Otac Ruđera Boškovića, Nikola podrijetlom je iz Orahovog dola. U više studija je obrađena genealogija roda Bošković. Anica Bošković, Ruđerova sestra oporukom je ostavila brojne vrijedne legate. Dva legata ostavljena su obitelji Bošković iz Orahovog Dola u Popovu s kojima se dokazuje njezino srodstvo. Rodna kuća Nikole je rodna kuća i moga oca. Loza Bošković kao takva više ne postoji nego se ona dijeli na nekoliko prezimena od kojih su najznačajniji Kristići i Tomičići – priča za DuList Župka Ivana Tomičić, alumni Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju koja je nedavno sa svojim radom ‘Ruđer Bošković – emotivna i materijalna nadogradnja bogate, znanstvene i kulturne prošlosti grada Dubrovnika’, nastalim u suradnji s izv. prof. dr. sc. Iris Mihajlović, sudjelovala na 7. Međunarodnom kongresu povijesnih gradova. Njeno predavanje na spomenutu temu nije prošlo nezapaženo, štoviše! Kako nam je otkrila, pokrenut je dijalog kojim bi se, nada se, oživjelo sjećanje na ovog izvanrednog Dubrovčanina upravo u njegovom gradu, a čime bi se i dodatno obogatila njegova turistička ponuda.
Snaga baštine
— Ideja o samom pokušaju oživljavanja njegovog lika i djela rađala se duže vrijeme. Zapravo sam o Boškoviću željela pisati i prije nego sam diplomirala. Kad mi je profesorica Iris predložila da sudjelujemo na Kongresu odlučila sam pokušati. Krenula sam s istraživanjem i mislila sam da o spomenutom velikanu mnogo toga znam, ali ispostavilo se da je stvarno kako kaže istinski poznavatelj Ruđera Boškovića dr. sc. Ivica Martinović ‘za istražiti ostavštinu Ruđera Boškovića potrebna cijela armija znanstvenika’ – entuzijastično nam iznosi 28-godišnja Ivana koju smo morali priupitati, osim njene obiteljske povezanosti, kakve veze genijalni Bošković ima sa studijem ekonomije, odnosno marketinga kojeg je završila. Grad Dubrovnik, gospodarski subjekti i obrazovne institucije, kaže, posljednjih godina prepoznaju potrebu zaokreta u ponudi sadržaja turističkih proizvoda. Svjedoči se drukčijim interesima i preferencijama turista. Snaga koja se crpi iz vlastite baštine, veliki je potencijal, komentira.
—U radu je naglasak na ispitivanju postojeće prostorne snage kroz vezu između osobe i događaja, otkrića koji su u povijesnom kontekstu djelom i stvaralaštvom osobe znanstvenika Ruđera Boškovića zadužili ovaj kraj, naročito u znanstvenom segmentu djelovanja. Samim tim pokušaj oživljavanja njegova lika i djela ima za cilj nadogradnju bogate znanstvene i kulturne prošlosti lokalnih stanovnika pri čemu se u radu ispitala mogućnost pokretanja ideje i definiranja pripadnosti Boškovićeva prostora. Bošković je bio znanstvenik, dao je veliki doprinos u prirodoznanstvenim, ali i humanističkim poljima. S ekonomijom ga povezuje činjenica da je bio matematičar, fizičar te je izumio čak dvije sprave – vitrometar i mikrometar. Naša želja je ovim vrijednim istraživanjima i dobivenim rezultatima podignuti turističku ponudu Dubrovnika, upotpuniti je drugačijim sadržajima kako za turiste tako i za lokalno stanovništvo – poručuje nam naša sugovornica.
Sve je dar
—Proveli smo dva empirijska istraživanja – metodom anketiranja lokalnog stanovništva te metodom procjene eksperata. Razgovarali smo sa stručnjacima među kojima je poznati boškovićolog dr. sc. Ivica Martinović koji je svojim stručnim stavovima dao značajan doprinos ovom istraživanju i radu – objašnjava. Od Dubrovčana su dobili povratne informacije kako su za takve sadržaje itekako zainteresirani pa bi posjećenost, primjerice jednom muzeju posvećenom Ruđeru Boškoviću bila iznad 80 posto, tvrdi Tomičić. Tijekom istraživanja osobno je, ističe naša sugovornica, otkrila brojne informacije o njemu koje ranije nije znala pa tako i podatak da je bio književnik – k tome vrlo priznat. Zanimljivo joj je bilo doznati kako je da bi objasnio svojim kolegama teoriju pomrčine Sunca i Mjeseca o njoj napisao pjesmu u heksametrima. Dakle, svoje teorije je iznosio u stihovima kako bi ga ljudi mogli lakše shvatiti. Također, spoznala je činjenicu da je Ruđer Bošković svijet promatrao kao pozornicu.
—Bio je član rimskog književnog društva Arcadia, a njegovu ponajbolju pjesmu ‘Virgo sine labe concepta’ s latinskog na hrvatski prevela je njegova sestra Anica. Mislim da je bio jedan um kakav se rijetko susreće na ovim prostorima. Zanimljiv je i njegov odnos između vjere i znanosti. Bio je jako ponizan čovjek kojemu su zbog njegovog iznadprosječnog intelekta mnogi zavidjeli. Sputavali su ga i u redovima Isusovaca kojima je pripadao. No, on je uvijek govorio kako nije nikome konkurencija već želi svijetu pokazati ono što on svojim očima vidi. U 18. stoljeću postojale su minimalne naprave kojima je mogao doći do rezultata, sve je zaključivao svojim umom. Zapravo je smatrao kako na svemu moramo zahvaljivati Bogu, svi njegovi talenti nisu njegovi, nego ih mora podijeliti s drugima te kako znanost i vjera nikako ne mogu biti suprotstavljene, već komplementarne. Vjera u Boga ni na koji način ne ugrožava znanost, već naprotiv; izaziva da se još poštenije i temeljitije istražuje svijet kako bi se on pokazao u svojoj biti – donosi Ivana Tomičić. Uz ljubav prema svom rodnom kraju, a koju je, iako je Dubrovnik napustio još kao 14-godišnjak, Bošković nebrojeno puta isticao, primjerice zapisavši kako se najljepše izražavati ilirskim, odnosno hrvatskim jezikom, i Ivana je sklona istraživanjima i pisanoj riječi, kako se da zaključiti iz svega navedenog. S Boškovićem dijeli razmišljanje o vjeri te je sklona tome da svoja saznanja i sposobnosti sebično ne čuva, već prenosi dalje. Sve je dar, a svoje talente koji su nam povjereni trebamo koristiti kako bi pomogli svijetu, naglašava. Zbog toga je osobito veseli daljnje proučavanje Ruđera Boškovića, ali i ideja kako bi uskoro mogao dobiti zasluženu marketinšku prezentaciju u kontekstu Dubrovnika. U svakom slučaju, ističe, kako je dr. sc. Ivica Martinović naveo ‘u pitanju su dva branda koja se ne smiju suprotstavljati, ali ni preklapati’. Njena uloga, kazuje, u tome svakako bi bila voditeljice nekog od projekata jer, napominje, upravo, zbog obiteljske poveznice s njim, stava je kako je baš ona dobar izbor za njegovo predstavljanje.
RIJEČ PROFESORICE
Ivanin pothvat poželjan za naš grad
—Tema je na Konferenciji odlično prihvaćena. Okupila je čitavu svitu stručnjaka iz različitih područja te je prvenstveno zamišljena kao platforma za razmjenu iskustava i ideja o kulturnoj baštini. Poruka koja je poslana je bila vrlo jasna, a ona je kako bi se ovakve prakse brandiranja lika i djela nekog velikana mogle pokazati itekako uspješnima. To nije lako jer Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske ima jasne stavove o razgraničenju nematerijalne baštine te što njoj pripada – od tradicije preko jezika do lokalnih autohtonih proizvoda itd. Lik i djelo zapravo u tom kontekstu nije uvršteno, ali ovakav ambiciozan pothvat kao što je Ivanin poželjan je za naš grad – komentirala je izv. prof. dr. sc. Iris Mihajlović.
Objavljeno u tiskanom izdanju 3. studenog 2021.