Pogrebno Poduzeće iz Šibenika planira do 1. lipnja ekshumirati 70 pokojnika iz grobnica za privremeni ukop na gradskom groblju jer njihove obitelji ne plaćaju grobne takse, iako uredno posjećuju njihova posljednja počivališta. Naime, ova je situacija gradskom groblju vrlo problematična jer u privremene grobnice ne mogu ukopati tek preminule osobe koje također nemaju svoga groba ili one čija je grobnica još uvijek u izradi. Većina pokojnika u tim grobnicama pokopana je prije nekoliko desetljeća, a ovi, kojima ‘prijeti deložacija’, ‘probili’ su rok od deset godina na koliko je ukop u privremenim grobnicama moguć.
Ukoliko se netko od obitelji ne javi i ne zatraži premještanje posmrtnih ostataka u obiteljsku grobnicu, oni će biti sumirani u crne vreće, propisno označeni te sahranjeni u zajedničku kosturnicu odakle ih se u idućih sto godina može premjestiti u obiteljsku grobnicu. Ova pomalo groteskna situacija prekapanja grobova i premještanja kostiju, a potom i njihova ‘smještaja’ u kosturnicu na ‘vječno’ počivalište, potaknula nas je da provjerimo kakva je situacija na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo.
Grobnice u vlasništvu Boninova
Odmah na početku, direktor Boninova Marijan Dadić rekao je kako su novinski napisi o iskapanjima na šibenskom groblju ‘prenapuhani’, ali i da se takvo što na Boninovu nikada nije dogodilo. Također, pojasnio je za DuList kako Boninovo nema ‘privremene’ grobnice u klasičnom smislu, poput ovih na šibenskom groblju, već se osobe koje su imale smrtni slučaj, a nemaju svoj grob, pokapaju u grobnice koje su u vlasništvu Boninova, a njih je tridesetak.
— Pokojnici koji su ‘smješteni’ u grobnice Boninova plaćaju naknadu za korištenje, a koju se najduže može platiti na vremenski rok od 10 godina. Cijena korištenja grobnice Boninova je 4065 kuna na pet godina te 7114 kuna na deset godina. Sukladno Odluci o grobljima Grada Dubrovnika grobno mjesto izgrađeno kao zajednička grobnica može se isprazniti, a pokojnici ekshumirati najprije po proteku deset godina od posljednjeg ukopa. Posmrtni ostaci pokojnika iz zajedničkih grobnica polažu se u zajedničku kosturnicu. Obitelj pokojnika može zahtijevati da se posmrtni ostaci ne polažu u zajedničku kosturnicu ako u međuvremenu riješe grobno mjesto te ako se posmrtni ostaci mogu sa sigurnošću utvrditi – rekao je direktor Dadić.
Osoba, dakle, može u grobnici u vlasništvu Boninova boraviti i preko deset godina s obzirom da se gleda na godinu zadnjeg ukopa u nju. Jedino kada se osobu doista nakon deset godina može ekshumirati i staviti u zajedničku kosturnicu, govori direktor Boninova, jest onda kada ona nema nijednog nasljednika ni bliže rodbine. Ali, dodaje Dadić, to se na Boninovu gotovo nikako ne događa.
Ostalo još malo mjesta
— Boninovo ima 30-ak svojih grobnica s time da su gotovo sve pune, ostalo je još vrlo malo mjesta. Potražnja je velika, puno ljudi nema riješeno grobno mjesto. Od same grobnice ovisi koliko osoba u nju stane. U neke može stati tri, pet ili osam pokojnika. U zajedničkim grobnicama Boninova ima mjesta za idućih godinu, godinu i pol dana, teško je točno predvidjeti – govori Dadić.
Nakon deset godina od pokopa posmrtne ostatke može se prebaciti u zajedničku kosturnicu, ali, opet, na Boninovu katkad ni to ne rade, već dopuštaju da posmrtni ostatci ostanu i dulje u njihovim grobnicama, samo se prethodno izvrši čišćenje grobnice od drvenih ostataka. Obiteljima tada ne naplaćuju naknadu jer nakon deset godina ne postoji opcija daljnjeg plaćanja. Problematična je i činjenica da većina onih koji nemaju obiteljski grob ili nemaju opcije pokopa, primjerice, u grobnice neke od bratovština, a čekaju svoje grobno mjesto na groblju Dubac koje je još uvijek u izradi, po ‘sili’ prirode’ budu pokopane na Boninovu.
— Očekujemo dosta zahtjeva za ekshumaciju kada se groblje Dubac izgradi. Brinemo se o potrebama naših sugrađana, lani smo izgradili jednu grobnicu, prije dvije godine – dvije i ove godine planiramo napraviti još dvije grobnice. Na Boninovu nema jednostavno mjesta za širenjem, ograničeni smo prostorom – zaključio je direktor Boninova Marijan Dadić.