Budimo iskreni, mnogima je laknulo. Obitelj Volpi odustala je od vaterpola.
Talijanski magnat i njegova nizozemska fondacija Social Sport preko koje je financirao sve svoje sportske klubove rekli su konačno 'ne' daljnjem sudjelovanju u upravi kluba iz Genove, koji godinama hara Italijom i Europom, prije svega kupujući 'sve što valja' i osvajajući (gotovo) što god se može. Razlog – katastrofalan odnos nacionalne i europske vaterpolske federacije, ali i nerazumijevanje prema aktivnostima kluba.
Treba reći kako je svojom odlukom Gabriele Volpi u nezavidan položaj nesigurne budućnosti doveo riječko Primorje EB. Poznato je da se projekt novog, jakog i europskog Primorja prije svega temeljio na Volpijevim eurima, koji su bili najbolji mamac mnogim pojačanjima.
Predsjednik kluba iz Rijeke Predrag Sloboda, ujedno i predsjednik HVS-a, posljednjih dvadeset godina bio je Volpijev najbliži suradnik i očekivalo se da će u idućoj godini Primorje, jedan od 'korisnika' nizozemske fondacije, napraviti korak više prema naslovu prvaka Hrvatske, možda i Eurolige. Naši Frano Vićan i Paulo Obradović trebali su biti garancija tom cilju, ali što sad?
Nisu Paulo i Frano jedini. Sjajni Mađari braća Varga, Španjolac Garcia, Crnogorac Radić, hrvatski reprezentativci Barać, Muslim, Šetka, Buljubašić, Krapić, Paškvalin. Postavlja se pitanja s kakvim će rosterom, nakon gubitka financijskog tla pod nogama, raspolagati šef stručnog stožera Zoran Roje na početku iduće sezone.
Još neizvjesnija sudbina čeka Pro Recco. Tko će financirati platnu listu na kojoj imate najbolje igrače svijeta – Sandro Sukno i Damir Burić, Benedek, Kasas i Madaras, Pijetlović, Prlainović, Zloković, Filipović i Ivović, Molina i Perrone uz cijeli niz talijanskih reprezentativaca poput Tempestija, Feluga, Giorgettija, Gitta… Ogroman novac je potrošen da ih se dovede, još veći da ih se zadrži unosnim ugovorima. Talijanski Abramovič, kako su u svijetu vaterpola do jučer tepali Volpiju, više neće biti krava muzara, pipa je konačno zatvorena i sigurno će doći do drastičnih rezova.
Gdje je u svemu tome Jug? Možda i u najboljoj poziciji. Odluke su se uvijek donosile pametno i 'na duge staze'. Zato su već godinama okosnica momčadi igrači iz klupskog pomlatka, a skupa pojačanja dovođena su samo u krajnjoj nuždi 'krpanja' pozicija. Prekidom 'neprirodnog stanja' u Reccu, Jug bi u idućoj sezoni mogao još jače zapeti. Predsjednik Ivo Pavličević kazao je nakon uspješnog zadržavanja Andra Bušlje u Jugu da priča s transferima još nije završena. Vrijedi se strpiti do kraja Olimpijskih igara, kada će stići odgovori na mnoga postavljena pitanja.