u našoj misiji i ciljevima’. Kolega se pokušao opravdati objavom u kojoj tvrdi da njegova osobna religijska (podcrtavam) uvjerenja ne utječu na liječenje ‘drugačijih/queer’ pacijenata, što je možda i jest istina, ali ga ne amnestira od čina nekulture prema najosjetljivijem ljudskom djelovanju, umjetnosti. Ona je u svojoj biti visoko na tronu odgovornih ljudskih tekovina. Umjetnost je spremna umrijeti za svoju istinu, pa kako god ona bila pogrešna i podložna kritici, dok se doktor usrao od svojih stavova čim mu se pozicija malo uzdrmala. Pozvao je u pomoć Boga i religiju koji, čini mi se, u posljednje vrijeme i nisu baš u najboljim odnosima. S ove strane Atlantika, slični modeli viktimizacije Boga. Objavio je jedan portal dva teksta o lošim ishodima liječenja djece na jednoj zagrebačkoj klinici, gdje su specijalno apostrofirali (zbog političke usmjerenosti portala) kako su doktori u oba izolirana slučaja na kraju roditeljima citirali Bibliju (‘Tko je bez grijeha neka baci kamen’) i prizivali Božju volju. Ispovijesti očajnih roditelja i pacijenata su neobjektivno novinarstvo i meni nečitljivi, ali sam primijetio podnaslove. Ovdje su dvije stvari u igri. Davanje od strane pacijenata i obitelji, medicini i liječniku božanske ingerencije koje kad budu iznevjerene započnu potpuno drugi proces, profaniranja s demonizacijom struke. Odnosno pravilno dekodiranje tog procesa od strane liječnika, koji braneći se, svaljuje krivicu na Boga (jer zna koje su njegove mogućnosti u konačnici, a koliko Bog, neki kažu priroda, pridonosi ishodu), ne shvaćajući da je zapravo time indirektno priznao vlastitu slabost (jer on je Bog u očima onog koji ga krivi). Time je i opravdan, što se mene tiče. Interesantno je kako je i ministrica, koja je autom udarila djevojčicu (što se, Bože ne daj, svakome može dogoditi), kao dar u bolnicu djevojčici odnijela krunicu, onu molitvenu. Kao višnja na desertu, da stvari pođu generalno krivo kad si umisliš da nikome ne trebaš polagati račune, jest činjenica da baš kao što našoj ministrici to nije jedini gaf, tako niti naš Amerikanac nema blistavu povijest jer su ga, kao autora nekih radova iz područja matičnih stanica već prozivali za znanstveno falsificiranje, odnosno povukli mu objavljene radove. Poznato zvuči. Šlampavo istekla vozačka dozvola. Neodgovorno produciranje laži i obmana, koje se gomilaju jedne na drugu. I Bog na kojeg se upire prstom, niti kriv niti dužan.
