Za svaku je pohvalu inicijativa vladajućih da se unaprijedi zaštita žrtava nasilja u obitelji, a to su primarno žene koje nerijetko čak i smrtno stradaju od ruke sadašnjeg ili bivšeg partnera. Premijer Andrej Plenković najavio je tako niz zakonskih promjena. Iako su neke od njih itekako dobro došle naš je primarni problem uopće, pa tako i u domeni nasilja u obitelji, neprovedba postojećih pozitivno-pravnih propisa, a ne loše zakonodavstvo! Tako da će promjene zakona same po sebi, bez korjenite reforme u okviru institucionalnog sustava koji bi trebao pružati adekvatnu zaštitu, donijeti neznatne ili nikakve promjene na bolje.
Prije nego se osvrnem na najavljene promjene koje bi, ponavljam, isključivo uz popratna institucionalna unaprijeđenja mogle pridonijeti poboljšanju situacije, iskomentirat ću prijedlog koji je posvemašnji pravni apsurd. Štoviše po mom je sudu čak i protupravan. Riječ je o uvođenju novog kaznenog djela – teškog ubojstva ženske osobe.
Apsurd ‘uvođenja’ kaznenog djela koje postoji
Naime, naš Kazneni zakon uz ‘obično’ ubojstvo regulira i kazneno djelo teškog ubojstva. Tako kaznu zatvora od najmanje 10 godina ili pak kaznom dugotrajnog zatvora predviđa za onoga tko: drugoga ubije na okrutan ili podmukao način, ubije osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ubije blisku osobu koju je već ranije zlostavljao, ubije iz koristoljublja, bezobzirne osvete, mržnje ili iz drugih niskih pobuda, radi počinjenja ili prikrivanja drugog kaznenog djela te službenu osobu u vezi s njezinim obavljanjem službene dužnosti. Ubojstva žena, koja se još nazivaju femicid, u pravilu bivaju posljedica dugogodišnjeg zlostavljanja. Pobude su, a kakve negoli niske?! Ako je razlog prevara, a što je to onda negoli bezobzirna osveta? Dakle, uvodit kvazi novo kazneno djelo, a to djelo je već zakonski regulirano je posve bespotrebno i čisti populizam. Osim toga, izdvajati kao posebno kazneno djelo teško ubojstvo žene implicira da je teško ubojstvo muškarca, eto kao manje teško. I pitanje koje ostaje otvoreno – što ćemo ako se uvede to posebno kazneno djelo teškog ubojstva žene učinit s postojećim kaznenim djelom teškog ubojstva.
Po logici stvari onda bi ga trebalo preimenovat u ‘teško ubojstvo muškarca’. Sve u svemu – bespotrebno, suludo, diskriminatorno i, ponavljam, čisti populizam. Jer lakše je teatralno na velika zvona najavljivati promjene, igrati se sa zakonima, negoli ‘zasukat rukave’ i krenuti na, doslovno, bojno polje na kojem se treba obračunavat sa svime što koči adekvatnu provedbu zakona i zaštitu žrtava. Pri tom mislim na ljude koji u nadležnim institucijama ne rade svoj posao kako spada. Na najveću boljku našeg pravosuđa – sustavno kršenje prava na pošteno suđenje, naročito provođenje postupaka u razumnom roku i ostalo…
Poželjne promjene
Kao što sam uvodno napomenula određene najavljene izmjene zakona u svrhu osnaživanja prava žrtava su itekako dobrodošle i za svaku pohvalu. Napominjem ponovno, pod uvjetom da budu institucionalno popraćene adekvatnom provedbom. U pogledu čega sam s pravom skeptična s obzirom na dosadašnju praksu. Ali – živi bili pa vidjeli! Uvođenje prava žrtve na žalbu protiv rješenja o mjeri opreza, kao i uspostavljanje zakonske obveze suda da u roku od 24 sata donese rješenje o zamjeni mjere opreza istražnim zatvorom ukoliko se ista prekrši svesrdno podržavam. Nadu da će do određenog pomaka ipak doći ulijeva i najava uvođenja ovlasti policije da uhiti nasilnika kada postoji sumnja da je mjera prekršena. U dobrom smjeru ide se i ukoliko se, kako se predviđa, uvede obveza da se žrtve kaznenih djela protiv spolnih sloboda ispituju audiovizualnim putem. Logično, jer svaki susret s nasilnikom za žrtvu predstavlja retraumatizaciju.
Povećanje kazni
Za kršenje zaštitnih mjera iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji moći će se, najavio je premijer, izreći isključivo zatvorska kazna. Slijedi i povećanje kazna za kazneno djelo silovanja i to za temeljni oblik – tri do osam godina zatvora, umjesto jedne do pet, te za kvalificirani oblik pet do 12 godina zatvora, umjesto aktualnih tri do 10 godina. Također, najavljeno je ukidanje zastare kaznenog progona za sva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Navedeno je, ako se mene pita, trebalo napraviti davnih dana, ali bolje ikad nego nikad!
Specijalizacija sudaca
Veseli me najava izmjena Zakona o sudovima koja predviđa specijalizaciju sudaca za rad na predmetima nasilja u obitelji i nad ženama. Na tim će predmetima, objavljeno je iz Vlade, moći raditi samo oni suci koji se redovito stručno usavršavaju o problemu nasilja. Sjajno, samo se pitam uz sadašnje stanje u pravosuđu koje znamo kakvo je kako će to biti u praksi izvedivo. Preostaje nam samo nadati se da će se iznaći načina. O predviđenim izmjenama Obiteljskog zakona u pogledu zaštite djece koja su svjedoci nasilja nad jednim roditeljem, u pravilu majkama, ću idući put jer to je zaista kompleksna tema za sebe.