Znanstveni savjetnik u Institutu za more i priobalje, doktor biotehničkih znanosti, Valter Kožul u svom je istraživanju posvećen moru i očuvanju blaga koje u njemu počiva. Međutim, ljubav prema magičnom plavetnilu i njegovim dubinama ne zrcali se samo kroz njegov znanstveni rad i aktivizam, već i kroz slikanje kojem je paralelno posvećen još od 90-ih, iako kist i platno čuti još od malena. Kožul je od 2015. godine predsjednik Dubrovačke udruge likovnih umjetnika, koja okuplja slikare amatere koji se druže i stvaraju zajedno. Česte su njihove tematske izložbe, od kojih je trenutno otvorena ‘Moć glazbe’ postavljena u sklopu Epidaurus Festivala, a možete je razgledati sve do 17. rujna u Domu kulture u Cavtatu.
Prva slika nastala ‘91.
—Uvijek sam crtao, čitav život koliko se sjećam, u učionici dok sam slušao predavanja u školi ili na fakultetu uvijek je bilo nekakvih crteža po papirima, zadaćama ili udžbenicima, sve je bilo iscrtano. Sjećam se da sam na fakultetu volio sjedati baš kao i u školi u zadnjoj klupi i crtao – rekao nam je Kožul, koji se ipak prvo platno odvažio naslikati ratne 1991. godine. Tada se vratio s fakulteta iz Zagreba i vrijeme u kojem je tragao za poslom kratio je upravo slikanjem.
—Kad sam se vratio kući počelo je zanimanje za nešto što nije bila olovka, flomaster ili jednostavno kemijska olovka. Počeo sam raditi s uljem. Pomogao mi je pokojni otac koji je dosta slikao, naučio me neke osnove rada s uljem. Slikao sam i polako napredovao. Tako je počela ta priča o jednoj od mojih ljubavi koje me drže do danas – otkrio nam je Valter, na čijim slikama vidimo različite motive, ovisno o, kako sam kazuje, trenutnoj inspiraciji i raspoloženju. Ipak, Grad i more ponajviše prožimaju njegov slikarski rad.
More i Grad
—Kad imaš sreće da živiš u takvom okruženju, takvoj paleti brojnih motiva onda naprosto nemaš izbora. Suviše je lijep da bi ga se preskočilo, veže te slikama i uspomenama pa to ostaje tako do kraja života. Naravno, moj profesionalni put ostavlja traga u slikarstvu. Živi svijet u moru, život uz more, Grad, more pa sve to zajedno sa sitnim detaljima, sličicama iz života unutar i oko zidina – opisuje Kožul, samouki slikar koji je ipak, priznaje, puno naučio promatrajući druge i prihvaćajući njihove savjete. Kako profesionalnih, akademskih, slikara, tako i amatera s kojima se druži i stvara.
—Kad ono što imaš u sebi, talent izbije vani, dalje radiš, učiš, polako se gradiš. Svakako da je komuniciranje s drugim slikarima pomoglo, ono inspirira, daje nove ideje, gura naprijed. Gledaš kako drugi rade, kako vide i prenose motiv na platno. To pomaže, ubrzava razvoj i sazrijevanje u tom slikarskom smislu. Ako slikarstvo nije profesionalno, ako nije prvi izbor, onda slikaš nakon posla koji te hrani. Zato je napredak sporiji, ali upornost pomaže – priznaje Kožul, koji je članom Dubrovačke udruge likovnih umjetnika postao 1997. godine. Na pristupanje ga je ponukala želja da upozna ljude koji, poput njega, iz ljubavi slikaju i druže se kroz tu slikarsku sponu.
—Tad je predsjednica udruge bila Zlata Lučev Perović, a tu su još bili Dubravka Rathman, Jagoda Lasić, Nikola Nino Dubčić, Nedjeljka Gligor i dosta drugih od kojih sam učio i koji su mi pomogli. Također, druženja na likovnim kolonijama su posebno korisna, jer se širi broj umjetnika koje upoznaješ. Gledaš kako rade, upoznaješ nove tehnike i uz dobro društvo, korisne razgovore napreduješ. Lijepo je, interesantno, ali aktivnosti su sve intenzivnije. Potrebno je stvarati ravnotežu u Udruzi kroz programe koji će na okupu održavati što veći broj trenutnih članova koji su različite životne dobi, energije i interesa, a tu su iz ljubavi prema slikarstvu. Treba zadržati njihov interes, raditi na tome da oni sami unutar udruge napreduju kako bi bili što zadovoljniji na osobnu korist, zadovoljstvo kao i na korist Udruge koja je tako prepoznatljiva, aktivna, a takvu je želimo zadržati. Nadam se da će uskoro iz grupe mlađih članova stasati netko tko će unijeti novu energiju i stati za timun – govori Kožul, hvaleći rad kolega iz Udruge koja je mnogima omogućila ne samo otkriti i razviti ljubav prema slikarstvu i tehnički se usavršiti, već i predstaviti se javnosti, postati vidljivima…
‘Dobri duh’ udruge Jagoda Lasić puno fali…
—Neki su samostalno dosta aktivni, pripremaju i predstavljaju se na samostalnim izložbama. Dok je bila s nama svojim radovima i izložbama posebno se isticala Jagoda Lasić, bila je dobri duh Udruge koji je svojim radom i prijateljstvom posebno inspirirala, puno nam fali. Neki imaju svoje male izložbeno prodajne prostore. Imamo mlađih članica i članova, a samo bih spomenuo da je Zvonimir Roko na Hrvatskom saboru kulture 2022. dobio nagradu za najbolje sakralno djelo dok je udruga četiri puta proglašena najboljom u Hrvatskoj od 2007. od kada smo tamo prisutni s radovima – rekao je Valter, koji sa svojim prijateljima iz DULU-a izlaže vrlo često. Naime, gotovo svaka dva mjeseca imaju zajedničku tematsku izložbu i tako već nekoliko godina za redom.
Četiri samostalne izložbe
Osim što izlaže u sklopu Udruge, Kožul je do sada imao već četiri samostalne izložbe.
—Prva je bila izložba u sklopu ciklusa dubrovačkih umjetnika u Rixosu u organizaciji gospodina Nikše Bendera. Zadnja u Narodnoj knjižnici Grad ‘Pogled iz dubine’. Ova izložba prikazana je prethodno u gradskoj galeriji Kotora u sklopu međunarodnog znanstvenog skupa o biodiverzitetu Jadrana. Pa još ‘Tajne mora’ u predvorju KMD-a. Trenutno je u Prirodoslovnom muzeju Split izložba ‘Zadrži dah’ na kojoj uz moje radove sudjeluju Anamarija Bezek sa skulpturama i Maja Kovačević s likovnim radovima. Ista izložba je godinu ranije prvi put predstavljena u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik. Obje su organizirane uz veliku pomoć kustosice Prirodoslovnog muzeja Dubrovnik Jadranke Sulić Šprem, a kako stvari stoje ovo neće biti zadnje mjesto na kojem će se ista prikazati. Imamo planove za dogodine pa se nadamo da izložba seli dalje. Jako dobro je primljena, a ta sinergija slika i skulptura značajno dočarava život u moru, naša razmišljanja o moru, njegovoj ljepoti, tajnama i opasnostima koje dolaze iz vani. Dakle, osim prve gdje je fokus bio Grad, uglavnom su izložbe posvećene moru – ispričao nam je Kožul, kojeg smo pitali kakvi ga osjećaji prožimlju prije i poslije otvorenja izložbe te koji je za njega najljepši dio stvaralačkog procesa.
—Sve ovisi o kakvoj se izložbi radi. Manja je napetost kad se radi o mojim radovima jer znam otprilike kakvu reakciju mogu očekivati od publike, ispipa se to direktno i indirektno ranije, ali ipak ima malo pozitivne treme kad se radi o važnijim izložbama udruge, jer uvijek želiš da to ispadne što bolje, da posjetitelji i članovi budu zadovoljni. A najljepši dio procesa je kada je ideja složena u glavi, kada je skica na platnu pa se krene raditi. Kad nastaju prve konture motiva, njegova izgradnja i čitav proces rada. Tad se uživa, a pomaže dobra glazba uz malo crnog vina – otkrio nam je znanstvenik – slikar.