Povjesničarka književnosti i književna kritičarka, izv. prof. dr.sc. Katja Bakija na Sveučilištu u Dubrovniku, inače nositeljica kolegija na kojima se predaje hrvatski jezik i književnost komentirala je na novi ‘Zakon o kulturnom nasljeđu’ Republike Srbije prema kojem, kako navode, dubrovačka književnost do 1867. pripada i srpskom kulturnom krugu. Kako je poručila za DuList pripadnost dubrovačkih pisaca i dubrovačke književnosti hrvatskom književnom kanonu je neupitna isto kao što je neupitna i apsurdna dvojnost Dubrovnika i Hrvatske.
– ‘Zakon o kulturnom nasleđu’ Republike Srbije i njegov članak 23 neprihvatljiv je pokušaj legaliziranja nažalost opetovanih tendencija prisvajanja hrvatske književne baštine i pokušaja uključivanja književnih korpusa velikana hrvatske renesansne i barokne književnosti, dubrovačkih autora Marina Držića i Ivana Gundulića u srpski književni kanon. Neupitna je pripadnost spomenutih književnika hrvatskom književnom kanonu isto kao što je neupitna i apsurdna dvojnost Dubrovnika i Hrvatske – istaknula je.
– Tendencije i nastojanja da se najsjajnije dionice hrvatske kulturne i književne baštine proglašavaju i srpskima stručno su neutemeljena i znanstveno neodrživa jer je riječ o dvije nacionalne književnosti i dva književna kanona. Dubrovački korpus hrvatske književnosti svjedoči o bogatstvu i kontinuitetu hrvatske državnosti, kulture i tradicije te njezinoj uključenosti u mediteranski i europski kulturni prostor – objasnila ja.
– Hrvatska književnost i jezik kojim je ta književnost stoljećima stvarana i pisana temeljni je nositelj hrvatskog identiteta, ima svoju povijest posvjedočenu i ostvarenu u djelima svojih pisaca, od prvih spomenika i tekstova, preko u ‘versah harvacki složene’ Judite Marka Marulića čiju smo veliku 500. obljetnicu tiskanja obilježili upravo ove godine pa sve do danas, počiva na čvrstim temeljima i neprihvatljivo je njihovo nasilno svojatanje i smještanje u srpsku književnost – zaključila je.