Vicko Dragojević – glazbenik, skladatelj, tekstopisac, jedan od osnivača klape Kaše te, naravno, novinar HRT-a, autor je ‘Mise sv. Vlaha’ na kojoj je neumorno radio posljednje dvije-tri godine. Riječ je, kako nam objašnjava, o djelu od devet stavaka, koje će doživjeti svoju premijeru na sam dan Feste Parca, iako su se neki njeni dijelovi već izvodili. ‘Ljepota toga kada radite na većim formama je što imate dosta vremena. Zanimljivo je raditi na dužim, složenijim stvarima, a ne uvijek na pjesmama od tri i pol minute koje sadržavaju dvije kitice i refren’, poručuje za čitatelje DuLista Dragojević.
‘Misa sv. Vlaha’ reprezentativan glazbeni komad
Misa je, iznosi, skladba – koncert, a napisana je isključivo za a cappella pjevanje za muški zbor, odnosno klapu. Kako za njega blagdan sv. Vlaha nije samo crkveni dan, već i svjetovna manifestacija, po kojoj je Dubrovnik poznat diljem svijeta, obol njegovom obilježavanju rado je dao. ‘Sveti Vlaho je Dubrovniku sve. Za svakog Dubrovčanina on je naš zaštitnik, njemu se molimo, od njega tražimo, od njega očekujemo, prema njemu se ravnamo, njemu se obećavamo’, tumači glazbenik. Sveti Vlaho je pojava koja nije vezana samo isključivo za katoličku crkvu, njemu se jednako utječu kršćani, pripadnici ostalih vjera i ateisti. Stvarajući ovo djelo, surađivao je s Božom Vodopijom koji mu je pomogao u pisanju tekstova za neke dijelove Mise. Za njega ovo je tek nastavak svega što je klapa Kaše do sada radila.
Vjerska tematika, međutim, nije jedini put kojeg će se držati u budućnosti. Ipak, ‘Misa sv. Vlaha’ reprezentativan je glazbeni komad koji će se izvoditi u prigodama. ‘Sigurno to nećemo pjevati na ljetnim večerima ili terasama hotela. Imamo nešto što možemo sasvim ravnopravno ponuditi bilo gdje u svijetu, u prostorima koji to odobravaju. Dakle, bilo kojem prostoru ozbiljne glazbe’, iznosi Dragojević.
S Maestrom ih je vezalo prijateljstvo Klapa Kaše, u okviru 19. po redu manifestacije Feste, također, nastupit će na Gala koncertu posvećenom nedavno preminulom maestru Đelu Jusiću za kojeg naš sugovornik ima samo tople riječi. Od njega je dobio mnoge korisne savjete kao što je: ‘Kad te god novinari pitaju što radiš, ako nemaš što pametno reći, reci da ulaziš u studio’. Osim poslovne suradnje vezalo ih je, govori Dragojević prijateljstvo koje je počelo sasvim slučajno.
— Na festivalu u Opatiji smo osvojili prvu nagradu žirija i publike. Pjevali smo moju pjesmu i jednu njegovu ‘Pusti da ti leut svira’. Vratili smo se s putovanja, zazvonio mi je telefon, kad s druge strane on govori: ‘Valjda je red da se autora pita smije li se pjevati neka njegova pjesma’ – prepričava. Odmah su se sporazumjeli i kroz šalu, potpuno neopterećeno nastavili su dalje komunicirati. Isprva bilo je to tek druženje tek su se kasnije ‘bacili’ na posao.
S njima se vratio u vremena Trubadura
— Prenio nam je dosta svog iskustva. Imali smo dosta pitanja. Mi smo njemu dali elan i mladost, upravo ono što mu je nedostajalo. Bilo je tu i zajedničkih putovanja. Obišli smo cijelu Republiku Hrvatsku te BiH s Đelom. Na njima vratio se u vremena Trubadura – prisjeća se voditelj klape Kaše. Na koncertu posvećenom njemu pjevat će ‘Anđele moj’ – pjesmu koju je maestro Jusić sam otpjevao te onu nastalu za Domovinskog rata ‘O sveti Vlaho, molitve naše čuj’.
— Kad se nešto tiče dunda Đela, koji je, po mom mišljenju najveći dubrovački kompozitor, vjerojatno u povijesti, mi to ne možemo odbiti. Imali smo odličan odnos tijekom kojeg nam je pomogao u našem radu. Provodili smo sate na kavama, komentirajući dnevnu politiku, lijepe žene i razne stvari što nas i danas, kad pogledamo unatrag, uveseljava – priča Vicko Dragojević.
Tvrdnju kako u glazbenom svijetu nije moguće ostvariti prava prijateljstva osim u slučaju Maestra opovrgli su i s Nenom Belanom.
Nagrade nisu mjerilo
Osim njega, velika obožavateljica klape Kaše je Radojka Šverko, za koju naš sugovornik kaže kako je simpatiziranje uzajamno. ‘Za vrijeme Dubrovačkog zimskog festivala nastupili smo s Nenom Belanom na Stradunu. Najljepši dio je kada završi nastup i krene opušteno druženje’, iznosi. O ‘crossoveru’ u popularne glazbene vode komentira kako se to već dogodilo s njihovim trubadurskim đirom. Njime su zaslužili nagrade koje smatra vrednovanjem rada, ali ističe kako to ne smije biti nit vodilja na njihovom glazbenom putu.
— Te nagrade nisu toliko bitne. Važno je da nas ljudi vide i prepoznaju po pjesmama. Primjerice, ‘Misa sv. Vlaha’ je referentna točka u našoj biografiji. To što smo u Omišu dobili onoliko nagrada je lijepo i malo smo se osokolili, ali to prođe jednako kako i dođe. Tko na nagradama gradi svoju budućnost, taj je neće ugledati – odlučan je Dragojević.
Upitali smo ga kako s obzirom na svoj angažman na raznim poljima uspijeva ‘žonglirati’ obiteljskim i poslovnim obvezama.
— Imam strpljivu ženu, djecu, kolege i šefove. Ne treba im dodatno objašnjavati što znači ulagati u svoj rad –
tumači. A, klapa Kaše će u 2020. raditi punom parom. ‘Trenutno imamo probe za ‘Misu sv. Vlaha’. Nakon toga uzet ćemo tjedan dana odmora jer krećemo snimati album kolendi. Radi se o 15 kolendi. To je velik posao za koji treba dugo vremena. Idemo ove godine u Omiš, što znači da moramo pripremiti šest novih skladbi’, iznosi Vicko Dragojević i dodaje kako ćemo se u 2020. još puno puta susresti s imenom klape Kaše.
MIJENJALI SE POSTAVI
Ljubav prema Gradu i tradiciji konstanta
Mješovita klapa Kaše formirana je 2007., a svoje ime duguje gradskom lukobranu koji simbolizira klapu kao lukobran višeglasnog pjevanja dubrovačkog kraja. Tada sastavljena od isključivo studenata vrlo brzo je njen potencijal prepoznat na festivalima diljem Hrvatske i inozemstva. Tijekom, 2013. izdan je njihov prvi nosač zvuka ‘Rego’. S vremenom postav klape Kaše se mijenjao, no ljubav prema Gradu sv. Vlaha i tradiciji ostala je konstanta.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 22. siječnja 2020.
Mia Josipović