Zašto projekt povezivanja Ilijine glavice i Pila stoji u ladicama već 15 godina?

Bliži se datum kad će prva vlast ‘presjeći’ gordijski čvor i zatvoriti promet oko zaštićene spomeničke cjeline Dubrovnika. Iako se ta ideja provlači kroz javni prostor zadnjih 20-ak godina, dosadašnje gradske vlasti nisu imale hrabrosti za provesti je vjerojatno strahujući od reakcije svojih sugrađana. No, s liberalizacijom autotaksi tržišta ovo se nametnulo kao očito najbrže i najbezbolnije rješenje, građani su se senzibilizirali s tim promišljanjima, a na gradonačelniku Matu Frankoviću je završni rez.

Vatrogasna mjera
Međutim, ovdje, smatraju stručnjaci, nije riječ o sustavnom rješavanju velikog prometnog problema temeljenog na primjerice prometnoj studiji, već o vatrogasnom pristupu, odnosno regulaciji prometa kojom će se pokušati dio prometa tek odmaknuti od povijesne jezgre. Za sva ta silna vozila koja se danas slijevaju prema Pilama nije osigurana nikakva alternativa, odnosno nikakav drugi prostor na kojem će bilo taksisti, bilo autobusi iskrcavati goste koji bi se potom na neki drugi način uputili prema Gradu. Primjerice s javne garaže pješice kroz Bogišićev park. Upravo o toj novoj pješačkoj komunikaciji od Ilijine glavice do Pila razmišljalo se pred kraj drugog mandata bivše gradonačelnice Dubravke Šuice. Prije 15 godina je, naime, izrađena Studija mogućnosti izvedbe pješačke veze garaža Ilijina glavica – Pile, koja podrazumijeva izgradnju podzemnog tunela i suhu vezu kroz Bogišićev park te trgovačkog centara, također pod zemljom, iza ljetnikovca Pucić na Pilama. Na taj bi se način ne samo omogućila bolja popunjenost javne garaže, već bi se u potpunosti rasteretio promet oko Grada te na samim Pilama budući da bi se na krovu javne garaže napravio autobusni terminal na kojem bi se posjetitelji iskrcavali te se potom pješke uputili u povijesnu jezgru. Ipak, projekt 15 godina stoji u ladicama gradske vlasti, iako je imao pozitivno pismeno mišljenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Trgovački centar na četiri etaže


Trgovački centar protezao bi se na četiri etaže površine po cca. 1100 m². Najniža etaža (’-3’) bila bi u razini tunela, a između stropa najviše etaže (’0’) i vanjske površine 
platoa Pile ostalo bi dovoljno visine za sadnju visokog zelenila. Etaža ‘0’ bila bi 
otvorena prema parku. Njen središnji komunikacijski trakt širio bi se prema vanjskom 
prostoru. Putem izlomljenog stropa iz reflektirajućeg materijala u dubinu prostora 
uvlačile bi se slike i atmosfera parka. U trgovačkom centru tri para pokretnih stepenica bila bi postavljena u slijedu jedan za drugim (a ne jedan iznad drugoga), a njih bi 
slijedio izlomljeni i reflektirajući strop. Tako bi slike vanjskog prostora stigle sve do kote tunela. Dodatno, dnevna bi se svjetlost u podzemne etaže mogla uvesti kroz otvore u parteru platoa Pile, što je naravno zavisno o njegovom konačnom uređenju.

Garaža je nedovršen projekt!
Treba podsjetiti kako je Studija predstavljena još 2008. godine kako Gradskom poglavarstvu, tako i dubrovačkoj javnosti, a izradio ju je Institut građevinarstva Hrvatske (IGH). Voditelj studije bio je diplomirani inženjer arhitekture Ante Stojan, koji nam danas, s odmakom od 15 godina, ističe kako je garaža na Ilijinoj glavici izvrstan projekt zbog optimalne pozicije u odnosu na ulaz u grad, kao i na glavno pješačko čvorište Pile koje je udaljeno samo 300 metara zračne udaljenosti. Međutim, ističe Stojan, taj projekt nije dovršen!
— Redukcija kolnog prometa od Ilijine glavice do Pila, osim lokalnih autobusa, taksija i osobnih automobila stanovnika povijesne jezgre, imala bi za benefit bitna i dugoročna poboljšanja na planu ekologije, zagađenje zraka i buke, smanjenje potrošnje goriva, poboljšanje iskoristivosti garaže itd. – naglašava Ante Stojan za DuList. Kao primjer dao nam je Veneciju gdje je parking udaljen od povijesne jezgre više kilometara. Primjereno mjesto opskrbe Uspostavom pješačke komunikacije kroz Bogičićev park gdje bi se radile nadstrešnice te tunelom do Pila aktivirao bi se dio grada koji nije dovoljno valoriziran. Otvorile bi se nove vizure, novi sadržaji u parku koji je danas zapušten, a važan dio svega jest i uređenje samog parka u Pilama.
— Izgradnjom pješačkog tunela i suhe veze kroz park Bogišić stvorili bi se uvjeti da i zimi povijesna jezgra ponovno postane mjesto okupljanja domicilnog stanovništva. Trgovačkim centrom ispod parkinga iza ljetnikovca Pucić na Pilama povećali bi se trgovački prostori u neposrednoj blizini povijesne jezgre, a njeni stanovnici dobili bi primjereno mjesto opskrbe – objašnjava Stojan detalje. Vrijedno je istaknuti kako je pitanje opskrbe Grada danas itekako aktualno budući da su raskinuti ugovori s koncesionarima, a pitanje je kada će se krenuti s uređenjem opskrbnog centra na Pločama.

Zaobilaze se imovinsko pravni problemi
No, ono što je posebno važno naglasiti kada govorimo o projektu pješačke veze od garaže do Pila, jest činjenica kako su uglavnom svi zahvati planirani na površinama koje su u vlasništvu Grada Dubrovnika. Time bi se povećala izglednost realizacije ove pješačke veze između garaže i Pila kao i vrijeme njene pripreme. Osim toga, trasa tunela prati trasu pješačke ulice Park Bogišić – Pile, a trgovački centar je smješten ispod parkinga iza ljetnikovca pa bi se i većina geomehaničkih ispitivanja obavljala na zemljištu u vlasništvu Grada. Na taj način izbjegle bi se imovinsko pravne zavrzlame, koje, svjedoci smo, često pojedine projekte znatno uspore i otežaju njihovu realizaciju. Iako je Studija IGH pokazala opravdanosti izgradnje ove pješačke veze te ukazala na realnu mogućnost ostvarenja projekta, ona do danas nije valorizirana. Upravo na to upozorava Ante Stojan, koji smatra kako za redukciju kolnog prometa oko povijesne jezgre postoje dva pristupa. Uz ovu pješačku komunikaciju od garaže do Pila, tu je i tunel koji bi se protezao od Hrvatskih cesta do Minčete, kojega je svojedobno zagovarao bivši gradonačelnik Andro Vlahušić. Stoga Stojan smatra kako je vrijeme da se oba projekta razmotre, valoriziraju, odbace ili prihvate te konačno krenu u realizaciju. Ukoliko postoji još neki projekt za kojega javnost ne zna, bilo bi dobro da se i on nađe na stolu, smatra Stojan.

— Valorizaciju bi trebala provesti komisija sastavljena od eminentnih stručnjaka iz područja urbanizma, prometa, ekonomije, tehnologije tunelogradnje, zaštite krajobraza i graditeljskog nasljeđa. Oni bi odredili kriterije valorizacije po kojima bi se vidjele prednosti i mane svakog pojedinog pristupa kao i njihova financijska isplativost te bi se na temelju zaključka komisije moglo izabrati najbolje rješenje koje bi se u konačnici trebalo i realizirati – mišljenja je Ante Stojan. Istaknuo je i kako bi dio Studije koji se odnosi na krov garaže danas trebalo redefinirati.
—Studija je izrađena kada je garaža već bila u završnoj fazi izgradnje s minimalnim intervencijama na krovu te bi je u tom smislu trebalo dopuniti i ažurirati – napomenuo je. I zapravo najvažnije od svega – Studija je, naravno u vrijeme kad je rađena, dobila i pozitivno pismeno mišljenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

Opravdanost projekta
Dio studije bavio se i opravdanošću projekta s obzirom na projekciju rasta pješačkog 
prometa u Dubrovniku. —Uočavajući veliki godišnji priliv turista s cruising putovanja te vrlo značajan broj turista koji u Dubrovnik dolaze preko Zračne luke Dubrovnik, može se 
uočiti da će broj turista vrlo brzo preći razinu od 1,1 milijuna što je granica održivog funkcioniranja grada. Uz garažu pozicioniranu u neposrednoj blizini promatrane pješačke 
komunikacije Ilijina glavica – Pile s kapacitetom od 700 parkirnih mjesta, može se 
zaključiti da se očekivani pješački promet nalaziti u razini potrebnoj za realizaciju 
projekta – zaključak je donesen naravno na temelju parametara iz vremena izrade studije.

Detalji iz Studije
Prolistali smo ovom prigodom i samu Studiju iz koje donosimo neke detalje. Ona je, naime, kao rješenje pješačke komunikacije između garaže i Pila nudila kombinaciju pokretnih stepenica i traka i uređenih pješačkih staza; dijelom u ukopanom tunelu, dijelom u otvorenom javnom prostoru. —Njene dionice locirane su tako da se sva gradnja i uređenje izvode na javnim površinama, a gdje je vlasništvo nad zemljištem privatno, zahvat se vrši u podzemlju na odgovarajućoj dubini. Krov garaže prenamijenio bi se u parking turističkih autobusa. S njega bi se pješaci upućivali u Bogišićev park koji bi se obnovio i uredio tako da se pri tom ne naruše njegove ambijentalne vrijednosti. Na dijelu parka blažeg nagiba, pješački bi se promet odvijao po uređenim pješačkim stazama.

Na strmijem dijelu parka, pješaci bi prešli na dvosmjerne pokretne stepenice, koje bi se nastavile u tunelu. Na odgovarajućoj koti realizirao bi se odvojak tunela u smjeru hotela Imperijal. Nakon postizanja dovoljne dubine, s pokretnih bi stepenica pješaci prešli na pokretne trake, kojima bi se dovoljnom brzinom transportirali do platoa Pila. Ovdje bi se nalazio glavni izlaz iz tunela dizalima i pokretnim stepenicama. U podzemlju Pila, iza ljetnikovca Pucić formirao bi se manji trgovački/ uslužni centar na četiri etaže. On bi s jedne strane u svojoj najnižoj etaži bio vezan na pješački tunel, a s druge bi strane svojom najvišom etažom bio otvoren prema parku u Pilama.

Tako bi on predstavljao i alternativni ulaz/ izlaz u tunel odnosno njegovu vezu s danas degradiranim parkom koji bi se pak time sadržajno obogatio, a hortikulturno obnovio i uredio. Prenamjenom krova garaže u parkiralište za turističke autobuse povećala bi se isplativost tunela i same garaže. Umjesto za sedamsto automobila, garaža i predložena pješačka veza služili bi prometu od gotovo 1.500.000 putnika godišnje. Osim toga, Pile bi se rasteretile dijela autobusnog prometa čime bi se osigurali slobodni prostori za pješake pred ulazom u Grad, kvalitetniji s aspekta čistoće zraka. Izgradnjom trgovačkog/uslužnog centra u podzemlju Pila, s vezom prema parku i prema tunelu, povećala bi se ponuda uz gradsku jezgru. Tako bi se stvorili prostorni uvjeti za vraćanje funkcija gradskog centra u povijesnu jezgru i tako potakla njena sadržajna i programska obnova. Prema zaključku ove studije, pješačkom komunikacijom garaža Ilijina glavica – Pile rješava se jedan od krucijalnih prometnih problema grada Dubrovnika, tj. ograničava se automobilski, posebno BUS promet prometnicama s neprimjerenim elementima uz samu povijesnu jezgru. Realizacijom projekta istovremeno se omogućuje kvalitetniji pješački promet od garaže na Ilijinoj glavici do povijesne jezgre.

Isplativost u roku od 20 godina
Cijela studija je rađena na ekonomskim analizama pa je zaključak o ekonomskoj 
opravdanosti predvidio isplativost ovog projekta u roku od 20 godina.
—Na osnovi veličine interne stopa povrata realizacije projekta izgradnje pješačke 
komunikacije Ilijina glavica – Pile, može se zaključiti da je izgradnja analiziranog 
projekta u cijelosti financijsko-tržišno opravdana, budući da se interna stopa 
rentabilnosti izračunata za 20-godišnji rok eksploatacije nalazi u razini 11,01 posto. Ta stopa povrata pokazuje opravdanost investiranja u ovaj projekt s obzirom da se kamatne 
stope na kredite investicijskih banaka za projekte takvog tipa kreću u razini 5 posto.

—Na temelju izvršenih sljedećih analiza: prometne, građevinsko-tehničke, arhitektonsko-urbanističke, ekonomske, te analize zaštite ambijenta; evidentno je da je testirani projekt izgradnje pješačke komunikacije garaža Ilijina glavica – Pile izvediv i da po svim spomenutim kriterijima polučuje pozitivne efekte za Grad Dubrovnik i njegove stanovnike – zaključila je struka. Prema tadašnjim procjenama ukupni građevinski troškovi iznosili su 17.750.000 €, a sve da su danas te cijene i tri puta veće, projekt bi i dalje, smatra Stojan, bio isplativ s obzirom na njegovu važnost u rješavanju ključnog prometnog problema Dubrovnika. Ipak, danas bi naravno sve parametre studije trebalo provjeriti budući da je rađena prije 15 godina, a kao prvi korak bilo bi formiranje komisije za ocjenu predloženih varijanti.

SADRŽAJI U BOGIŠIĆEVOM PARKU
Stakleni paviljoni i nadstrešnice
U smislu sadržajnog obogaćenja Bogišićevog parka, na samoj Ilijinoj glavici; ravnini koja je najviša točka parka i na mjestu prelaska s terena na pokretne stepenice izvela bi se 
dva staklena paviljona/vidikovca čije bi vanjske površine dijelom reflektirale, a dijelom upijale slike iz okoline. Paviljon na Pilama i paviljoni u Bogišićevom parku bili bi 
stakleni i to od takvog stakla koje dio slike propušta, a dio reflektira. Ono bi bilo 
tonirano ovisno o neposrednoj okolini u kojoj se paviljon nalazi: u zelenilu parka ili 
među kamenim kućama s crvenim krovovima. Nadstrešnice u parku bile bi izvedene kao 
izlomljene površine u reflektirajućem materijalu (sjajni metal, pleksiglas ili 
reflektirajuće staklo). Tako bi se, primjerice u pogledu na Ilijinu glavicu sa zidina, 
one slijedom refleksija svjetlosti potpuno stopile s okolinom. Na isti način i iz sličnog materijala izveo bi se strop iznad eskalatora u trgovačkom centru, bočne stranice 
vertikalnog kanala ispod paviljona na Pilama i unutrašnja obloga tunelske cijevi. 
Dijelovi ovog infrastrukturnog zahvata koji dodiruju teren (podzidi, baze) izveli bi se u suhozidu ili s kamenim obzidima koji imitiraju strukturu zida dubrovačkih zidina.

Objavljeno u tiskanom izdanju 14. rujna 2022.