Naša čitateljica, ogorčena zaključavanjem gradskog kupališta Buža, poslala nam je pismo koje prenosimo u cijelosti.
"Ne obraćam vam se da vas opet “opterećujemo” gužvama u Gradu, nemogućnošću normalnog života, gradom koji je postao javna kuća i javni zahod… Neću pisati o svim mogućim problemima koji prate nevidljive ljude koji pokušavaju živjeti unutar zidina. Neću pisati niti o mukama koje imamo zbog lokala Buža, kako i na koji način posluje, koliko je ugrožena sigurnost svih nas… Sad je već vidljivo da sam stanovnik Grada, predio Sv. Marija. Prvi put, bez obzira na stalne probleme, imam poriv javno se oglasiti. Malo je reći da volim Grad, ali onako istinski, do te mjere da pristajem, živući ovdje, na mnogo neugodnosti i nenormalnosti.
Poprilično umorna, odlazim na Bužu, da bez obzira na gužvu, udahnem malo mora. Šok i nevjerica! Znam da je lokal već par dana zatvoren, ali to nema veze s ostatkom Buže. Dvije prijateljice i ja nailazimo na zaključana vrata. Sjednemo na skaline pored vrata i komentiramo pitajući se što se dogodilo. Gospođa, zadužena za čistoću lokala Buža, živi poviše i pitamo je da nam otključa. Na to slijedi kanonada riječi i urlika sadržaja koji nije primjeren ni za čije uši i koji niti želim, niti znam ponoviti. Ne uzimam k srcu neviđeno vrijeđanje jer Gospođa zna često imati takve ispade. E, pa tako nam i treba jer nakon toga smo, umjesto u moru, bile okupane dvjema kantama vode uz daljnje prijetnje… Neću iznosit svoje osjećaje, ali hvata me ljutnja. Nisam sklona izgredima, podizanjima tona, prijetnjama i samo nijemo i u šoku se odmičem. Znam mnoge ljude koji bi već davno nazvali policiju i rješavali to na razne pravne načine.
Naime, lokal je zatvoren od 28. 6. do 2. 7., ali je Buža bila otvorena. U ova dva dana se dogodilo par slučajeva da je Gospođa samovoljno zaključavala vrata te su mnogi stranci odlazeći s prekrasnog mjesta, divljenje zamijenili užasnom spoznajom da su nenajavljeno zatvoreni s druge strane zidina. Ljepotom i slobodom zagospodarila je Gospođa ili netko tko joj je to dozvolio. Posljedica nema jer su stranci očito bili sretni što su iznašli način da se spase pa nisu reagirali, a ni danas neće biti posljedica jer nisam sklona zvati policiju, s kojom se Gospođa često susreće.
Mislim da ni ovim pismom neću pomaknuti išta, ali imam vam potrebu pisati o još jednom, sasvim običnom danu u Gradu…"