Prolog
Devastacija, betonizacija, građevinska mafija, pogodovanje, inspekcije, kaznene prijave, GUP. Sve se to ovih dana sručilo nad Gradom. Zaposjele su ga neke čudne strukture – ljudi sa sumnjivim kapitalom, arhitekti bez vizije, investitori bez skrupula. Traži se svaki komadić slobodnog zemljišta i na njemu niču zgradurine. Grdosije, mastodonti. I situacija je više nego ozbiljna. Dogodila se devastacija na plaži Uvale Lapad, i nitko nije trepnuo, do Kompasa je sve spremno za provedbu najmodernije urbanističko-arhitektonske vizije. Preko puta Grawea niče kompleks od 200 stanova za koje je već sad očito da budući stanari neće vidjeti ni sunca, ni mjeseca. Ali gradi se pa čak i bez obzira što su toliko razvalili put od Bana Jelačića, da se samo čudom ta cesta drži na mjestu. I sve je te zahvate ozakonila bivša gradonačelnica Dubravka Šuica (HDZ) koja je još 2005. godine predložila, a vijećnici izglasali, Generalni urbanistički plan, a na njega su se nizale izmjene i dopune 2007. (HDZ), 2014. (HNS/SDP/Dustra), 2018. (HDZ/Dustra). I čekaju se nove (HDZ/Dustra), a dotad narod kuka i zgraža se (onaj dio koji nema građevinsko zemljište), političari sjede i natječu se priopćenjima, a struka drži jezik za zubima…
Čin I.
U nizu priopćenja koje su gradske političke strukture građanima u ponedjeljak ujutro poslale, Srđevci nisu bili prvi, ali su beskompromisno utvrdili da je GUP – generalni ubojica prostora. Dakako, da javnost ne ostane niti sekunde u zabuni, jasno su dali do znanja da oni nisu sudjelovali u ‘orgijanju političko-investitorskih’ privatnih interesa. To je učinilo drugih 13 ruku, koje dakle, nisu bile njihove. Oni su za to vrijeme sjedali u istoj prostoriji, gradskoj vijećnici, i nisu poduzeli ništa.
Čin II.
Kristić & Lujić (valjda još uvijek MOST) su nas podsjetili kako je sve to maslo Dubravke Šuice, ali i naknadnih točkastih i ciljanih izmjena plana, koje je provodio njezin nasljednik. Naravno nisu zaboravili niti interesne skupine. Koje? Važno ih je sve nazvati pravim pojmom, poput interesnih skupina, a izostaviti ono bitno – imena. Ali oni sve znaju, i ne žele špijavat. Ipak, bilo bi ružno da i te detaljčiće iznesu u javnost. Jer ipak je riječ o politici pa možda, sutra, jednom, i tri ruke interesnih skupina posluže.
Čin III.
Nije potrebno tri puta pogađati da bi se razbistrilo tko stoji iza mastodonta na Graweu. Danas su akteri poznati – stanovita braća Slezak pa neki momci Mladinić i Bračić te povratnik iz svijeta duhova Luburić. Jednom, ne tako davno, sve je to bilo u vlasništvu tvrtke Rut. One male i skromne tvrtke Pera Vićana koju su vodile dvije žene od njegova povjerenja, supruga i financijska direktorica. Kako je došao do zemljišta, time se više ne bave institucije. Državna revizija je u svom nalazu izvijestila kako se do nekretnine došlo bez provedenog javnog natječaja, a nije im bilo jasno niti je li nekretnina uopće plaćena. Državna je revizija obavila svoje, zaključila slučaj, i što se dalje događalo? Većina neupućenih prolazila je kraj parcele na sred grada i mogla se samo pitati, zašto je to sve tako zapušteno. A dok su karavane u čudu prolazile, Pero Vićan je radio. Tek kad je GUP-om omogućio da se tamo izgradi grdosija prodao je parcelu. I sad se svi zgražaju kako je to moguće? Kako, pa po GUP-u!
Čin IV.
Nije davno ni on, pa se putem jedine moguće platforme, društvene mreže oglasio i sam bivši gradonačelnik, Andro Vlahušić (HNS). Podsjetio je, dakako, na sva dostignuća koja je ostavio u amanet gradu, ali i otkrio kako su u njegovo vrijeme investitori trebali dostavljati ‘ne samo arhitektonske projekte nego i 3D animacije predloženih rješenja sa susjednim zgradama’. Znači pored fuzijske tehnologije koju je prvi na svijetu uveo u gradski odjel za izdavanje dozvola, tražio je i makete u realnom omjeru kako bi mogao u stvarnosti doživjeti razmjere prekapacitirane gradnje. Jasno, u njegovo vrijeme djelovala je i arhitektonska komisija za ‘lijepo’, koja je neslavno propala. Njom se još uvijek bave državni ‘organi’ zbog ucjena pojedinih članova komisije prema investitorima. Ne bi komisija tako dobro djelovala da se pojedinci nisu silno trudili kako bi sve u prostoru bilo i ostalo ‘lijepo’.
Čin V.
Nije se oglasio Željko Raguž (Dustra). On mudro šuti! Očito je procijenio kako bi bilo neumjesno izlaziti u javnost i pričati o nekakvom prostornom narušavanju, kada je u trenutku prepunom hrabrosti i samoljublja zašalovao i izbetonirao Posat. Posvrbio se naknadno po glavi, i rekao da više neće raditi bez dozvole konzervatora. A ti isti Konzervatori reagirali bi ili će reagirati jednom! Nikad na vrijeme. Najbolje, kad se beton osuši, ali tad će opet bit problem rušiti. Isto je bilo i u slučaju zadnje devastacije podno Lovrjenca gdje su se ilegalni investitori dohvatili torne i raskopali po’ stijene. Bit djelovanja konzervatora je pričekati dok pritisak padne pa kad se javnost zabavi nečim drugim, nevažnim, nastaviti uobičajenim ritmom razvrstavati samo njima znane ‘prioritete’.
Čin VI.
A u ovoj svoj političkoj huci, negdje su se skrili i ušuškali arhitekti. Nema ih za čut’ ni vidjet’. Imamo mi u gradu udruženje arhitekata, no oni će se, valjda, za desetak-petnaest dana oglasiti. Nekim, ni u čemu izravnim, a jako studioznim priopćenjem u kojem će se podrazumijevati da su oni sve napravili, ali njih nitko nije slušao. Ni tad, a ni sad. Naravno u tom njihovom priopćenju, toliko će se ograditi od svih mogućih reperkusija, koje bi ih u daljnjim karijerama odbili od mogućih investitora. Narodski rečeno, odradit će to u rukavicama, ali ostat će zabilježeno da se eto i struka oglasila.
Epilog
I nije ovo kraj. Kraja nema. Pa tko bi bio lud ne iskoristiti građevinsku parcelicu do apsolutne iskoristivosti. Recimo onu preko puta Lera, ili onu iznad FINA-e. Znate onu koju je dugo godina ‘štitila’ dubrovačka zaklada Mihanović. E pa i oni su pokleknuli. I tamo uskoro niče. Naravno, sve sukladno Generalnom urbanističkom planu Grada Dubrovnika. I nema te izmjene i dopune GUP-a koja će zaustaviti daljnju gradnju. Možda će se novim prekrajanjima tog master plana tek nešto uskladiti stanje u prostoru smanjivanjem katnosti zgrada. Vjerojatno će se iznjedriti propis po kojem će investitor imati obvezu zasaditi određeni broj stručaka tratinčica uz svoju okućnicu. I zato je vrijeme da se što prije naviknete. Nicat će i do izmjena i dopuna, a i poslije. Sklad je pojam koji je davno ‘iselio’ iz ovog grada.
Adio vam