Ne želeći odustati od osvajanja Grada, neprijateljska vojska planira novu akciju zauzimanja tvrđave na Srđu vjerujući kako će njenim padom dubrovačke branitelje i predstavnike hrvatske Vlade prisiliti na dugo očekivanu predaju Dubrovnika.
Piše: Varina Jurica Turk
U pregovorima oko trajnog prekida vatre, održanim 5. prosinca 1991. u Cavtatu, koje su s admiralom Miodragom Jokićem vodili ministri Davorin Rudolf, Petar Kriste i Ivan Cifrić, nisu postignuti značajniji rezultati. Jokić je i dalje tražio bezuvjetnu predaju naoružanja i povlačenje hrvatskih vojnih snaga iz Dubrovnika. Istoga dana, nakon što je nastavak pregovora zakazan za sutradan, održao je sastanak s podređenim zapovjednicima u Kuparima. Na njemu je prihvaćen plan napada na Srđ koji je sačinio i vodio zapovjednik 3. bataljon 472. motorizirane brigade – kapetan Vladimir Kovačević–Rambo. Napad je otpočeo 6. prosinca 1991. u 5.50 sati djelovanjem neprijateljskog topništva po cijeloj crti obrane, a posebno po Sustjepanu i Srđu. Uslijedio je pješački napad oko 100 vojnika koji iz tri smjera, uz potporu četiri tenka i cjelokupnog topništva, napreduju prema vrhu Srđa. Zahvaljujući premoći u ljudstvu, naoružanju i topničkoj potpori, napadači uspijevaju zauzeti plato ispred tvrđave i krovnu terasu istočnog dijela. Usprkos herojskom otporu, 31 hrvatski branitelj morao se povući u unutarnje prostore Imperijala. Uz dubrovačke branitelje, tvrđavu su tog dana branili i pripadnici 9. bojne Hrvatskih obrambenih snaga, pod zapovjedništvom legendarnog Ivana Perkušića Barbe.
Nastojeći pomoći braniteljima zapovjednik obrane Dubrovnik, general Nojko Marinović izdaje zapovijed za otvaranje vatre po samoj tvrđavi iz svog raspoloživog topništva.
Poginulo 19, a ranjeno 60 ljudi
U isto vrijeme se južnom padinom Srđa kreću skupine pripadnika specijalne policije i Zbora narodne garde, kako bi pomogle okruženim braniteljima Imperijala. Zajedničkim snagama uspjeli su odbiti neprijatelja i iznova uspostaviti potpunu obranu Srđa. Osobnom hrabrošću posebno se istaknuo dubrovački branitelj Cvijeto Antunović koji je u borbi oštetio neprijateljski tenk, a potom između neprijateljskih vojnika iznio ranjenog suborca iz okružene tvrđave u Grad. Trpeći značajne gubitke i želeći izbjeći poraz, neprijatelj je svoju razornu topničku vatru nastavio usmjeravati na Grad Dubrovnik. Istodobni napadi na položaje branitelja od Sustjepana do Belvedera, uspješno su odbijeni. U ovom bezumnom napadu poginulo je 19 osoba, a ranjeno više od 60 njegovih stanovnika. U najrazornijem napadu na Dubrovnik ikad, 6. prosinca 1991., prostor unutar zidina pogodilo je više od 600 projektila. Sve važnije zgrade doživjele su nova teška oštećenja, a najviše su stradali Franjevački samostan koji je pretrpio 37 pogodaka, Stradun 45 pogodaka, Dominikanski samostan 23 pogotka, palača Sponza sedam pogodaka, a gradske zidine oštećene su na 40 lokacija kao i mnogi drugi spomenici najviše kategorije. Devet palača je u potpunosti izgorjelo uključujući i zgradu Dubrovačkih ljetnih igara s dokumentacijom koja je skupljana 43 godine te palaču u Širokoj ulici, dom i atelijer umjetnika Iva Grbića sa svim njegovim djelima. Tog ‘crnog petka’ srušen je i križ na Srđu, a potpuno je izgorjela zgrada Interuniverzitetskog centra s knjižnicom od oko 25.000 bibliotečnih jedinica.
POGINULI BRANITELJI 6. PROSINCA 1991.
14 vitezova položilo živote na oltar Domovine
Tog ‘crnog petka’, 6. prosinca 1991. braneći Dubrovnik poginuli su hrvatski branitelji Marko Bitunjac, Miroslav Buntić, Bruno Glanz, Šaban Islamovski, Ante Jablan, Niko Mihočević, Drago Obradović, Teo Paskojević, Ilija Radić, Stjepan Salmanić, Andro Savinović, Vlaho Škilj, Pavo Urban i Mario Zelenika. Neka im je vječna hvala i slava!
ODLUČUJUĆA BITKA
Jedna od najvećih pobjeda Domovinskog rata
Cijeneći značaj tvrđave na Srđu koja je postala simbol herojstva i pobjede, od polovice 1992., Zapovjedništvo 163. brigade Hrvatske vojske djeluje u njenim prostorima, a od 2008. godine u njoj je smješten Muzej Domovinskog rata Dubrovnik. U spomen na herojsku obranu 1991., Grad Dubrovnik je šesti prosinac proglasio Danom dubrovačkih branitelja.
Foto: Muzej Domovinskog rata Dubrovnik; naslovna fotografija: Božidar Gjukić