O problemima s kojima se Dubrovnik kao destinacija u nautičkom turizmu suočava razgovarali smo sa međunarodno priznatim stručnjakom za to područje, dr.sc. Tihomirom Lukovićem sa Sveučilišta u Dubrovniku.
Grad Dubrovnik izrazio je želju za izgradnjom nautičke marine u gruškom zaljevu. Kakva je, po Vama, perspektiva nautičkog turizma u Dubrovniku, između ostalog gledano i kroz prizmu tog projekta?
– Budući da postupak oko marine Gruž u Ministarstvu nije završen, a osobno sam bio uključen u to, bilo bi od mene neprofesionalno dati ikakve podatke i informacije.
Što se tiče perspektive nautičkog turizma na području Grada Dubrovnika njega treba promatrati kroz ukupan razvoj. Marina je magnet koji po još neviđenom modelu i tempu utječe na razvoj okoline, ali s tim, kao i sa svim ostalim, treba upravljati. Istraživao sam fenomen marine na cijelom Mediteranu, ali i Baltiku i Atlantiku. U svoja istraživanja potrošio sam jako puno svoga novca, ali danas puno o tome znam, a nema savršenijeg i ljepšeg ushićenja od „znati“. Treba dobro poznavati fenomen nautičkog turizma da bi se njim upravljalo, a mi malo ulažemo u istraživanja i znanje. Znanje smo neviđeno srozali. Umjesto da znamo više, mi iz dana u dan znamo manje. Potrebno je puno više ulagati u znanje i istraživanja, kao u drugim državama, primjerice na britanskim ili njemačkim sveučilištima gdje korporacije financiraju čitave sveučilišne odjele koji obrazuju kadrove u menadžmentu cruisinga. Plan razvoja nautičkog turizma Hrvatske i Dubrovnika svakako je potreban, ali njega se treba ozbiljno držati i raditi na njemu kako treba, jer postoji bitna razlika između predviđanja i planiranja. Mi samo predviđamo, a ne planiramo. Perspektiva razvoja u ovom gradu i županiji je najveća, jer smo najnerazvijeniji, a to bi trebali iskoristiti, a ne ostati na kukanju ili bježati od činjenica, pa lagati sebe da nismo nerazvijeni. Razvoj zavisi od ljudi, moramo ozbiljno raditi na promjenama, najprije u svojim glavama. Živimo u vremenu promjena, i to ne kozmetičkih, nego suštinskih.
NE ZNAMO UZETI NOVAC
Za projekt nautičke marine u gruškom zaljevu očekuje se odluka Vlade RH o odabiru najboljeg ponuditelja, a kao najizgledniji dobitnik ističe se Franjo Pašalić iz marine Frapa?
– Smatram da bi Atlantska plovidba trebala dobiti projekt, a ako ne ona, onda netko iz Dubrovnika, uz ozbiljnu napomenu – marina Frapa je brand svjetskog nivoa koji nosi tržišni nivo i znanje pogodno za Dubrovnik. Suradnja sa Frapom za svakog je boljitak. Atlantska je u taj projekt uložila velike novce, Hotel Lapad dio je te vizije koju je kap. Jerković odlično osmislio i vrlo bi bilo loše da to Atlantska ne dobije. Tek će se vidjeti znanje i menadžerske sposobnosti svakog subjekta, kao i kvaliteta gradske vlasti da od tog projekta učini projekt vrijedan i od koristi za sve. Zabrinjava metodologija kojom država dodjeljuje koncesiju, čime je interes i korist destinacije zanemaren. Uz naporan rad i istraživanja, mnogo sam naučio upravo od Frape, jer sam pratio od početka njen razvoj do samog svjetskog vrha 2006. i 2007. godine. Zahvaljujući i Frapi, u tom području imam status koji daleko nadilazi nacionalne okvire, ali znam i puls ovog grada i što on zaslužuje i traži, a ne dobiva. Ime Dubrovnik je obveza kojoj nažalost u mnogo čemu nismo dorasli. Ako nemate cilj, na putu ste da prigrlite tuđi cilj, a time omogućujete da vam se krade život. Ciljeve i planove moramo sami imati, ili ih uz pomoć stručnijih ljudi opet sami naći. Uključen sam u rad na europskoj strategiji razvoja nautičkog turizma, pa i nacionalnoj, ali u dubrovačkoj nisam. Vjerujem da će se konačno u ovom gradu znanje početi cijeniti, jer je neshvatljivo obezvrijeđeno.
Prema Studiji razvoja nautičkog turizma iz 2006. godine Županija je sa svega 650 vezova bila „najtanja“. Jesmo li napredovali i gdje smo sada?
– Prema zadnjim informacijama Zavoda za statistiku Hrvatska 2010. ima 98 luka nautičkog turizma sa 16 913 vezova, a od toga 50 marina i 10 suhih marina. Na stalnom je vezu 14 431 plovilo, a vezom u moru koristi se 87,7% plovila, a na kopnu 12,3%. Strategijom koja se „prelijeva“ iz godine u godinu, trebalo bi osigurati preko 40 000 komercijalnih vezova. Država mora riješiti još jako puno neriješenih pitanja koja se vuku godinama kao trakavica.
Što se tiče Dubrovačko-neretvanske županije, stanje opravdava onu krilaticu „što južnije to tužnije“. Službeno imamo pet marina, od čega jedna suha marina, dvije marine II kategorije i dvije luke nautičkog turizma koje se tretiraju kao „nerazvrstane“. Dakle, mogli bi reći da imamo samo dvije marine ACI-a. Po akvatoriju u koncesiji smo na zadnjem mjestu sa 96 461 m2, po plovilima u tranzitu smo na zadnjem mjestu sa 15 450 plovila, a po potrošnji turista sa cruisera smo na zadnjem mjestu zajedno sa Korčulom sa 34 eura, odnosno 37 eura, dok recimo turisti s cruisera u Zadru troše 82 eura. Istodobno, Luka Dubrovnik je treća ili četvrta luka po broju turista s cruisera na Mediteranu. Ne znamo uzeti novac, a uz to na sve strane curi. Zar nije tužno da je Dubrovnik na lošem glasu za shopping, pa čak 21% turista s cruisera ni ne pokušava išta kupiti kad su u Dubrovniku.
NE ZNAMO UPRAVLJATI DESTINACIJOM
Nautički turizam nije dovoljno uvezan s ostalim elementima sustava u turizmu. Postoji li u Republici Hrvatskoj volja da se nautičkom turizmu dodijeli bolji status i koliku ulogu bi u svemu trebala imati lokalna zajednica?
– Nautičkom turizmu nedostaju kadrovi i znanje, suradnja znanstvenih i visokoškolskih institucija s marinama, tzv. „primijenjena znanost“, a tome smo opet sami krivi. Uporno inzistiramo na „znanost je jedno, a praksa drugo“, a ja se ne slažem. To se mora povezati, jer je znanost bez praktične primjene nepotrebna. Uz problem neznanja postoji problem nerazumijevanja efekata marine. Marina je sila koja sama upućuje ogromnom snagom na razvoj svega oko nje. Svaka industrija ima direktne i indirektne efekte, a marine imaju neshvatljivo jake indirektne efekte koji su nekoliko puta veći od direktnih. Nautički turizam ne treba pomoć za bolji status, on samo treba uređenu državu. Industrija marina ima jednu manu, a to je da ju je visoka profitabilnost malo uljulkala, pa su subjekti marina industrije međusobno neorganizirani. Sve države Europe razvijaju nautički turizam, ali na tržišnom principu i bez strateških dokumenata koji su ostatak etatističko-planskog sustava. Razvoj država razvijene Europe temelji se na jakoj samoupravi i to je pravi put, jer grad bolje zna što mu treba nego država.
Cruiseri su postali veliki problem za građane Dubrovnika. Zašto smo svjedoci nekontroliranog razvoja zbog nepostojanja strategije?
– Zašto su cruiseri postali problem za građane? Ako su problem, ukinimo ih. Zamislite scenarij Dubrovnik bez cruisera. Opet bi nam nešto smetalo, pa bi i to ukinuli! Gdje to vodi? Ne smetaju cruiseri, nego neznanje i neorganiziranost. Ne znamo upravljati destinacijom. Potrebno je puno promjena u našim glavama. Vlada način razmišljanja koji podržava neambicioznost, neorganiziranost i nered, srozava znanje, bježi se od pravih istraživačkih projekata. Toga u ovom gradu ima podosta, od bježanja od promjena i postavljanja visokih ciljeva do bježanja od internacionalizacije, a ponajviše od otvaranja naših pogleda. Sve dok to ne riješimo, smetat će nam cruiseri, kao što nam smeta i nova auto cesta, Internet, ali svim tim treba znati upravljati. Cruise kompanije neće odbiti taj partnership management, jer i njima to odgovara. Usklađenje mogućnosti destinacije i frekvencije cruisera, kao i gdje sa putnicima sa cruisera, mora biti zadatak posebne stručne grupe ljudi u Dubrovniku, a koja će zajedno sa Lukom i cruise kompanijama upravljati cijelim procesom. Produljenje sezone, ali i druge mjere, pravi su put. Cruiseri ne iritiraju građane, jer građani žive od cruisera. Kad netko ne zna „uzeti“ novac onda ga treba naučiti.
Dr. Hrvoje Carić u svojoj doktorskoj dizertaciji ističe kako Republika Hrvatska od cruisera trpi osam puta više štete nego koristi?
– Još jedan dokaz pogrešnog razmišljanja i naivnosti. Svaka čast dr. Cariću na dobro obranjenoj disertaciji i provedenom istraživanju, ali znate li kako se radi doktorska disertacija? Ja sam u Splitu na Ekonomiji i mentor sam mnogim doktorandima. Carićevom se istraživanju vrlo lako može sučeliti drugačija vrsta istraživanja. Slažem se da su troškovi koje stvaraju cruiseri veliki, ali zašto i kako? Kako riješiti onečišćenje od cruisera koje dr. Carić procjenjuje na 388 milijuna eura? Ako je to i tako, opet je problem u nama. Zašto trpjeti štetu, ako svi oko nas imaju korist? Opasno je razmišljanje da ako nešto ne radimo dobro, da onda to ne treba ni raditi. Naprotiv, trebamo učiti, a tu vidim prije svega puno bolju i jaču i praktično primjenjivu ulogu sveučilišta. Cijeloj Hrvatskoj fali znanja, a u državnom budžetu „kreše“ se i ta stavka. Istodobno, naši gospodarstvenici naručuju sve jeftinije projekte koje rade nedovoljno kompetentne osobe, ili se događa da se materijali „štancaju“, jer „koliko para toliko muzike“. A onda su rezultati loši. Podcijeniti znanje i baciti ga na koljena je štetno za sve. Dubrovačko sveučilište treba više istraživanja i povezivanja sa gospodarstvom, ali na partnerskim odnosima, a ne odnosima u kojima po nekom ključu dobivamo pomoć. To ne vodi razvoju, niti sveučilišta niti gospodarstva. Mislim da sveučilište to razumije, ali nisam siguran razumije li to privreda, posebno dubrovačka. Dubrovačko se sveučilište postupno internacionalizira, što je za svaku pohvalu, ali suradnja sa gospodarstvom nije dovoljna. Na tome svi moramo poraditi, jer svi u tome imamo interes. Dubrovnik nije samo hrvatski grad, nego svjetski brand koji nas obavezuje. Ostavljam otvoreno pitanje upućeno svima nama, shvaćamo li to i ponašamo li se na tom nivou? Odgovor ostavljam vama, a ja imam svoj.