Nisam nikad bio od onih koji su na Banjama ili na Komardi zabavljali ekipu svirajući ‘Krivo je more’ ili ‘Bacila je sve niz rijeku’.
Vjerojatno i pomalo ljubomoran što su svi pogledi djevojaka bili na njima dok sam ja čučao u mraku, smatrao sam ih pozerima. Pitao sam se tada zašto se autori potonje pjesme nisu mogli ugledat’ na kolege iz Dugmeta i na autora stihova, pjesnika Vladu Dijaka, koji su u Selmu, držao sam, dramatično taman onoliko koliko treba, uvrstili upozorenje o sigurnosnim aspektima putovanja vlakom? Pjesma bi se tada zvala ‘Ne bacaj ništa niz rijeku’ i bila bi manje tragična i time podnošljivija za sanjarenje na plaži.
No, ljubavne pjesme, ali ipak one nešto manje melodramatične, postat će neizostavan dio mojih mixtapeova nekoliko godina kasnije. Prije nego što je postojala opcija uključivanja lokacije na pametnim telefonima i kada si umjesto poruke u grupi na Messengeru morao nazivati prijatelje, jednog po jednog, na kućni telefon u vrijeme objeda, kada si mogao dogovoriti kupanje ili večernji izlazak tek nakon što bi istrpio bukvicu o važnosti kućnog reda, kompilacije na kazetama iz kućne radišnosti bile su neka vrsta analogne aplikacije na trnovitom i neizvjesnom putu udvaranja; od trenutka kada je snimiš kako se na izlogu apoteke igra sa svojom kosom, pa preko nekoliko ‘slučajnih’ susreta na Stradunu u društvu zajedničkog poznanika pa do konačnog upoznavanja. Nakon što sve te faze prođeš neokrznut želiš dobro odabrati trenutak zreo za mixtape; ne želiš to napraviti prerano, ali ne želiš niti, kao u ‘hodanju’, čekati dva tjedna kako bi se odvažio na prvi poljubac (ohladit će i najzaineresiranije, naučio sam to tehnikom pokušaja i pogreške).
Nećeš mixtape otvoriti s ‘All I Want Is You’ U2-a jer Šerloče, znat će da ti se sviđa i prije nego tebi padne napamet snimiti mixtape
Kreiranju takvih kompilacija pristupalo se krajnje brižljivo. Morala je to najprije biti neka kvalitetna kazeta reprezentativnog izgleda, svakako nekorištena; najbolja opcija je bila TDK, dok je BASF označavao donju granicu prihvatljivosti. Presnimavanje preko originalnih Jugotonovih ili Suzy izdanja, na kojima bismo onda kidali naljepnice sa svake strane kazete pokušavajući sakriti da naklonost želimo izraziti putem ‘Volim te od 9 do 2’ Novih fosila, bilo je vrijedno društvenog izopćenja. Neophodno je također bilo osigurati dovoljno mjesta na omotu na kojem bi svojim izvježbanim krasopisom naškrabali imena pjesama i izvođača. Obavezno je trebalo uvrstiti njene najdraže pjesme, svakako pri početku miksa, ali nikako prve. Puno je pravila. Dio njih izložio je Rob Fleming/Gordon u romanu Nicka Hornbyja ‘High Fidelity’ po kojem je snimljen uspješan film s Johnom Cusackom. On je rekao: ‘Mixtaepovima zapravo koristiš tuđu poeziju kako bi nekome rekao da ga voliš.’ Zato je zadnje što želiš ispasti nedorastao zadatku. Stoga je sve u pripremi, ali i poznavanju svojih ograničenja. Nećeš mixtape otvoriti s ‘All I Want Is You’ U2-a jer Šerloče, znat će da ti se sviđa i prije nego tebi padne napamet snimiti mixtape. I ako se Bruce u ‘I’m on Fire’ izvukao drskim stihom ‘Hej, djevojko, je li ti tata doma?’ ni u kom slučaju ne smiješ misliti da je takva drskost dopuštena i tebi. Ne zovu tebe ‘Boss’.
Redoslijed? Ah, redoslijed. Ta delikatna umjetnost zbog koje su se Radiohead umalo raspali praveći raspored pjesama za album ‘Kid A’. Materijal se preslušavao danima, a odabir pjesama se bilježio na komadu papira pa se redoslijed preslagao dok se ne bi došlo do finalnog rasporeda. Mixtape ima dva bitna obilježja: a) iskaz naklonosti b) hvalisanje glazbenim ukusom. Uspješan je onaj mixtape u kojem čimbenik ‘B’ ne prijeti istisnuti faktor ‘A’ iz jednadžbe. Jer inače, uzalud vam sav trud, ispali ste glazbeni snob, a snobove nitko ne voli. Elitizam (znaš puno o glazbi i razmećeš se tim znanjem) je najstrože zabranjen, no eklekticizam (nisi ti kriv što znaš puno o glazbi) je s druge strane više nego poželjan. Zato obavezno miksaš staro i novo. Želiš Beatlese i Massive Atttack na istoj strani. B-stranu singlice Nine Simone i remiks hit pjesme Lane Del Rey, zašto ne? Prva pjesma na svakoj strani mora bit bombastična, a zadnje prije prebacivanja strane pripadaju introspektivnim, čeznutljivim baladama (tzv. tehnika četiri kantuna). Paziš na ritam i ‘flow’ tijekom cijelog trajanja.
Kompilacije su se najprije izrađivale uz pomoć gramofona i kazetofona s dvije glave (lijeva i desna, ne gonja i donja) kasnije i CDplayera. Nero Burning Rom naslijedio je ‘double deck’ kazetofon onda kad je već bilo dovoljno dobro razmjestiti ‘empetrice’ na prazni CDod 74 minute. Dolaskom digitalnog doba i dostupnošću glazbe snaga mixtapeova nepovratno slabi, dok je u gore opisanoj formi kriptiranog komuniciranja osjećaja posve izgubljena. ‘Šeranje’ kompilacije brzinski sastavljene na Deezeru na njen Facebook zid ne nosi istu razinu prisnosti kao kad biste joj kriomice, nespretno i sramežljivo, ali odlučno u ruku šutnuli kazetu na kojoj ste radili cijeli tjedan iznova maštajući o njenoj reakciji.
