Član humanitarne udruge ‘Tata je tata’, naš sugrađanin Ivica Hajdić, uz Dan očeva objavio je na društvenim mrežama predivnu priču o roditeljstvu i ulozi tate u životu djeteta. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
– Mi smo generacija čiji su očevi imali jednu drugačiju ulogu u našem životu. Danas je otac jednako važan, ali sa drugačijim scenarijem, jer smo jednostavno crno-bijeli film davno prestali gledati. Danas nije potreban otac koji isključivo radi, koji kupuje poklone, i koji će voditi djecu na najskuplja skijališta pokušavajući kupiti ono što nema cijenu, nego onaj koji aktivno sudjeluje u odgoju, koji kvalitetno provodi vrijeme uz svoje dijete. To se ne uči na nijednom seminaru. To se ne potiče ni nakon pročitanog članka ili pogledanom prilogu na TV-u. To se jednostavno probudi u čovjeku kad postaneš otac, ako zaista imaš tu iskru tate u sebi.
Odnos s ocem je izuzetno važan za ukupni socijalni, intelektualni i emocionalni razvoj svoga djeteta. Kroz očinsku ulogu dijete stvara identitet. Dječaci usvajaju verbalne i neverbalne poruke koje šalje otac koji im postaje model ponašanja jednog dana, dok djevojčice kroz figuru oca uče o muškarcima. I sinovi i kćeri u ocu traže sigurnost, ali onu protkanu emocijama. Uz majku koja je nadrealno potrebna svakom djetetu, uloga prisutnog oca je neophodna u upotpunjavanju mozaika djetetovog života. Inače ostaje praznina. Kao izgubljeni dio „puzzle“. Slika djeteta bez tate je nepotpuna. Nedovršena. Nedorečena. Postoje očevi koji su prisutni ali su odsutni kroz nepostojeću komunikaciju, hladnoću i ravnodušnost. Emotivna nedostupnost ostavlja tragove na djeci koja cijeli život traže svog oca dokazujući se drugima. Kvalitetan odnos donosi stabilnu ličnost, što se u budućnosti ogleda kroz djetetovo samopouzdanje, samodisciplinu i empatiju.
U današnje vrijeme kada je obitelj ranjena, kada su rastave postale normalne, kada je prevara, opijati, bahatost i društvena raskalašenost postala uobičajena, mnoga djeca proživljavaju velike traume i neopisive boli. Prepoznajem tugu u očima djeteta. I vjerujte mi da ih vidim sve češće. A na djecu sam slab. Na iskrenu tugu u dječjim očima najviše. Ta djeca plaču i kad se usiljeno smiju. Njihov osmijeh je tužan. Njihova je sreća nepotpuna. Njihove oči ne sjaje kao u druge djece. Zaludu imaju najskuplji mobitel i najljepšu torbu, zaludu je obučena kao princeza dok ide u vrtić, kad im je srce ispunjeno tamom, prazninom i potragom za sigurnošću koju daje toplina obiteljskog doma. Djeca se često ne znaju izraziti, ne znaju reći, nego pate i plaču očima srca, tražeći tu iskru spokoja, zadovoljstva i obiteljskog sklada.
Ako volite vašu djecu, voljet ćete i sebe, i nećete dopustiti da se neprekidno „gazite“ s bilo čime, i da vaša djeca u vama vide takav uzor i budući model ponašanja. Naša djeca nose naše svađe, naše teške riječi, naše laži, naše prevare. Sve smo im natovarili na njihova nejaka leđa. Ali postoji i drugačiji put. Izbor je uvijek na nama. Oni u svome srcu mogu nositi i naše zagrljaje, naša glupiranja, naš osmijeh. Našu iskrenu komunikaciju. Naše tople obiteljske odnose. Oni mogu nositi u svom srcu i ono kad ste učili s njima rolati, voziti biciklo i plivati. I kad ste se igrali skrivača s njima. Mi biramo s čime ćemo im puniti srca. Mi biramo hoćemo li im dati onaj iskreni sjaj u očima, ili oči koje nose svu tugu svijeta. Mi smo ti njihovi vilenjaci i superheroji koji im mogu zakuhati čarobni napitak koji će ih učini tako tužnim, ili s druge strane prihvaćenim, posebnim, jedinstvenim i sigurnim. Odaberite biti supertata.
Ne svađajte se pred djecom. Ako ste zatrovali odnose sa suprugom, pokušajte što manje trovati djecu koja ne mogu nositi toliku količinu vašeg prijezira, gnjeva i svađe izrečenu ispred njih. Oni nose za cijeli život naš odnos sa supružnikom jer misle da su oni krivi zbog narušenih odnosa. Oni misle da je sve to zbog njih. I s tim se ožiljcima nose cijeli život.
S druge, ukoliko je vaš odnos temeljen na iskrenosti, poštovanju i prožet ljubavlju, i iz takva će djeca plamtiti ona životna sreća. Budite iskreni, neopterećeni i otvorenog srca prema vašem djetetu, vodite ga kroz život i usmjeravajte ga, ali ne da bi gradio vaše srušene mostove i vaše neostvarene želje i snove, nego da traži sebe, svoj put i svoj identitet. Vi niste vaše dijete.
Svako dijete treba tatu. Naša je uloga privilegirana. Zato je živite srcem.
Život je tako nepredvidljiv, svijet se toliko promijenio u posljednje vrijeme, a sve ukazuje na to da se trebamo međusobno više cijeniti i voljeti. I okrenuti se svojoj obitelji. Grliti ih i ljubiti i biti zahvalni što ih imamo. Zapamtite da ste vi kao tata životno ogledalo vaše djece, pa neka taj odraz bude pun bezuvjetne ljubavi i iskrenosti. Neka im vaše čarobno ogledalce reče da su vam oni zaista najvažniji na svijetu. I da su za vas posebni. I da ste im podrška. Iskrena i bezuvjetna. Svaki čovjek može biti otac, samo oni posebni mogu biti tate! – napisao je Hajdić.
Foto: Ivica Hajdić