Potaknuti odnosom dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića spram "Malog raspjevanog Dubrovnika" i njegovih 50 ljeta predanog i vrijednog djelovanja, na radost brojnih generacija dubrovačkih mališana djeca zbora i njihov voditelj i utemeljitelj Đelo Jusić upućuju otvoreno pismo.
Pismo je upućeno kako gradonačelniku tako i svekolikoj javnosti. Kako navodi maestro Jusić, neposredni povod ovog istupa je posvemašnji bojkote 50-te obljetnice zbora, ignoriranje uloženog dječjeg truda, radosti njihovog pjeva i veselja koje iz godine u godinu izvire iz njihove pjesme, okrunjenih nastupom na Stradunu za 5.0 rođendan. Jusićevo pismo donosimo u cijelosti:
– Ovo je priča o tome kako je mali Andro pokušao, i skoro uspio, izigrati koncert upriličen za pedesetu godišnjicu dječjeg zbora „Mali raspjevani Dubrovnik“.
Zato te, Andro, ne tituliramo sa Vi, jer ti to ne miritaš. Ne zovemo te doktore, jer doktori vole djecu, ne zovemo te gradonačelniče, jer te od danas mi ne kontamo kao gradonačelnika i ne volimo te! Prevario si nas!
Ti ni ne znaš da se mi pripremamo godinu dana da bi poslali u svijet naše dječje raspjevane poruke. Naši se koncerti preko Hrvatske radiotelevizije, putem satelita, gledaju na Novom Zelandu i u Australiji kao i u obje Amerike. Mi pedeset godina, uz pjesmu, pokazujemo ljepotu našega Grada i „lijepe naše Hrvatske i obale Jadranske“. Kad si tako zaboravan, mali Andro, evo doslovno prenesenih tvojih
riječi koje si uzbuđeno uputio nama i svijetu prošle godine kada si osobno najavio 49.
koncert „Malog raspjevanog………..“:
„Dobro veče draga djeco, dragi roditelji, dragi prijatelji!
Imati četrdeset devet godina, a biti tako mlad, uspješan i veseo, može samo „Mali raspjevani Dubrovnik“, dundo Đelo, dubrovačka djeca i ovaj prekrasni, prelijepi grad Dubrovnik. Četrdesetdevet godina stvaralaštva pretočeno u predvečerje Dubrovačkih igara mogu samo dubrovačke kale, ulice, vi na njima, vječni duh, lijepa pjesma i zato još jedan put hvala svima koji su kroz ovih 49 godina utkali makar dio sebe u njega.
A još se jedan put zahvaljujem gosparu Đelu Jusiću i svima onima koji su s njim radili. Ovime otvaram 49. „Mali raspjevani Dubrovnik“…. uskliknu mali Andro 9. rujna 2011. na Stradunu ispred crkve Sv. Vlaha.
Prođe to godišće i dođe 2012. Nekoliko se puta sastajemo, razgovaramo i dogovaramo kako ćemo obilježiti pedesetu obljetnicu. Međutim Andro se nikad ne sjeća prošlog dogovora, a zaboravi i da smo se uopće sastajali. Mi smo uvježbali program, održali koncert na prepunom Stradunu, kamere su snimale, Andro se najavio, ali se nije ukazo. Uzeli smo zajam da platimo, za nas, ogromne troškove, a od malog Andra – ništa! Andro mora vijađat po svijetu, ali ne sam.
A rekli su nam u Gradu da solada nema, jer je gradonačelnik za novogodišnji doček nama jubilarnog ljeta 2012. za jednu uru pjevanja platio trideset tisuća eura – Jeleni Rozgi. Zato predlažemo da se skine ona tabla na Pločama đe piše:“Dubrovnik grad djece“! Ajde Andro lijepo u „SMOKVE SUHE“ ti stvarno nijesi gradonačelnik za nas. Odričemo te se! Mi smo gusari s Porporele!
Za „male raspjevane ptiće Gunduliće“ njihov voditelj i utemeljitelj.
Mo. Đelo Jusić
U Dubrovniku, 11. srpnja 2012.g