Vrijeme brzo proleti, a radni dan traje i do 15 sati. Naporno? Pa, do kraja života moći ću reći: ‘Da, bio sam tamo!’ – kroz osmijeh, a putem moderne tehnologije – video poziva – priča nam Denis Hebib, izvrsni dubrovački ugostitelj koji je trenutno na poziciji Lunch Managera na Svjetskom prvenstvu u Katru. Žiža, kako ga, kaže, zovu svi u Gradu, otputovao je 2. studenog i imao dovoljno vremena za pripremiti se za rad na dva stadiona, Education City i Al Thumama, za koja kaže kako su zaista spektakularni.
Sa Žižom smo pričali o ‘svemu pomalo’, najviše o njegovom putovanju života, no i o bogatom iskustvu u ugostiteljskim vodama kojima plovi već više od dvadeset godina.
Svaki dan svjedočim na kojem sam impresivnom mjestu
—Neobično je, naravno! Imao sam dovoljno vremena za pripremiti se, a svaki dan svjedočim na kakvom sam impresivnom mjestu. Radi se puno, ali je iskustvo neprocjenjivo, vrhunski događaj, isto tako vrhunski organiziran. Nije mi niti malo žao što sam otišao! Uostalom, brzo se vraćam, već 17. rano ujutro mi je let. Nažalost, neću ostati na finalu jer moj tim ne radi finale Svjetskog prvenstva, već samo na ova dva navedena stadiona – ističe vrijedni Lunch Manager.
—U hrvatskim okvirima bilo bi to, recimo, upravitelj cijelog restorana. To su u biti restorani podijeljeni na svojevrsne loungeove – C1, C2… U koje može stati oko 300 ljudi, a zavisno od utakmice do utakmice mijenjaju se programi. Tako imamo club ili jednostavni program, paviljon koji je medium odnosno srednji program i treći – business program, koji nije klasični a la carte jer imamo buffet, ali je svakako na većoj razini – napominje nam dalje. Koliko je izazovno raditi na ovakvom spektaklu?
—Buffet stolovi su veliki jer je i velika količina ljudi. Izazovno je svakako! Imamo i Village, dva ogromna šatora u koja stane i po tisuću i pol ljudi. Naravno, tu su i Sky Boxevi, možda najveća arhitektonska atrakcija cijelog Svjetskog prvenstva. Radi se o privatnim apartmanima s kuhinjom i posebnim izlazom na taracu gdje možete doživjeti ‘utakmicu s pogledom’. Totalni luksuz! Svakako, jedinstveno – priča nam u jednom dahu. Sve ovo ne bi bilo moguće, kaže uz zahvalu, da nije bilo njegove ekipe iz hotela Pucić Palace, gdje radi kao Head Waiter.
—Izišli su mi u susret i pustili me na slobodne dane da mogu poći raditi u Katar. U Katru radim za Kofler Hospitality Group iz Njemačke, a klijent nam je Match Hospitality AG koji su ustvari iznajmili Kofler – ističe. Dodaje kako je u restoranu gdje radi ‘šareni asortiman’, od latinoameričkih pa do lokalnih arapskih jela ili pak onih tradicionalnih europskih. Što se tiče buffeta, on je podijeljen, ističe nam naš sugovornik, standardno na hladne startere, razne ‘meze’, live cooking spektakle, sushi ponudu…
Budweiser i Corona, no i vino i žestice
—Tu je i razni asortiman deserta, od arapskih do europskih, izvrsna selekcija sireva, voća… I sve ovisi od programa do programa. Cjenovno su različiti no moram istaknuti kako je paviljon, primjerice, cjenovno ‘tu negdje’ sa svjetskim rangom, dok je primjerice club jeftiniji program. Razlika je i u piću – u clubu su samo dvije vrste pive, Budweiser i Corona i dvije vrste vina, dok primjerice u business paviljonu imate sve – žestice, koktel, mocktele… – dodaje nam dalje Hebib. Svjetsko prvenstvo je, kaže, vrh, no do tog vrha trebalo je proćijako puno ugostiteljskog ‘staža’. Sigurno zato ‘pola grada’ zna Žižu i njegov zarazni optimizam.
Legendarna talijanska diskoteka i Bellevue
—Počeo sam se baviti ugostiteljstvom prije više od dvadeset godina, počeo sam u legendarnoj talijanskoj diskoteci Divinae Follie. Nakon toga, radio sam u četiri hotela s pet zvjezdica!Jedanaest godina proveo sam u ALH, kao Head Waiter u Palaceu, potom kratko kao direktor hrane i pića u hotelu Odisej na Mljetu. Nakon toga u Rixosa… – nabraja nam impresivne pozicije. Prije toga, Denis Hebib radio je u tri legendarna dubrovačka cocktail bara – Hemingwayu, La Boheme i Capitanu. Nije zanemarivo i iskustvo, napominje, u fine dining restoranu Dubrovnik kojeg krasi Michelin preporuka.
Cijeli je niz vrhunskih ugostiteljskih objekata u kojima je dao svoj pečat, kao što su Nautika, 360… Zašto je to važno, saznat ćemo nešto kasnije, a osim ugostiteljskog, naš sugovornik prati i sportski put. S nogometom je vezan – malim nogometom, no njegova ljubav ipak je – vaterpolo.
—Volim sport, zato me toliko i impresioniraju stadioni gdje sam sada. Profesionalno sam se bavio vaterpolom sigurno desetak godina, prošao sam mlađe uzraste Juga, kadete, a u Bellevuea sam dogurao do prve lige. Ma bilo je to davno – smije se Žiža. Vidi se da je itekako impresioniran megalomanskom sportsko-arhitektonskom strukturom SP-a.
Education City i Al Thumama, ali i stadion 974
—Stadioni su kao da sjedite u kazalištu, to je nešto nevjerojatno. Na njima radi klima, a ugođaj je odličan. Uspio sam kratko pogledati, u predahu, utakmicu Maroka protiv Kanade, stvarno fenomenalno. Radim na dva stadiona – Education City i Al Thumama, no bio sam i na stadionu 974, koji je ime dobio po broju kontejnera od kojih je napravljen. Sve skupa je i sjajno organizirano, 70, 80 tisuća gledatelja se raziđe za pola sata, a cijela infrastruktura dobro je povezana i s metro stanicama. Nema kaosa. Putevi su izgrađeni sa po sedam traka, ne znam ima li to igdje drugo u svijetu, a sve skupa je napravljeno isključivo za SP, novo novcato. Evo, samo za primjer, kad sam došao ni taksisti ni Uber nisu imali moju adresu koliko je sve skupa ‘svježe’ izgrađeno – kaže nam Denis dalje, a unatoč spektaklu, veseli se uskoro vidjeti, nakon 45 dana, svoju obitelj. Doma ga čekaju supruga i djevojčica od 11 i pol te dječak od deset godina.
‘Balkan ekipa’
—Da, 45 dana! No, brzo prolazi jer je iznimno organizirano. Jedan dan je priprema, drugi utakmica, a ako nije priprema, ideš raditi na drugi stadion… Vrijeme prolazi brzo i dosta se radi, krene se ujutro i završi se iza utakmice, ogromne su pripreme što se tiče posla – tri ure prije utakmica su otvoreni restorani, za vrijeme utakmica i radi još sat nakon utakmice – ističe jedini dubrovački ugostitelj u Katru.
—Da, jedini sam iz Dubrovnika! Zvao sam nekoliko ljudi, no nije se ljudima dalo raditi cijepljenje, papirologiju, a i kraj je sezone pa su svi malo umorni – napominje nam. A sada, zašto je ugostiteljsko znanje i iskustvo tako važno? Jer smo, dodat će za kraj Žiža, najbolji.
—Sa mnom su dobri ljudi koje zovem ‘Balkan ekipa’ – Zagreb, Beograd, Skopje… Pohvalili su nas, ma ishvalili da smo jako dobar kadar, pogotovo restoran u kojem radim. Tako da, štose tiče ugostiteljstva, tek sad se vidi da stvarno imamo fenomenalan kadar za razliku od drugih zemalja. Radim sa svim zemljama – od Bangladeša, Turske, Tunisa, Južne Afrike… Sa mnom jeotprilike 300, 400 ljudi iz svih država, ne možete vjerovati, a nigdje kadra kao na Balkanu, pogotovo u Hrvatskoj! – zaključuje naš sugovornik, Denis Hebib Žiža, iz centra sportskog spektakla – veličanstvenog Svjetskog prvenstva u Katru.