Dubrovački skladatelj i glazbenik Pero Šiša osim glazbe koja mu je na prvome mjestu, ima još jednu veliku ljubav. Naime, ‘za oko su nam zapele’ veličanstvene makete vlakova, konavoskih škalpi, tunela, tračnica koje izrađuje u svojoj kući u Konavlima. ‘U mene doma se vratio Ćiro’, napisao je na svome Facebooku Šiša te je za DuList otkrio odakle tolika ljubav prema vlakovima, ali i koliko je nejvjerojatnog truda i preciznosti potrebno da bi se izradila gotovo savršena i toliko realistična ‘maketa’.
-Priča je počela još u mome djetinjstvu dok sam živio u Konavlima. Bio je gore tada poznati Ćiro i mi smo se kao djeca budili s tim zvukom parnjače, išli smo ga gore gledat na škalpe. To mi je ostalo u uspomeni, u duši. Preselio sam sa nekih sedam godina u Dubrovnik, ali nisam zaboravio tog zvuka niti tog prizora. Pogotovo mi je bilo bolno što se za vrijeme bivše Jugoslavije sve to uklonilo. Tužno sam kao dječak gledao kako dižu tračnice. Vlak bi prolazio, oni su sve više dijelova uklanjali i znao sam da ga više nikada neće biti. A, vlakovi su tako genijalno napravljeni. Zarekao sam se da ću sve to napraviti u jednoj prostoriji u svojoj kući u Konavlima. To je jedan mali prostor u padini krova koji je ispao toliko atraktivan da sam njime prezadovoljan – istaknuo je Pero Šiša.
Šiša je naglasio kako su vlakovi i tračnice u svijetu veliki ‘hit’ te da se oko njih napravio pravi ‘biznis’. Sve je to prava atrakcija po Americi, Švicarskoj, Švedskoj, a kod nas, govori Šiša, nije se nitko sjetio još od tadašnje države nešto s lijepim konavoskim tračnicama i vlakovima učiniti.
-Za vožnju se u svijetu plaćaju lijepi novci. A, naše konavoske škalpe su puno očuvanije, bolje. Toliko su fenomenalne. Sve me je to nadahnulo da napravim HO maketu 1:87 koje su najatraktivnije u svijetu. Tako je teško sve to izrađivati, to nije igračka, nije čak ni hobi, već strast. Ja sam htio ‘ukomponirati’ malo švicarskih, američkih, konavoskih ‘caka’, sve ono što sam vidio po svijetu i to što vjernije prenijeti. Lokomotive su kao sat, kad ih se otvori unutra je tako osjetljiv mehanizam, a i skupe su. Lokomotiva košta preko tisuću eura, a ako čak i dimi još je skuplja. Može se sve kupiti počevši od padina, škalpi, okvira tunela, ali ja to nisam htio pa sam sve sam uradio. Napravio sam, među ostalim, oko 38 metara tračnica, šest vlakova i sve je digitalno. Nabavio sam fleksibilne tračnice koje se mogu ručno motati po želji – priča nam Šiša.
Ako nije za klavirom, govori, u sobi je i radi na maketi. Sve je započeo 2012. te proces još uvijek traje, a trebat će mu, dodaje, još oko godinu i pol dana da sve dovrši.
-Na toliko toga se mora paziti i treba biti precizan. Stijene sam radio tako što sam reljefno ivericu obradio ubodnom pilom, a onda na to ide mrežica pa na nju lopaticom ili nožićem lijepi se smjesa gipsa s određenim aditivom, a potom se i boja. Mora biti toliko realistično. Gust mi je izrađivati ove makete. Treba imati ne konjske živce, već one kao u deve. Jako je teško. Imam nekih 13 tunela, preko 20 škalpi, napravio sam i travu, ‘posadio’ čemprese. Cijeli sam nacrt također sam osmislio. Postavio sam i pijesak između pragova na tračnicama. Dosta je stvari na maketi prepoznatljivo kao što je i u stvarnosti u Konavlima – ističe Pero Šiša te dodaje kako, kada uđe u ovu sobu, zaboravi sve. Jednostavno toliko je truda potrebno uložiti u ova prava remek djela na kojima je tako osjetljivo raditi. Ipak, Šiša u svemu ovome itekako uživa, a u ovim predivnim prizorima mogu uživati i naši čitatelji u video zapisima koje nam je ustupio.
Video: Facebook/Pero Šiša